Ukazao sam sudskom vijeću da je po mom mišljenju pogrešno pozivanje SDT-a na presude jedne potpuno druge države – Hrvatske. Da su se pozvali na praksu Evropskog suda za ljudska prava koja je obavezujuća u Crnoj Gori ili Suda pravde Evropske unije u Luksemburgu to bi imalo smisla. Ali pozivajući se na praksu države čije je zakonodavstvo drugačije, po mom sudu nema smisla, kazao je juče jedan od branilaca bivšeg šefa kontraobavještajne službe Draga Spičanovića, advokat Miloš Vukčević na ročištu za kontrolu ispravljene optužnice, piše Portal TVE.
Osim Spičanovića na optužnicu su biznismen Aleksandar Mijajlović, policajci Milovan Pavićević i Vladan Lazović, viša državna tužiteljka Andrijana Nastić i političar Predrag Bošković.
Na ročištu od 31. jula za kada je bilo zakazano razmatranje ispravljenog optužnog akta protiv Mijajlovića, tužilac Jovan Vukotić u svoje i ime svojih kolega Ivane Petrušić - Vukašević i Miroslava Turkovića zatražio izuzeće sudija Zorana Radovića, Borisa Savića i sutkinje Vesne Kovačević jer, kako je kazao, sumnja u njihovu nepristrasnost. Vukotić se pozivao na praksu naših sudova ali i slučajeve u Hrvatskoj ukazujući da su potvrđivane optužnice sa sličnim činjeničnim stanjem. Apelacioni sud odbio je kao neosnovan zahtjev za izuzeće sudskog vijeća.
Advokat Vukčević je istakao da je ipak pretraživao praksu hrvatskih sudova, od Vrhovnog do Županijskog te i da je uočio da se radi o potpunoj drugačijoj praksi koja upravo govori o tome da SDT nije u pravu.
"U tim predmetima je jasno bila konkretizovana imovinska korist koju ostvaruju članovi kriminalne organizacije, od toga da neko lice traži da li se vodi u Interpolovoj bazi podataka gdje je jasno konkretizovana korist u dijelu da mu se saopšti da ne prelazi granicu i da se nalazi u bazi podataka, do toga da je jedno lice potraživalo podatke o identitetu policijskog službenika koji je prikriveni isljednik i onda tu informaciju saopštilo licu protiv kojega taj prikriveni isljednik vodi istragu, i samim tim mu pribavilo neimovinsku korist. Upravo su to primjeri hrvatskih sudova koji ukazuju kako je konkretizovana neimovinska korist, koje tužilaštvo ni u ovoj izmijenjenoj optužnici sada nije uspjelo da konkretizuje iz jednog prostog razloga – jer niti Mijajlović niti Spičanović ni niko drugi od okrivljenih u ovom postupku nije imao nikakvu ni imovinsku ni neimovinsku korist", istakao je advokat Vukčević.
Samo posjedovanje informacije i podatka, kako je objasnio, ne može se smatrati neimovinskom koristi.
"To je lijepo rekao Viši sud vrativši im optužnicu da konkretizuju neimovinsku korist. Međutim oni to nijesu uradili", ukazao je Vukčević.
On je dodao da ako se pozivaju na praksu Hrvatske, zašto se ne pozovu na praksu Švedske u kojoj je podatak o tablicama i vlasniku vozila javan podatak i koji svaki građanin može prostom pretragom kroz aplikaciju da utvrdi ko je vlasnik vozila.
"Ne da nemamo govora o krivičnoj odgovornosti... Sve ovo kazujem da se vidi koliko je benigna ova optužnica, koliko je tanka i koliko očekujem stvarno, pošto je očigledno da Tužilaštvo nije postupilo ni po jednom nalogu vijećaVišeg suda, očekujem da postupak se obustavi, da sud utvrdi da nema mjesta potvrđivanju ovakve optužnice", zaključio je Vukčević.
Mijajlović se tereti da je navodno grupu formirao koristeći crnogorske medije i to „M portal“, „TV E“, te portale „CdM“, „Standard“, „Portal Analitika“, Antena M i dnevni list Pobjeda da bi „kreirao javno mnjenje i stvarao medijsku sliku isključivo u cilju suzbijanja konkurencije“.
Crnogorsko zakonodavstvo baš kao i evropsko ne poznaje „uticaj na medije“ kao krivično djelo. Ne postoji ni krivično djelo kreiranje javnog mnjenja.
