Vuković tvrdi da nije potrebna izmjena aktuelnog Ustava za ekstradiciju naših državljana drugim državama, ali samo pod uslovom da se sa njima potpišu bilateralni ili multilateralni sporazumi o izručenju, za počionice najtežih krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala.
Član 12. crnogorskog Ustava kaže da ''crnogorski državljanin ne može biti prognan niti izručen drugoj državi, osim u skladu sa međunarodnim obavezama Crne Gore''.
- To znači da se naša država mora ponašati u skladu sa međunarodnim obavezama. Međunarodne obaveze se stiču potpisivanjem bilateralnih sporazuma Crne Gore pojedinačno sa nekim državama ili pristupanjem multilateralnim međunarodnim dokumentima, poput rezolucija ili deklaracija koje su prethodno potpisale više država, precizira Vuković.
Vuković, koji je doktor pravnih nauka, smatra da je inicijativa Iva Josipoviča da države regiona zajedno ili odvojeno potpišu regionalni multilateralni dokument o ekstradiciji na liniji naših ustavnih ovlašćenja.
- Što se tiče Crne Gore sve pravne pretpostavke postoje za ekstradiciju drugim državama koje ih potražuju kada su u pitanju najteža krivična djela, ako imamo potpisane sporazume. Hrvatska je prije nekoliko dana promijenika Ustav i unijela odredbu koja već postoji u našem Ustavu, a koja glasi ‘’osim u skladu sa međunarodnim obavezama države’’, pojašnjava Vuković.
On kaže da Crna Gora treba da štiti svoje državljane i u ovoj materiji, osim ako ne postoji potpisan međudržavni sporazum Crne Gore sa drugom državom.
- Čitav problem je stvorio ‘’slučaj Šarić’’ i hapšenje dvojice crnogorskih državljana. Oni su mogli da budu uhapšeni da je država Srbija poslala validne dokaze kojima bi se moglo utvrditi da se radi o kriminalcima. Da je postojao Sporazum o ekstradiciji, i da su nam bili poslati dokazi, onda je tek moguće bilo njihovo izručenje, objašnjava Vuković.
