Kad tad ćemo se osvetiti, a tebe na ražanj, smeće hrvatsko. Trebalo je sve Hrvate iz tadašnje Jugoslavije pobiti i proćerati. Platiće i klerikalna ustaška hrvatska organizacija Bokeljska mornarica. Fašističko lice pokatoličenog Bokelja.
Gornji citati nijesu kakvim vremeplovom dospjeli iz 1993. godine. To je tek dio poruka koje su minulih dana predsjedniku Hrvatske građanske inicijative Adrijanu Vuksanoviću, posredstvom nacionalističkih portala, slali različiti autori – od anonimnih sijača mržnje do sveštenika Srpske pravoslavne crkve.
Povod je bila njegova reakcija upućena predsjedniku Skupštine Aleksi Bečiću, u kojoj je, između ostalog, saopštio kako ga želi osloboditi svake bojazni da će se “Oluja” ponoviti jer “više nikome neće pasti na pamet da osvaja hrvatske teritorije, da četiri godine vrši progon stanovništva, da bezdušno bombarduje gradove diljem Republike Hrvatske, kao i njen glavni grad, da više neko neće ići tenkovima na Vukovar dok ih na tom suludom putu mase građana egzaltirano pozdravljaju cvijećem...”
Drukčijeg i Drugog se boje oni koji žive krizu vlastitog stajališta.
Vuksanovića je prvo targetirao portal “In4s”, vješto kroz naslov servirajući svojoj ciljnoj grupi kako je on “ideološko čedo Franja Tuđmana”. Bilo je to i više nego dovoljno za početak višednevnog govora mržnje, koji su juče osudili brojni društveni i politički subjekti. Reakcije izvršne vlasti, međutim, ovog su puta izostale, pa se čak ni iz ministarstava resornih za ljudska i manjinska prava ili medije nijesu oglasili ni slovom.
Čežnja za toplinom čopora
Prošle godine usvojeni Zakon o medijima jasno definiše pitanje komentara na internet portalima. To da se Vlada ne bavi sprovođenjem zakona, ipak, i nije neka vijest. No, mnogo ozbiljnije pitanje, kojim se očito malo ko želi baviti, glasi – kuda sve očitiji i prisutniji govor mržnje i fašizam može odvesti naše društvo?
O tim temama, za Portal Analitika govorio je upravo Adrijan Vuksanović, koji je juče i podnio prijave protiv internet portala “In4s” i njihovog anonimnog komentatora.
“Drukčijeg i Drugog se boje oni koji žive krizu vlastitog stajališta. Ako govorimo u kategorijama psihologije i sociologije, onda se jasno uočava iskompleksiranost koja utočište traži u što većoj brojnosti, a zapravo čezne za toplinom čopora. Često to izgleda smiješno, jer svjedočite grotesknim pojavama gdje neki, naočigled ozbiljni ljudi, idu okolo i sve vrijeme uvjeravaju druge da nijesu ono što jesu, a pritom svi bježe od njih, kao od neprijatnog mirisa”, tim je riječima počeo Vuksanović razgovor za Portal Analitika.
U sukobu su sa istinom
Naš sagovornik smatra kako protagonisti govora mržnje nijesu sukobljeni sa ličnostima, već sa istinom.
“Oni nemaju problem s vama, već sa istinom, na koju, vidjeli smo, burno reaguju. Nakon moje izjave javili su se svi oni koji je i trebalo da se jave, a koji nijesu ništa drugo ni mogli biti, osim strašila poraženih ideologija. Na koncu, nije ugodno, ali jeste časno biti njihova meta”, naglašava Vuksanović.
Medij sa kojeg je došao govor mržnje osnovao je današnji rektor Univerziteta Crne Gore Vladimir Božović. Vuksanović ističe kako je sa njim uvijek imao korektnu komunikaciju, no čudi ga zašto dozvoljava da se putem medija koji je osnovao i na koji ima uticaj bilo kome prijeti smrću.
“Pored svih ideoloških neslaganja, moram reći da smo imali uvijek korektnu komunikaciju, iako su nam stavovi različiti i na dijametralnim smo pozicijama po pitanju interpretacija prošlosti. Ostavlja dojam čovjeka visoke socijalne inteligencije, što ga je sigurno afirmisalo u određenim političkim krugovima. Sjećam se da smo nekada imali zanimljive razgovore o matematici. No, sigurno ne bih dopustio, na mediju koji sam osnovao i na koji imam elementaran uticaj, da se bilo kome prijeti smrću. Ne bih dozvolio ni da taj medij bude utočište raznih isfrustriranih šovinista”, decidan je Vuksanović.
Vjerujem u svijest građana
Šovinizam i mržnja gotovo da postaju dio svakodnevice, a čini se i kako to pitanje danas i nije nešto što naročito opterećuje vlasti. Reakcije javnosti često su podijeljene i selektivne, poneko osuđuje, poneko ćuti ili relativizuje. Na pitanje da li uz sve to danas možemo govoriti o građanskom društvu, Vuksanović ističe kako, uprkos svemu, vjeruje u svijest građana.
“Slika naše stvarnosti je prijedlog da ulica u Beranama nosi ime Ratka Mladića, da na čelu resora za obrazovanje i kulturu imamo ministricu koja se izjašnjava kao četnik, da na političkoj sceni ima i onih koji negiraju genocid u Srebrenici i još dosta toga. Dijagnoza je jasna. No, vjerujem u svijest naših građana, koji su znali sačuvati ono što je najvrjednije kad je to bilo najugroženije. Ostali smo prostor na kojem istorijski poražene ideje ispoljavaju svoje frustracije. Ipak, iskustvo iz prošlih turbulentnih vremena, koje smo uspješno prošli, uz mudru državotvornu politiku, daje mi sigurnost da ćemo srediti naše društvo po mjeri savremenog i civilizovanog čovjeka”, ocjenjuje on.
