Vukašinović navodi da je, pored ostalog, problem što rade osam-devet časova bez pauze koju je nemoguće iskoristiti zbog specifičnosti posla koji obavljaju i konstantne vezanosti za djecu o kojoj brinu.
"Niko se nije želio pozabaviti pitanjem da li je osoba fizički, psihički i mentalno, sposobna da u više smjena u toku dana odradi 8-9 časova bez pauze", rekla je ona.
Kaže da je u nekim ustanovama prekobrojnost djece velika i nastava se organizuje u tri, do čak pet smjena, a kako asistent ima osmočasovno radno vrijeme, mora raditi dvokratno i nerijetko ići iz prve u treću smjenu.
"A sve to nauštrb svoje porodice i štetu svoje djece", kaže Vukašinović.
Navodi da su razgovarali sa predstavnicima direkcije za inkluziju u Ministarstvu prosvjete, direktorima direktorata i ministrom Miomirom Vojinovićem.
"Svi su nas saslušali, većina pokazala visok stepen razumijevanja, ali se na tome sve i završilo. Niko nije preduzeo potrebne mjere i radnje da na bilo koji način olakšaju položaj asistenata u nastavi. Shodno tome sa strepnjom i razočaranjem u nadležne, očekujemo početak školske godine. Kad će i zašto neće niko obratiti pažnju na problem i poraditi na boljoj organizaciji u korist djece i onih koji sa posebnom ljubavlju i pažnjom brinu o njima", rekla je Vukašinović.
Smatra da nadležni ovakvim tretmanom nad asistentima direktno nanose štetu djeci sa posebnim obrazovnim potrebama, jer osoba koja odradi jednu cijelu smjenu sa velikom posvećenošću i odgovornošću, pored najbolje volje i želje, nema snage da na isti način bude posvećena djetetu u drugoj smjeni.
"Kao rezultat takve organizacije rada, imamo izmučene i umorne ljude sa jako malim zaradama i djecu koja zaslužuju mnogo više od onog što im možemo pod ovim uslovima pružiti", rekla je Vukašinović.
Udruženje je ranije pisalo ministru Vojinoviću i tražili su da im se omogući priznavanje nivoa kvalifikacija formalnog obrazovanja. Objasnili su da veći dio asistenata ima završene fakultete i da treba da budu tretirani u skladu sa koeficijentom u odnosu na stepen stručne spreme koju posjeduje lice koje je zasnovalo radni odnos kao asistent u nastavi, jer među nama ima dosta stručnih saradnika, vaspitača i profesora razredne i predmetne nastave. Ukazivali su da je članom 30a Zakona o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama propisano da za asistenta u nastavi može biti izabrano lice koje ima najmanje IV nivo nacionalnog okvira kvalifikacije, te da gornja granica kvalifikacije nije propisana.
Zbog toga su predstavnici asistenata u obraćanju ministru naveli da smatraju da imaju zakonom zasnovano pravo da budu obračunati u skladu sa koeficijentom za stručnu kvalifikaciju koju posjeduju.
"Već postoji pozitivan primjer administrativnih i finansijskih radnika, sekretara, medicinskih sestara, bibliotekara, saradnika u nastavi, organizatora praktičnog obrazovanja i drugih koji funkcionišu na sličan način. Zašto su onda asistenti u nastavi - profesori, pedagozi, psiholozi…- diskriminisani i uniženi u odnosu na ostale u obrazovno- vaspitnom sistemu", naveli su oni.
Kritikovali su i Sindikat prosvjete koji je, kako su rekli, ostao nijem na zahtjeve asistenata i još jednom pokazao koliko su ,,parcijalni interesi nastavnika i sindikata bitniji od lekcija o borbi za građanska prava, istrajnosti, solidarnosti, čuvanju ličnog dostojanstva i dostojanstva profesije i značaja i vrijednosti obrazovanja“.
