Iako su pojedine evropske države koristile „Skaj“ komunikaciju kao dokaz, u Crnoj Gori to, prema riječima advokata Miloša Vukčevića, nije moguće jer sudovi i odbrana nemaju pristup originalnim digitalnim fajlovima, metapodacima ni lancu čuvanja, što onemogućava provjeru zakonitosti i autentičnosti podataka.
Vukčević upozorava da materijal dostavljen crnogorskim sudovima ne ispunjava standarde ZKP-a, Zakona o elektronskom dokumentu i evropske sudske prakse, pa „Skaj“ poruke predstavljaju samo neprovjerljivu sekundarnu verziju, a ne dokaz koji može izdržati forenzičku i procesnu provjeru.
Kakav je Vaš stav o „Skaj“ aplikaciji kao dokaznom materijalu, na osnovu sudske prakse?
VUKČEVIĆ: „Skaj“ podaci se u pojedinim evropskim državama mogu koristiti kao dokaz, ali samo kada postoji kompletna digitalno-forenzička dokumentacija i jasan lanac čuvanja dokaza. Međutim, u Crnoj Gori takvi podaci ne ispunjavaju standarde dokazivanja, jer odbrana nema pristup originalnim fajlovima, niti informacijama o načinu njihovog pribavljanja. Dakle, u Crnoj Gori ne bi smjeli biti dokaz zbog nedostatka uslova za provjeru zakonitosti i autentičnosti.
Ko garantuje tačnost i nepromijenjenost podataka?
VUKČEVIĆ: U državama koje su vršile zapljenu servera i dešifrovanje (npr. Francuska, Belgija) garancija se zasniva na zvaničnoj digitalnoj forenzici. U Crnoj Gori takva garancija ne postoji, jer: nije dostavljen originalni materijal, nije dostavljen lanac čuvanja, nije omogućena nezavisna forenzička provjera, odbrana ne može testirati integritet podataka.
Bez ovoga, sud nema osnov da utvrdi da su poruke autentične.
Kako se dokazuje autentičnost?
VUKČEVIĆ: Autentičnost „Skaj“ podataka može se dokazivati samo digitalno-forenzičkim vještačenjem, uz: originalne hash vrijednosti, metapodatke, server-logove, dokaz o načinu pribavljanja, neprekinuti lanac čuvanja. U Crnoj Gori je to nemoguće, jer nijedan od ovih elemenata nije dostupan ni sudu ni odbrani. Bez mogućnosti provjere, „Skaj“ podaci ne mogu proći test zakonitosti i pouzdanosti.
Da li „Skaj“ podaci ispunjavaju uslove Zakona o elektronskim dokumentima?
VUKČEVIĆ: Ne u Crnoj Gori, jer Zakon zahtijeva da elektronski dokument bude: provjerljiv, autentičan, cjelovit, sa utvrdivim izvorom. „Skaj“ podaci bez originalne forenzičke dokumentacije ne mogu zadovoljiti ove uslove. Države koje ih koriste kao dokaz to mogu zato što posjeduju originalni digitalni materijal i dokumentaciju o zapljeni. Crna Gora – nema.
Da li „Skaj“ može biti koristan dokaz u sudskim postupcima u Crnoj Gori?
VUKČEVIĆ: „Skaj“ komunikacija može biti dokaz u državama koje posjeduju originalne, provjerljive podatke, ali u Crnoj Gori trenutno ne može imati punu dokaznu snagu.
Razlog: odbrana ne može provjeriti kako su podaci pribavljeni, ne može se provjeriti da li je pribavljanje bilo zakonito, ne postoji mogućnost nezavisne forenzičke provjere, podaci dolaze kao „sekundarna“ ili „interpretirana“ verzija, bez tehničkih garancija integriteta.
Bez mogućnosti provjere, sud ne može cijeniti takav dokaz kao zakonit i pouzdan.
