Demokratska partija socijalista je sve vezano za Temeljni ugovor pokušala da uradi veoma površno, misleći da će joj to proći kao mnogo puta do tada, a Vlada koja je sve to pokrenula bila je upravo ona Duška Markovića, zbog čega on ima veliku krivicu za potpisivanje tog dokumenta.
To je za Pobjedu kazao politički analitičar Srđan Vukadinović komentarišući jučerašnji intervju, koji je predsjednik Stranke evropskog progresa (SEP) i nekadašnji visoki funkcioner DPS-a dao našem listu, kao i reakcije koje su uslijedile.
Marković je naveo kako je lider GP URA Dritan Abazović potpisao Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, jer mu je to omogućio DPS.
- Dritan Abazović je tzv. Temeljni ugovor potpisao jer mu je to omogućio DPS, koji je podržao njegovu manjinsku vladu i u dogovoru sa GP URA, koji se odnosio i na Temeljni ugovor. Vjerujte mi da to znam – izjavio je nekadašnji prvi čovjek Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar, a zatim i predsjednik Vlade u vrijeme vladavine DPS-a.
16Na to je juče reagovala portparolka najjače opozicione stranke i poslanica u Skupštini Crne Gore Sonja Popović, navodeći kako je Marković „obmanuo javnost insinuirajući da je postojala neka vrsta zakulisnog dogovora sa Dritanom Abazovićem vezana za potpisivanje Temeljnog ugovora“.
- Najobičnija je laž da je DPS, čiji je i on u tom trenutku bio član, na bilo koji način pružio podršku ili omogućio Abazoviću da potpiše akt veleizdaje Crne Gore, kojim je otuđeno sakralno blago naše države – navela je ona, te dodala kako su slični komentari nedavno stigli i od funkcionera GP URA Filipa Adžića, te predsjednika Socijalističke narodne partije Vladimira Jokovića.
Ona je podsjetila kako je DPS tokom jedne cijele decenije „podržavao pokušaje raznih vlada da pravno urede odnos sa SPC u skladu sa Ustavom, zakonom i interesima Crne Gore“. Kako je dodala, upravo je DPS „kontinuirano upozoravao da bi 30-avgustovska parlamentarna većina mogla potpisati Temeljni ugovor“, a da bi sadržina tog dokumenta bila „suprotna državnim interesima“.
- Nakon formiranja vlade Abazovića i nakon saznanja da odluku o prihvatanju Temeljnog ugovora želi da donese na Vladi, jasno smo ga upozorili da će, zbog sramne i izdajničke sadržine Ugovora, izgubiti podršku koju je DPS manjinski pružao u Skupštini... Zbog svega toga smo odmah nakon potpisivanja Temeljnog ugovora uskratili podršku Vladi i istog dana podnijeli Skupštini inicijativu za izglasavanje njenog nepovjerenja, nakon čega smo obezbijedili i većinu za smjenu – precizirala je poslanica DPS-a.
Popović je podsjetila i na autorski tekst nekadašnjeg lidera partije Mila Ðukanovića u našem listu, koji je potpisivanje Temeljnog ugovora svojevremeno kvalifikovao kao „veleizdaju, najtežu poslije Podgoričke skupštine koja je svojim odlukama ukinula nezavisnu, međunarodno priznatu, državu Crnu Goru“.
Zbog svega navedenog, zaključuje Popović, Markoviću „ne priliči da se služi neistinama i manipulacijama kojima barata i najveći izdajnik u istoriji Crne Gore Dritan Abazović“, jer to nije vrijedno „par desetina glasova za koje vjeruje da će na ovaj način steći“.
Uslijedilo je odgovor Markovića za kojeg Popović „nervozno i netačno“ tumači njegove riječi iz intervjua Pobjedi.
- Rekao sam, i iza toga stojim, da je Dritan Abazović dobio priliku da potpiše Temeljni ugovor zahvaljujući manjinskoj podršci njegovoj vladi, koju je DPS obezbijedio, kao i sporazumu o toj podršci u kojem je, između ostalog, tretirano i pitanje Temeljnog ugovora. Nijesam rekao, niti tvrdim da je DPS podržao Temeljni ugovor. To nije tačno – dodao je on, te pozvao poslanicu stranke kojoj je nekada pripadao na „politički dijalog zasnovan na činjenicama i autonomnim političkim stavovima“.
Međutim, iz ugla sagovornika Pobjede Srđana Vukadinovića, DPS jeste najveći krivac za potpisivanje Temeljnog ugovora, ali i Marković, koji je u decembru 2019. godine pokrenuo cijelu priču, računajući da će, kako kaže, na tome dobiti izbore.
- To je bila njihova pogrešna procjena, a pokretanje takvog postupka je bila inicijalna kapisla i za litije i za sve ono što se poslije dešavalo. Zato DPS ne može izbrisati odgovornost za sve ono što je posljedica te priče, bez obzira ko je potpisao Temeljni ugovor – dodao je Vukadinović.
