Iskusni stručnjak više ne računa na kapitena Petra Grbića, Igora Ivanovića, Adnana Orahovca, Luku Mirkovića, Vladana Adžića, kao i strance Leonela Strumiju, Dragana Trninića, Sadoka Kadidu i Nedeljka Piščevića.
Do promjena je došlo i u stručnom štabu, pa Mihailo Tomković i Srđan Nikić više nijesu Vukićevićevi saradnici.
- Kada vodite veliki klub, a Budućnost zaista to jeste, onda morate da donosite velike i važne odluke. One nekad nijesu popularne i budu teške. Ni meni nije jednostavno, ali klub je u situaciji gdje važne odluke moraju da se donesu i imao sam potrebu i želju da se obratim, prevashodno ,,varvarima“, simbolu ovog grada, i svim zaljubljenicima u plavo-bijele boje, i onima koji nas prate i dolaze na stadion, kao i onima koji zbog nekih razloga ne dolaze. Stvari treba nazvati pravim imenom, ovdje nije mnogo toga onako kako ovaj klub zaslužuje – rekao je Vukićević.
- Sve sam to znao kad sam dolazio ovdje i mogu reći da sam od mojih najbližih dobijao sugestije: gdje ćeš tamo sad? Govorili su mi da je mnogo opstrukcija, struja, starijih igrača, da je mnogo lošeg odrađenog tokom prethodnog perioda... Ali tada sam rekao: za Budućnost je uvijek dobro vrijeme i kada me jednom gradonačelnik pitao jesam li odustao od Budućnosti, rekao sam da od Budućnosti ne odustajem nikada. I sada imam dva puta: da li da ćutim i pustim da stvari teku ovako kako teku, ili da budem ono što jesam i stvari nazovem pravim imenom – naglasio je Vukićević.
- Nekim stvarima moramo stati na put, definitivno ovo nije situacija koja zadovoljava bilo koga kome je plavo-bijela boja na srcu. Dugo sam čekao da dođem na ovu klupu i ne mislim tek tako da je izgubim i propustim ovu priliku zarad nekih stvari koje se kose sa zahtjevima ovog kluba i koje ova profesija nosi. Zato sam imao potrebu da se obratim navijačima Budućnosti – naveo je Vukićević.
Osvrnuo se na prethodnu sezonu, kada je Budućnost osvojila titulu.
- Imali smo tim mladih i perspektivnih igrača, kakve nije imao možda ni Partizan, poznat po jednoj od boljih evropskih škola. Ti momci nijesu više ovdje, ali ovo naglašavam jer su imali veliku zaslugu za osvajanje titule. Prije svih mislim na Vukotića, Bulatovića, Gaševića, Brnovića, Adžića, Kostića, Grivića, ranije Tomaševića... – istakao je Vukićević.
- Ušlo se u ovu sezonu sa mnogo grešaka, ta dominantna sezona se nije iskoristila na pravi način i to je doprinijelo turbulencijama tokom prelaznog roka i pripremnog perioda sa smjenama trenera, promjenom rukovodstva. To je uticalo na rezultat. On uvijek dođe kao posljedica rada ili nerada, a ovaj naš je došao kao proizvod anomalija koje su pratile prethodni period u klubu – naveo je Vukićević.
- Prije mog dolaska Budućnost je imala četiri evropske utakmice, od toga dva poraza i bila bez pobjede kod kuće, imala je tri poraza u šest prvenstvenih utakmica, ukupno u 10 utakmica do mog dolaska upisala je pet poraza. To je dovoljan znak da igrački kadar možda u tom momentu nije onakav kakav ovaj klub zaslužuje. Budućnost toliko poraza ne upiše za cijelu sezonu – izjavio je Vukićević.
On je trener Budućnosti postao 16. septembra.
- Nakon mog dolaska stabilizovali smo tim, a imao sam mogućnost da napravim selekciju i u stručnom i u igračkom kadru, ali sam rekao: ne, želim malo vremena, da budu pod lupom – od načina ponašanja, odnosa prema treningu, do igara i rezultata koje će pratiti to igre.
- Utakmica protiv Mladosti (0:1 pod Goricom minule nedjelje, prim. aut) mi je ubrzala neke odluke, sigurno su bolne i teške, ali su neminovne. Imam dva puta: da uradim ovu stvar koju sam naumio da bih ja bio ja i bio šef stručnog štaba Budućnosti s punom odgovornošću, ili da se grlimo do momenta kad se odluči da trener više nije tu. Mislim da to nije put Budućnosti, moramo da mislimo na budućnost Budućnosti i smatram da je ovo vrlo značajan dan kad su te odluke u pitanju – naglasio je nekadašnji trener Zete, Mogrena, Vojvodine, Dačije...
Istakao je da je ,,nakon dvije neprospavane noći“ obavijestio upravu o svojim odlukama i tražio podršku.