„Skaj“ podaci mogu biti dokaz u državama koje posjeduju originalnu digitalnu dokumentaciju i kompletan lanac čuvanja, ali ne i u Crnoj Gori, jer odbrana i sud nemaju mogućnost da provjere način pribavljanja, integritet i zakonitost takvih podataka. Iako je u jednoj presudi Vrhovni sud Crne Gore potvrdio upotrebu kriptovane „Skaj“ komunikacije kao dokaznog materijala, mišljenja sam da prema procesnom zakonodavstvu, praksi Suda pravde EU, Zakonu o elektronskom dokumentu i standardima digitalne forenzike da „Skaj“ komunikacija u Crnoj Gori u suštini ne može biti dokaz, jer: ne postoji mogućnost provjere zakonitosti pribavljanja, odbrana nema uvid u izvorne digitalne fajlove, ne postoji dokaz o integritetu podataka, ne postoji lanac čuvanja, ne postoji forenzička provjera, ne ispunjava standarde elektronskog dokumenta. Bez ovih elemenata, svaki navodni „dokaz“ je isključivo operativna informacija, a ne dokaz u procesnom smislu. Tačno je da postoji odluka Vrhovnog suda u kojoj je, za konkretan predmet, prihvaćeno da „Skaj“ komunikacija može imati status elektronskog dokaza. Međutim, presuda Vrhovnog suda odnosi se samo na jedan predmet, zasniva se na specifičnim okolnostima tog slučaja, donesena je bez neposrednog pristupa digitalnom originalu, ne stvara opšte obavezujuće procesne standarde, ne može derogirati odredbe ZKP-a, Zakona o elektronskom dokumentu i evropske standarde pravičnog suđenja. Najvažnije: presuda Vrhovnog suda može biti ukinuta ukoliko je izjavljena ustavna žalba i ako Ustavni sud utvrdi: povredu prava na odbranu, povredu prava na ispitivanje zakonitosti dokaza, nemogućnost provjere autentičnosti i integriteta „Skaj“ komunikacije, povredu čl. 6 EKLJP (pravično suđenje).
Ustavni sud ima punu nadležnost da ukine presudu Vrhovnog suda ukoliko dokaz nije bio provjerljiv.
Kako biste prokomentarisalinačin pribavljanja dokaznog materijala i autentičnosti „Skaj“ dokaza?
VUKČEVIĆ: Ključni problem je – nepoznat način pribavljanja. U svim predmetima koji se tiču „Skaj“ materijala, odbrani nije omogućeno: da vidi kako su podaci pribavljeni, da ispita da li su pribavljeni u skladu sa domaćim i međunarodnim propisima, da provjeri izvor (originalni server), da provjeri da li je postojao sudski nalog u zemlji koja je navodno pribavila podatke, niti da izvrši nezavisno digitalno vještačenje. Ako način pribavljanja nije provjerljiv, dokaz je – po definiciji – nezakonit. U tom slučaju, presuda Vrhovnog suda neće izdržati kontrolu.
„Skaj“ ne ispunjava uslove Zakona o elektronskom dokumentu, Zakon o elektronskom dokumentu zahtijeva: dokaz o integritetu, dokaz o autentičnosti, dokaz o nemogućnosti naknadne izmjene, jasnu identifikaciju izvora, i mogućnost provjere tih elemenata od protivne strane. Ni jedan od tih uslova nije ispunjen kod „Skaj“ materijala u Crnoj Gori.
Kada sudu budu dostavljeni samo transkripti bez: originalnih fajlova, hash vrijednosti, metapodataka, digitalnog potpisa, forenzičke dokumentacije, takav materijal nije elektronski dokument u smislu Zakona, nego samo tekst čije porijeklo nije dokazivo.
Ne postoji mogućnost provjere autentičnosti i integriteta, digitalni dokaz mora biti provjerljiv kroz: izvornu datoteku, hash vrijednost, lanac čuvanja, metapodatke, nezavisno vještačenje. Po evropskom standardu odbrana mora moći da provjeri dokaz.
Sud pravde EU zahtjeva: potpuno pravo na provjeru zakonitosti i autentičnosti dokaza, pravo na uvid u original, pravo na vještačenje, pravo na kontradiktornost. U predmetima sa „Skaj“ komunikacijom, nijedan od ovih standarda nije ispunjen. Presude zasnovane na tome ne bi trebale da izdrže ocjenu Ustavnog suda, niti Strazbura. Dakle,iako postoji pojedinačna presuda Vrhovnog suda koja je prihvatila „Skaj“ komunikaciju, ona: ne stvara opšti standard, nije usklađena sa ZKP-om i Zakonom o elektronskom dokumentu, nije u skladu sa praksom ESLJP-a, i može biti ukinuta pred Ustavnim sudom.
Zbog nemogućnosti provjere zakonitosti pribavljanja, nemogućnosti provjere autentičnosti i integriteta, nedostatka originalnih podataka i potpune procesne netransparentnosti, „Skaj“ komunikacija ne može biti dokaz u Crnoj Gori.
