I dalje se postupak izbora sudija Ustavnog suda vodi kroz političke dogovore, a ne kroz meritornu raspravu o kvalifikacijama kandidata. Uopšte nema obrazloženja zašto se pojedini kandidati prihvataju, a drugi odbijaju, dok javnost nema uvid u kriterijume bodovanja, niti u profesionalne reference kandidata. A Venecijanska komisija je u svojim preporukama na sve to ukazala i precizirala kako bi taj postupak trebalo da teče.
Sve ovo je, u razgovoru za Pobjedu, istakao advokat i profesor prava Miloš Vukčević povodom određivanja dvoje kandidata za pozicije u instituciji čija je uloga da štiti Ustavom zagarantovana prava.
Kandidati
Ustavni odbor u utorak je donio odluku da Skupštini Crne Gore predloži Mirjanu Radović i Jovana Jovanovića za sudije Ustavnog suda.
U glasanju za izbor dvoje kandida koji su predloženi Skupštini nijesu učestvovali predstavnici opozicije „jer ih vlast nije zvala na dijalog“.
Predloženim kandidatima nijesu bili zadovoljni ni u Bošnjačkoj stranci, čiji je poslanik Admir Adrović na sjednici Ustavnog odbora iznio zahtjev te partije da „barem jedan sudija Ustavnog suda bude iz bošnjačke zajednice“.
Kriza
Izbor novih sudija Ustavnog suda je tema koja skoro godinu „uzburkava strasti“ u parlamentu, ali i van njega. Posljednji put se o novim članovima ove institucije glasalo 2023. godine, kada su dvotrećinsku podršku u plenumu dobili troje od tada nedostajućih četvoro sudija. Tokom prošle godine, prvo je sa 66 godina penzionisan Milorad Gogić, i to po Zakonu o radu.
No, pred kraj iste godine, Ustavni odbor, a zatim i parlament na čijem je čelu Andrija Mandić, i zakon i Ustav su „uzeli u svoje ruke“, te odlučili da sutkinja Dragana Đuranović sa 65 godina više ne može obavljati svoju dužnost, u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju. To je bio okidač za višemjesečnu političku krizu tokom koje su predstavnici opozicije blokirali rad parlamenta, insistirajući da je na djelu „ustavni puč“
Kriza je okončana posredovanjem Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori u dogovoru lidera Pokreta Evropa sad i premijera Milojka Spajića, koji je u ime vladajuće većine potpisao sporazum sa trojicom predsjednika opozicionih partija i to Danijelom Živkovićem (DPS), Damirom Šehovićem (SD) i Adrijanom Vuksanovićem (HGI). Njime je predviđeno da odluka Ustavnog odbora i Skupštine bude proslijeđena ekspertskom tijelu Savjeta Evrope za ustavna pitanja Venecijanskoj komisiji, kako bi se ona izjasnila o pravnoj valjanosti.
Odgovor je stigao sredinom juna, sa više ključnih poruka: niti je vlast radila zakonito kada je penzionisala Đuranović, niti je opozicija imala pravno uporište u protestnom blokiranju parlamenta. Zaključeno je da predstavnici obje strane moraju formirati zajednički tim koji će odlučivati o daljim koracima u slučaju nelegalnog penzionisanja, ali i da već započet izbor budućih sudija Ustavnog suda bude ponovo pokrenut. No, naredna tri mjeseca niti se opozicija interesovala za realizaciju preporuka Venecijanske komisije, niti je vlast zaustavila proceduru izbora novih sudija Ustavnog suda, što je, očekivano, rezultiralo novim sukobom, ali značajno slabijeg intenziteta.
Fingiranje
Nakon najave da će predsjednica EK Ursula fon der Lajen u utorak boraviti u Crnoj Gori kako bi otvorila konferenciju „Pametni rast, zelena budućnost: Ubrzavanje investicija u Crnoj Gori“, odmah je okončana ranije započeta procedura za nove sudije Ustavnog suda, te izabrana dva kandidata za koje je glasala vladajuća većina. Opozicija se nakon toga „sjetila“ svih prethodnih koraka sporazuma i preporuka Venecijanske komisije koji nijesu ispunjeni.
