Prijedlog Socijalističke narodne partije da se termin „nasilna aneksija“ iz Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš preinači u „ujedinjenje Crne Gore i Srbije“ prevazilazi revizionizam, već je riječ o potpunom prekrajanju istorije i pokušaju da nas ubijede u nešto što nije.
To je, u izjavi za Pobjedu, ocijenio istoričar Vukota Vukotić komentarišući amandmane koje su, u međuvremenu, dvoje poslanika SNP-a Slađana Kaluđerović i Bogdan Božović podnijeli na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović-Njegoš.
Podnijeti amandmani odnose se na član 1 važećeg Zakona o statusu crnogorske dinastije u kome piše: „Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije Petrović-Njegoš, ovim Zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka dinastije Petrović-Njegoš, koja je detronizovana protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru, aktom nasilne aneksije države iz 1918. godine“.
37Podnijetim amandmanima poslanici SNP-a zahtijevaju da se riječi „nasilne aneksije države“ iz tog člana zamijene riječima „ujedinjenja Crne Gore i Srbije“, odnosno da izmijenjeni prvi član ubuduće glasi: „Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije Petrović-Njegoš, ovim Zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka dinastije Petrović-Njegoš, koja je detronizovana protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru, aktom ujedinjenja Crne Gore i Srbije iz 1918. godine“.
Kaluđerović i Božović objašnjavaju da na taj način žele da se „precizno i istorijski tačno iskaže suština događaja iz 1918. godine“.
„Da nije riječ o aneksiji, već o ujedinjenju koje je proizašlo iz volje naroda i težnje za zajedništvom“, pojasnili su Kaluđerović i Božović.
Oni smatraju da je ujedinjenje Crne Gore i Srbije bio složen, ali „duboko opravdan istorijski proces, utemeljen na viševjekovnoj borbi za slobodu i jedinstvo južnoslovenskih naroda“.
„To je bio trenutak u kojem su se ostvarile višegeneracijske aspiracije naroda Crne Gore da dijeli zajedničku državnost sa Srbijom, sa kojom nas vežu zajednički korijeni, vjera, jezik i tradicija“, naveli su Kaluđerović i Božović.
Njih dvoje dodaju i kako brojni istorijski dokumenti i sporazumi o vojnoj i političkoj saradnji između Crne Gore i Srbije svjedoče da je „ideja ujedinjenja bila prirodan ishod istorijskog puta dvaju bratskih naroda“.
Ističu i neophodnost toga da zakonski tekstovi budu oslobođeni ideološki obojenih formulacija.
„Naš cilj je da istina o 1918. godini bude predstavljena dostojanstveno, u duhu istorijske istine i narodnog jedinstva. Ujedinjenje Crne Gore i Srbije nije bilo čin prisile, već izraz slobodarske volje naroda koji je tada, kao i kroz vjekove, težio zajedničkoj budućnosti u miru, bratstvu i slobodi“, zaključili su Kaluđerović i Božović.
Sagovornik Pobjede smatra da je upravo ovim prijedlogom iskristalisan krajnji cilj Socijalističke narodne partije, ali i kompletne vladajuće većine.
„Sada vidimo kakav je patriotizam vladajuće koalicije i gdje njihova politika tačno cilja. Ovo su egzaktni primjeri na kojima se vidi da oni nemaju veze sa poštovanjem Crne Gore, njene državnosti i njene državne tradicije, a znamo da su se svi u to zaklinjali. Sada je jasno da od toga nema ništa, jer upravo na ovim primjerima i ovakvim prijedlozima vidimo da su oni i dalje ekspozitura Beograda i da nastavljaju da guraju velikosrpsku nacionalističku politiku, koja je pogubna za Crnu Goru“, navodi Vukotić.
On ističe i kako se iskreno nada da ovaj prijedlog na kraju ipak neće proći jer tu, kako zaključuje, više nije riječ ni o revizionizmu, već potpunom prekrajanju istorije i istorijskih činjenica.
Zbog amandmana SNP-a, objavom na platformi Iks reagovao je juče i istoričar Adnan Prekić navodeći kako „od crnogorskih ćacija niko nije ni očekivao da poznaju istoriju“.
„Oni koji vide dalje od svoga nosa i koji ne pristaju da budu kmetovi Beograda trebalo bi da znaju što o izdaji otadžbine govore članovi 83-91 Krivičnog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru iz 1906. godine“, napisao je Pekić uz fotografije djelova tog zakonika.
Reagovao je i lider Crnogorske evropske partije Novak Adžić koji je, takođe na Iksu, prijedlog SNP-a nazvao sramotom.
„Sramota. Još vele, lažno, da je 1918. bilo ujedinjenje, a ne nasilna aneksija Crne Gore. Ako je bilo „ujedinjenje“, sramoto od SNP, kako ćete pravdati i čime svirepo i monstruozno ubistvo majora i zelenaša Šćepana Mijuškovića februara 1924. Ubistvo i spaljivanje famelje Petra Zvicera 1923, spaljivanje 6.000 crnogorskih domova, uništavanje Rovaca itd. Stid vas bilo“, poručio je Adžić.
Zakon o statusu dinastije Petrović-Njegoš donesen je 2011. godine, a izmjene tog pravnog akta nedavno su inicirali poslanici vladajućeg Pokreta Evropa sad Gordan Stojović i Miloš Pižurica.
Oni predloženim izmjenama, a uz saglasnost direktnog potomka dinastije Petrović-Njegoš princa Nikole Petrovića, insistiraju da se formulacija „nasilna aneksija države iz 1918. godine“ izmijeni na način da se iz nje ukloni riječ „nasilna“, te da ostane samo „aneksija“.
Svoj prijedlog Stojović i Pižurica pravdaju potrebom smanjenja polarizacije koji, kako tvrde, termin „nasilna aneksija“ izaziva u crnogorskom društvu, te objašnjavaju da sam taj termin ima duplo značenje, jer aneksija sama po sebi podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa riječ „nasilna“ smatraju suvišnom.
Predložene izmjene već su dobile podršku većine na Zakonodavnom odborom. Osim PES-a, za izmjene su glasali i poslanici Nove srpske demokratije i Demokrata, dok su njihove kolege iz Bošnjačke stranke i Albanskog foruma prilikom glasanja bile uzdržane.
