Centar za građansko obrazovanje (CGO) pozdravio je dogovor vlasti i opozicije o pokretanju procedure za izmjene Ustava kojima se doprinosi većem stepenu nezavisnosti pravosuđa, a kako bi se smanjio politički uticaj na pravosudni sistem Crne Gore i stvarili uslovi za funkcionalnu vladavinu prava, uz jasnu podjelu vlasti i sužen prostor za neprimjereno uplitanje izvršne i zakonodavne vlasti u rad sudova i tužilaštava.
Podsjećaju da su, kroz više saopštenja i publikacija, ukazivali da je članstvo ministra pravde u Sudskom savjetu u suprotnosti sa međunarodnim standardima i preporukama dva stručna tijela Savjeta Evrope - Venecijanske komisije i GRECO-a.
“Takođe, CGO je zagovarao da se Ustavom uredi način izbora i sastav Tužilačkog savjeta, odnosno da njegovi članovi budu birani istom kvalifikovanom većinom kao članovi Sudskog savjeta. Time bi se spriječilo da parlamentarna većina izmjenama zakona prilagođava sastav Tužilačkog savjeta svojim političkim interesima, a suprotno međunarodnim standardima, što se dešavalo u prošlosti. Takav pristup u skladu je i sa Mišljenjem Konsultativnog vijeća evropskih tužilaca broj 16 (2021), prema kojem nezavisnost tužilaštva treba da bude garantovana na nivou koji je „sličan onom koji postoji kod sudija“”, navodi dr Ivan Vukčević, koordinator programa Ljudska prava.
On ističe da su nacrtom amandmana XVII do XXI na Ustav Crne Gore prihvaćene te preporuke - da se iz članstva Sudskog savjeta isključi ministar pravde, da sastav i izbor članova Tužilačkog savjeta budu uređeni Ustavom, kao i da se članovi Tužilačkog biraju kvalifikovanom većinom, što su pozitivni iskoraci u usvajanju međunarodnih standarda i jačanju institucionalne nezavisnosti pravosuđa.
“Ipak, ostaje nejasno zbog čega je predloženi sastav Tužilačkog savjeta i dalje drugačiji od sastava Sudskog savjeta, imajući u vidu njihove slične nadležnosti i potrebu da oba tijela uživaju sličan stepen nezavisnosti. Naime, dok se iz članstva u Sudskom savjetu isključuje ministar pravde zbog rizika od političkog uticaja izvršne vlasti, istovremeno se predviđa da jedan od članova Tužilačkog savjeta bude predstavnik Ministarstva pravde kojeg imenuje ministar pravde iz reda zapošljenih u tom Ministarstvu. Ako se prisustvo izvršne vlasti smatra problematičnim u jednom slučaju, teško je pronaći uvjerljivo obrazloženje za njegovo zadržavanje u drugom”, pita Vukčević.
On navodi da CGO smatra da bi i u sastavu Tužilačkog savjeta trebalo isključiti predstavnika Ministarstva pravde kako bi se ograničila opasnosti od neprimjerenog uticaja izvršne vlasti na rad ovog tijela.
CGO smatra i da bi Ustav trebalo dodatno unaprijediti i u dijelu koji se odnosi na predsjedavanje pravosudnim savjetima.
“Predsjednik Tužilačkog savjeta trebalo bi da bude biran iz reda tužilaca, ali ne da bude sam Vrhovni državni tužilac. Slično rješenje bilo bi opravdano i za Sudski savjet, gdje predsjednik Vrhovnog suda ne bi trebalo da predsjedava i tim tijelom, već neko drugi od sudija. Takav model bio bi u skladu sa mišljenjem Specijalne izvjestiteljke UN za nezavisnost sudija i advokata Margaret Satertvejt iz 2024. godine i doprinio bi smanjenju koncentracije institucionalne moći u rukama predsjednika Vrhovnog suda i Vrhovnog državnog tužioca”, kaže Vukčević.
