Predsjednik Hrvatske građanske inicijative Adrijan Vuksanović oglasio se povodom sinoćnjeg napada na hrvatske navijače u našoj zemlji.
Ocijenio je da se radi o još jednom u nizu nemilih događaja i nedopustivih ispada nasilja, nakon ranijih incidenata koji su, kako navodi, ostali bez adekvatnog institucionalnog odgovora.
54Vuksanović je poručio da ovaj napad ne predstavlja Cetinjane ni građane Crne Gore, već ideološke nasljednike onih koji su tokom devedesetih činili zločine, te istakao da Crna Gora i Hrvatska ostaju prijateljske države uprkos provokacijama.
Njegovo reagovanje prenosimo integralno:
Kako danas ne mogu prisustvovati skupštinskom zasjedanju, jer kao hrvatska zajednica u Crnoj Gori obilježavamo stradanje Vukovara, koristim ovu prigodu da se obratim javnosti povodom nemilog događaja u kojem su napadnuti hrvatski navijači.
Nakon prekida filmske projekcije na albanskom jeziku i mlake institucionalne reakcije pred uličnim nasilnicima, nakon potjere Turaka po Podgorici, sada smo svjedočili i napadu na Hrvate - zasad, nažalost, s istim ishodom nekažnjivosti. Posebna podlost ovog napada ogleda se u tome što se dogodio u blizini Cetinja.
Želim jasno poručiti hrvatskoj javnosti: ovo nedjelo nisu počinili Cetinjani, niti Crnogorci, niti dobronamjerni građani Crne Gore. Posljednje mjesto na kojem bi Hrvat, ili bilo tko tko poštuje Crnu Goru, mogao biti napadnut jest upravo Cetinje. To isto Cetinje s čijih se trgova, u vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku, orilo: „S Lovćena vila kliče – oprosti nam, Dubrovniče!“.
Dok su cetinjska mladost i starost branile dostojanstvo Crne Gore, drugi su kretali u ratne pohode i lovili ljude po ulicama zbog svojih sumanutih ideja. Sinoćni napad izveli su ideološki potomci onih koji su devedesetih godina „oslobađali“ Konavle od veš-mašina, stoke i svega što su mogli odnijeti, te koji su na višestoljetne dubrovačke zidine sručili gomile željeza i čelika.
Crna Gora i Hrvatska su dvije prijateljske države, i takvima će ostati — usprkos podvalama sa strane i njihovoj posluzi kod kuće.
Bio sam iskreno radostan kada su crnogorski navijači u Zagrebu, uoči utakmice Hrvatske i Crne Gore, slobodno nosili svoje nacionalne dresove, pjevali i fotografirali se sa Zagrepčanima. Bio sam ponosan što su se u mojoj Hrvatskoj osjećali slobodno. Bit ću jednako sretan i kada se hrvatski navijači u Podgorici budu osjećali slobodno u mojoj Crnoj Gori.
Svoj ljudski i politički doprinos davat ću upravo tome, jer jedino u takvu Crnu Goru vjerujem.