- Naravno da je rezultat Budućnosti uvijek važan, ali smjena generacija je neminovnost i ova godina je za te stvari. Uvijek su te smjene praćene određenom nervozom i turbulencijama, ali to je neminovnost ovog kluba ukoliko želimo naprijed. Siguran sam da svom nasljedniku, kad god došao, neću ostaviti tim koji sam ja zatekao, makar ne sa tolikom starosnom dobi, sa prelaznim rokom kakav je bio odrađen i s ugovorima koji su omča oko vrata ovom klubu – poručio je Vukićević.
- Sve što radim, radim za interes Budućnosti i želim da za godinu ili dvije bude klub koji će se bez problema samofinansirati od igranja u Evropi i mladih igrača jer sve što je Budućnost zaradila od transfera, osim u slučaju Fatosa Bećiraja, bilo je od dječaka koji su ponikli u njenoj školi. Da bi otvorili prostor toj djeci da igraju, moramo napraviti neke rezove koji su neminovnost. Ako uzmete u obzir činjenicu da se prije mog dolaska igralo kod kuće sa dva tima u Evropi, te sa Sutjeskom, Jedinstvom, Jezerom, Petrovcem, Mladošću, i da se pobijedilo samo dva puta – protiv Arsenala s igračem više kada nijesam bio oduševljen ni tom utakmicom, i Dečića. Dakle, od devet mečeva samo dva puta je Budućnost slavila kod kuće i definitivno s ovim timom je jasno da ne možemo da tražimo ništa što je potreba ovog kluba – naglasio je Vukićević.
- Ako se nadovežem na to time da imamo samo pet ,,bonus“ igrača, odnosno četiri plus golman, i da vrlo često neko od njih nedostaje, pa se molite da se tog jutra neko od njih ne prehladi jer nemate izbor; ako vam kažem da sam u momentu kad sam došao zatekao 14 povrijeđenih igrača, od toga je svaki imao pauzu više od mjesec – znate koliko je onda potrebno vremena za oporavak i ulazak u formu – dodao je Vukićević.
Rekao je da je odluka o igračima koji neće više biti dio tima – definitivna.
- Važno mi je da ti igrači shvate da Budućnost mora da misli na sjutra i da je sjutra Budućnosti mladi tim, a tih mladih u omladinskom pogonu imamo mnogo, imamo ih na dvojnim registracijama, u prvom timu četiri, pet, uz određeni broj igrača koji su relativno mlađi i mogu pomoći. Šest naših kapitena ima ukupno 217 godina – 36,1 je prosjek godina. Nemam ništa protiv iskusnih igrača, ali ih je zaista previše za neko planiranje budućnosti Budućnosti – objasnio je Vukićević.
- Sa ljudske strane, ono što su uradili za Budućnost je za svako poštovanje i saradnja je bila takva. Nadam se da će klub naći načina da u nekim drugim ulogama budu prisutni, ali što se tiče igre i onoga što je ovom klubu potrebno to više nije onaj zenit koji ih je nekad krasio i to je u ovom momentu za mene određeni problem. Ovo je možda trebalo da uradim kad sam došao, ali htio sam da sam srce svima – i dao sam. Ne izgledamo nimalo dobro i ovo sam morao da uradim. Za one koji imaju ugovor s klubom postoji način da se pregovara i da se vidi kako će se rješavati njihov status – kazao je trener Budućnosti.
- Takođe, stranci koji su dovedeni u prelaznom roku nemaju kvalitet koji ovom klubu treba, ugovori koji su pravljeni su omča oko vrata klubu, toliko stvari je urađeno nakaradno i sve se sada mora ispravljati. Budućnost se rasipala novcem za igrače koji nijesu kvalitet koji ovaj klub zaslužuje – istakao je Dejan Vukićević.
- Možda je neko prije mene trebalo ovo da uradi, a ja nijesam neko ko bježi od teških odluka i koji će se povući pred jakim karakterom, biografijom, karijerom... Jedino mjerilo je ono što se pruža na terenu i volio bih da ti igrači i navijači shvate da je ovo nešto što je prioritet svih prioriteta Budućnosti, čija budućnost mora biti mnogo drugačija nego onako kako se planirala ova sezona.
Vukićević je najavio četiri, pet ozbiljnih pojačanja na zimu.
- Prelazni rok je ljetos urađen na brzinu. Budućnost je dovodila igrače preko video snimaka i na preporuke prijatelja. Dok sam ja ovdje, koliko god budem trajao, to se više nikad neće desiti. S nestrpljenjem čekam prelazni rok da navijači vide da će Budućnost dovoditi igrače koji će donositi kvalitet i prevagu, a ne samo da mogu da koriste klubu, to nije put Budućnosti. Moja odluka je da od ovog momenta priključujem mnogo više igrača iz omladinskog pogona, da izguramo do polusezone. Ovu odluku sam htio da donesem u zimskom prelaznom roku, ali Budućnost više ne može da čeka.
- Svaki dan nam je veliki i ako želimo naprijed moramo da radimo stvari koje su neminovnost. Imamo 29 prvotimaca, što je veliki broj. Ostaćemo sa 20 igrača. Nadam se da ćemo napraviti selekciju, odgovornih, poslušnih, spremnih, koji mogu da prate moje zahtjeve i napraviti tim kakav ovaj klub zaslužuje – zaključio je Dejan Vukićević, trener Budućnosti.