Problematičnim smatra i predloženi privilegovani položaj pojedinih profesija u sastavu Tužilačkog savjeta.
“Nije jasno zbog čega bi advokati ili predstavnici nevladinog sektora imali unaprijed garantovana mjesta u odnosu na druge pravničke profesije, poput akademske zajednice, notara ili javnih izvršitelja. Posebno je sporno garantovano mjesto za advokate, imajući u vidu da su Evropska komisija, tijela Savjeta Evrope, Agencija za sprečavanje korupcije, i drugi upozoravali na moguće rizike od sukobe interesa u tim slučajevima. Podsjećamo i da je i Specijalna izvjestiteljka UN istakla da “uključivanje aktivnih advokata odbrane u Tužilački savjet problematično, jer može postojati percipirani ili stvarni sukob interesa između članstva u Tužilačkom savjetu i obavljanja njihove profesionalne djelatnosti”. Stoga, cijenimo da članovi Tužilačkog savjeta ne bi trebalo da budu advokati koji aktivno zastupaju stranke u postupcima pred tužilaštvima i sudovima i preporučujemo da se ovo pitanje uredi po uzoru na Sudski savjet, odnosno da se predvidi izbor četiri ugledna pravnika, bez unaprijed rezervisanih mjesta za bilo koju profesiju. Time bi se obezbijedio jednak tretman svih pravničkih profesija i smanjio rizik od diskriminacije ili privilegovanja pojedinih grupa”, navodi Vukčević.
Napominje i da CGO smatra da je potrebno preciznije definisati pojam "uglednog pravnika" kroz jasne i objektivne kriterijume, kako bi se smanjio prostor za politički motivisane kandidature i proizvoljna tumačenja. CGO, takođe, izražava očekivanje da će vlast i opozicija dosljedno sprovesti i ostale elemente postignutog dogovora od značaja za jačanje demokratskih institucija.
“U tom okviru, važno je da adekvatno budu izmijenjeni Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost i Zakon o unutrašnjim poslovima. CGO je više puta ukazivao da su posljednje izmjene tih zakona bile u suprotnosti sa stavovima Specijalne izvjestiteljke UN za pravo na privatnost, Evropske komisije, Agencije za sprečavanje korupcije, strukovnih organizacija i organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava. Posebno su problematični bili formiranje Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji i slabljenje mehanizama sudske kontrole nad radom ANB-a, što nije u skladu sa Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, praksom Evropskog suda za ljudska prava i standardima Savjeta Evrope”, ukazuje Vukčević.
Od velike je važnosti, dodaje, i da sva imenovanja koja predstoje u Skupštini Crne Gore budu zakonita, uz najširu podršku svih aktera, a u tom dijelu dogovor vlasti i opozicije može biti ključan. Samo zakonit pristup može spriječiti nova sporna imenovanja i nadamo se da će to biti demonstrirano u slučaju predstojećeg izbora novih članova Savjeta RTCG.
“CGO pozdravlja i opredjeljenje da se do 31. jula, kroz politički konsenzus, usvoje prioritetne izmjene izbornog zakonodavstva. Time bi se dodatno ojačalo povjerenje građana u izborni proces i unaprijedio njegov integritet”, kaže on.
Ističe i važnu ulogu šefa Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johana Satlera u približavanju stavova političkih aktera, istovremeno naglašavajući zabrinutost da je za postizanje dogovora o pitanjima od ključnog državnog značaja bilo potrebno međunarodno posredovanje.
“Evropska unija treba da bude partner Crnoj Gori u reformskom procesu, ali odgovornost za politički dijalog i postizanje kompromisa mora prvenstveno biti na domaćim političkim akterima, osobito na vladajućoj većini. Jedino se tako može graditi zrela demokratska kultura i institucije sposobne da samostalno rješavaju pitanja od najvišeg javnog interesa, a što se očekuje od države koja je u ovoj fazi pregovora sa EU”, zaključuje Vukčević.