Prema njegovim riječima, sve je urađeno „veoma površno“.
- A Vlada koja je sve to pokrenula bila je upravo vlada Duška Markovića, koji je bio premijer do avgusta 2020. godine. Zato on ima veliku krivicu za potpisivanje tog dokumenta. Jer, sve što su napravili u DPS-u su vidjeli u avgustu 2020. godine. Upravo su pokretanje priče o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, a zatim i litije dovele do urušavanja DPS-a, njegovog silaska sa vlasti i stvaranja pogubne koalicije koja nema ni politički, ni moralni, ni ideološki, ni programski, ni bilo kakav zajednički imenitelj – kazao je Vukadinović za Pobjedu.
On je dalje naveo kako pomenuta aktuelna vladajuća koalicija ima „samo jedan zajednički imenitelj“, a to je da „pokušavaju da urade mnogo toga na štetu Crne Gore“.
Sagovornik našeg lista takođe je kazao kako je davanje manjinske podrške vladi Abazovića „ukazalo na slabost DPS-a“.
- Za pogubne posljedice Temeljnog ugovora odgovornost je i na Abazoviću, jer je bilo sasvim jasno da će GP URA potpisati takav dokument. Vjerovatno zbog toga što ga je „stegla“ služba bezbjednosti Srbije ili što su postojale nekakve druge obaveze koje su morali da završe. I tu ne treba puno ni misliti, niti vjerovati nekome drugome, jer je Vulin jasno rekao da je Abazović bio pod kontrolom BIA-e već dugo vremena prije toga – podsjetio je on.
Vukadinović takođe potcrtava ulogu Duška Markovića, ukazujući da je cijela priča o Temeljnom ugovoru pokrenuta upravo u vrijeme posljednje vlade DPS-a, na čijem je čelu od 2016. do 2020. godine bio današnji lider SEP-a.
- Zato i on kao premijer i njegova vlada imaju veliku odgovornost za takve nesmotrene i poteze koji nijesu bili dobro osmišljeni. I zato je došlo do razlaza između DPS-a i Markovića, odnosno Đukanovića i Markovića, koji je onda formirao svoju partiju. Danas vidimo da oni više ni ne komuniciraju, što znači da je u pitanju duboki sukob, koji nije samo politički. To upravo pokazuje da najveći sukobi nastaju između najboljih prijatelja – kazao je Vukadinović.
Dalje je naveo i kako su Marković i Đukanović, makar politički, bili najveći prijatelji.
- Sada imamo situaciju da DPS, na jednoj strani, pokušava da pravda cijeli taj proces vezano za Temeljni ugovor, iako su oni to potencirali. S druge strane, Marković pokušava da odagna odgovornost sa sebe kao premijera i njegove vlade u tom periodu, jer je upravo u njegovo vrijeme tako nešto pokrenuto. Potpisivanje je poslije bila čista formalnost. Mada, pitanje je da li bi sadašnja parlamentarna većina potpisala tako nešto. Vjerovatno bi, ali poslije mnogo razmišljanja i dogovaranja – prokomentarisao je Vukadinović.
On smatra i da DPS, u obliku u kojem je postojao prije nešto više od pet godina, ne smije nikog drugog da napada za potpisivanje Temeljnog ugovora, već mora da utvrdi svoj stepen odgovornosti.
- S druge strane, Marković mora isto da uradi sa svojom vladom, koju je vodio od 2016. do 2020. godine, za sve poteze koje je uradila i koji nijesu mnogo dobra donijeli Crnoj Gori. Sada vidimo da dojučerašnji politički saveznici bacaju trnje i kamenje jedni na druge, a pri tome ne iznose stvari onakve kakve su, odnosno neće da ih posmataju kritički i utvrde stepen svoje odgovornosti – kazao je Vukadinović.
On posebno ističe bezbjednosnu pozadinu koja je značajno uticala na potpisivanje Temeljnog ugovora, a koja nema nikakve veze sa DPS-om.
- Nekadašnji šef srpske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) i potpredsjednik Vlade te države Aleksandar Vulin je još davno kazao kako je Abazović veoma dugo radio pod uticajem srpske službe bezbjednosti. Zbog toga, prije treba „uperiti oštricu“ u tom pravcu, nego ka tome je li DPS dao podršku manjinskoj vladi – naveo je on.
Kaže da je u trenutku kada je DPS podržao Abazovića već bilo kasno.
- Ubrzo je potpisan i Temeljni ugovor kojim je mnogo štete nanijeto Crnoj Gori, jer je njeno sakralno blago prenijeto u ruke drugoga, makar papirološki. Naravno, ostaje pitanje kakvu pravnu snagu zaista ima taj dokument, jer ne mogu ugovor da potpisuju država i crkva druge države, već tome mora da prethodi sporazum između država. Uostalom, Temeljni ugovor nikada nije ratifikovan, iako su njegove posljedice velike – podsjetio je Vukadinović.