Pa, ipak, sasvim je jasno da ovaj izbor predstavlja svojevrsno „fingiranje“ nastavka evropskih integracija koje je prijeko potrebno Crnoj Gori u trenutku kada najviši zvaničnici EU stižu u našu zemlju. S time je saglasan i sagovornik Pobjede.
“Čim je ovakav način na koji se sada vrši izbor sudija, preko noći, brzo i netransparentno, to ukazuje da je riječ o simulaciji reformskih procesa u susret dolasku predsjednice EK Fon der Lajen. Na ovaj način se želi poslati politička slika da su institucije stabilne i da Skupština radi svoj posao”, ukazuje Vukčević.
Dalje je istakao kako političke elite, preciznije parlamentarna većina, pristupa izboru sudija tek sada, „iako je to mogla davno da učini uz jedan mnogo transparentniji proces“.
“Ovdje nije samo ključno popuniti institucije, već te institucije, u ovom slučaju Ustavni sud, treba nadalje da rade nezavisno, profesionalno i bez političkih uticaja”, dodao je on.
No, ostao je problem procedura i predlaganja, te izbora kandidata za sudije Ustavnog odbora, jer one nijesu bile u skladu sa sugestijama dobijenih od stručnog tijela Savjeta Evrope.
“Venecijanska komisija je u svojim preporukama u junu ove godine bila više nego jasna. Ona je precizirala da proces izbora sudija Ustavnog suda mora biti transparentan, zasnovan na jasnim i objektivnim kriterijumima i da mora biti oslobođen političke trgovine i partijskih kompromisa. Sada se upravo radi sve suprotno tim preporukama. Vrši se brzi izbor, bez jasnih i objektivnih kriterijuma i sve se svodi na političku trgovinu, gdje se pošto-poto žele ostvariti politički interesi i izabrati kandidati koji odgovaraju pojedinim političkim partijama”, dodao je naš sagovornik.
To nijesu jedine manjkavosti procesa, iako bi se mogle nazvati ključnim. Vukčević zato precizira što je još „otišlo u pogrešnom pravcu“.
“I dalje se postupak izbora vodi kroz političke dogovore, a ne kroz meritornu raspravu o kvalifikacijama kandidata. Uopšte nema obrazloženja zašto se pojedini kandidati prihvataju, a drugi odbijaju. I javnost uopšte nema uvid u kriterijume bodovanja, niti u profesionalne reference kandidata. A Venecijanska komisija je u svojim preporukama na sve to ukazala i precizirala kako bi taj postupak trebalo da teče. I dalje imamo jednu brutalnu političku trgovinu kada je riječ o izboru sudije Ustavnog suda”, ukazao je on.
(Ne)stranački
Svakako, treba istaći i pozitivne stvari, poput konstatacije Akcije za ljudska prava da dvoje kandidovanih, navodno, nijesu bili članovi stranke.
“Ustav zabranjuje da sve sudije, pa i sudije Ustavnog suda, budu članovi političkih partija. Dakle, ako možemo reći da je nešto pozitivno, onda je pozitivan izbor sudija u smislu da bi mogli da imamo funkcionalan Ustavni sud. Jer, u slučaju izbora ovo dvoje sudija, u sudu će ih onda biti petoro od potrebnih sedmoro. Bolje i to, nego da Ustavni sud bude u blokadi. Ali, to ne znači da je dobro ovakvo rješenje, niti je dobar ovakav način na koji su kandidati izabrani, jer nije transparentan u skladu sa Ustavom i u skladu sa preporukama Venecijanske komisije”, zaključio je Vukčević.
Zahtjev BS je ilustracija političke trgovine
Zahtjev da bar jedan od predloženih kandidata bude pripadnik bošnjaškog nacionalnog korpusa, a kojim je Bošnjačka stranka uslovila svoju podršku izboru sudija, advokat Miloš Vukčević smatra ilustracijom za političku trgovinu.
“Izbor sudija ne može počivati na takvim osnovama. Dakle, ne možemo vršiti izbor sudija Ustavnog suda prema etničkoj zastupljenosti, nego isključivo na osnovu profesionalne kompetencije i lične nezavisnosti kandidata. Zato taj njihov zahtjev odslikava ono što je manje-više poznato u Crnoj Gori, a to je da svaka politička partija želi svog predstavnika u Ustavnom sudu”, kazao je Vukčević, te dodao da albanska manjina već ima svog predstavnika.
