Vukčević: Bulatović je nudio da se nagodimo sa Mladićem

Vukčević je odbio da ovo podrobnije objasni. Na pitanje da li to znači da je Bulatović znao gdje je Mladić ali ga nije hapsio, i zašto bivši šef BIA nije predmet krivičnog gonjenja, Vukčević samo indirektno odgovara:

– Zakon definiše da je krivično djelo pomaganje izvršiocu poslije izvršenja krivičnog djela i daje mogućnost da se procesuiraju svi oni koji su pomagali haškim bjeguncima. Za sada vodimo jedan postupak za skrivanje Stojana Župljanina, jedan pretkrivični postupak za skrivanje Karadžića i svako drugi za koga ustanovimo biće predmet krivičnog gonjenja.

Na pitanje što je od juna 2008. godine, kada je BIA preuzeta od Radeta Bulatovića, vlasti kočilo da pronađu i izruče Mladića, Vukčević odgovara:
– Dobra organizacija njegovog skrivanja.

Vukčević kaže da je mnogo toga izmijenjeno od kako Bulatović nije na mjestu šefa BIA. Navodi da je u sastav Akcionog tima od odlaska Bulatovića uključen i šef predstavništva Haškog tribunala u Beogradu Dejan Mihov i jedan istražitelj iz Haga.

– Oni od tada rade sa nama i svakodnevno su upoznati sa svim akcijama. Osim toga, Akcioni tim je u direktnoj vezi putem video linka sa Bramercom. Oni su svjedoci velikog broja pretresa, akcija potrage za finansijerima, kao i provjera da li su podaci dobijeni u vrijeme Radeta Bulatovića korišćeni na pravi način – navodi Vukčević.

Bulatović je odbio da kontaktira s novinarom „Blica“, samo je preko posrednika kratko poručio:

– Sve što je on rekao su laži.

Prema saznanjima „Blica“, Bulatović je ponudu o pregovorima iznio u periodu prije jula 2006. godine, to jest, prije formiranja Akcionog tima za okončanje saradnje sa Haškim tribunalom. U Tužilaštvu je na ponudu Bulatovića odgovoreno pozitivno. Tužilac Vladimir Vukčević bio je spreman da pregovora. Bulatović, međutim, prema saznanjima „Blica“, istog dana odlazi u kabinet tadašnjeg premijera Vojislava Koštunice i pregovori o predaji propadaju.

Vukčević je nedavno rekao da je početkom 2006. godine propuštena najveća šansa za hapšenje Ratka Mladića, i to kada je Bulatović uhapsio Stanka Ristića, koji je skrivao optuženog generala. Vukčević je, takođe, dodao da je Ratko Mladić bio precizno lociran i da je bilo samo tehničko pitanje kako da se obavi hapšenje.

– Međutim, tadašnji šef BIA Rade Bulatović uhapsio je Stanka Ristića koji ga je skrivao, što je bio katastrofalan potez koji je omogućio da Mladić pobjegne. To je bila čista opstrukcija – rekao je Vukčević, i dodao da je to bila najveća šansa za hapšenje Mladića.

Još prošle godine „Blic“ je pisao da Bulatović informacije o kretanju Mladića koje je dobijao iz tužilaštva Haškog tribunala nije koristio kako bi ovaj haški optuženik bio uhapšen, već da bi ga Vlada nagovarala na predaju. U godišnjem izveštaju Haškog tribunala, koji je 2009. godine pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija u Njujorku prezentovao predsejdnik ovog suda Patrik Robinson, između ostalog navedeni su i djelovi ocjene Tužilaštva ovog suda o saradnji sa Srbijom. U tom dijelu se saopštava da su Savjet za nacionalnu bezbednost Srbije i Akcioni tim za potragu za bjeguncima sproveli složene i široke akcije potrage za dvojicom optuženih. Ali i da “vladine službe trenutno podrobno analiziraju prikupljene informacije, uključujući i one koje su ranije bile dostupne, ali po kojima nije bilo postupano”.

Izvor “Blica” blizak Tribunalu još tada je tvrdio da je riječ o informacijama koje je Bulatović opstruirao. Da vladine službe zadužene za potragu i hapšenje Mladića u vreme Koštunice nisu postupale po informacijama iz Tribunala, govorila je u svojoj knjizi “Lov” i Karla del Ponte, bivša haška tužiteljka. Ona otkriva detalje razgovora sa Vojislavom Koštunicom, tadašnjim premijerom, tokom posjete Beogradu poslije hapšenja Zdravka Tolimira 31. maja 2007. godine.

– Koštunica mi je rekao da će za Srbiju biti teže da uhapsi Mladića nego što je za Hrvatsku bilo da uhapsi generala Antu Gotovinu jer ga srpske vlasti ne poznaju. “Mladića ne poznajemo. Nikada ga nismo vidjeli. On je iz Bosne. Ne zna se gdje se nalazi”, rekao mi je – navodi ona.

Bivša tužiteljka je zapisala i da je srpskom premijeru tada odgovorila da je Mladić bio u Srbiji i u Beogradu i da su “vlasti to vrlo dobro znale”. Upitala ga je da li u Srbiji uopšte postoji “politička volja da se to pitanje riješi”.

– Po pitanju Mladića, da – odgovorio joj je Koštunica, ali Del Ponteova navodi da nije imala mnogo razloga da mu povjeruje, pogotovo poslije izjave da srpske vlasti “ne poznaju Mladića”.

Koštunica je tada, kako navodi Del Ponteova, uvjeravao hašku delegaciju da će poslednja faza saradnje sa Tribunalom, poslije hapšenja bivšeg generala Tolimira, biti lakša.