Ne stišava se bura nakon izjave premijera Crne Gore, Zdravka Krivokapića, koji je poslije sastanka sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, saopštio da je Crnogorska pravoslavna crkva, takozvana, negirajući na taj način njeno postojanje, kao i postojanje njenih vjernika.
Kao da to nije bilo dovoljno, nazvao je još i nevladinom organizacijom, optužujući je da joj je jedini cilj bio da vrati imovinu, a ne da praktikuje vjeru.
Podsjetimo, prema Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja, vjerska zajednica može da se registruje ako ima najmanje tri punoljetna vjernika koji su crnogorski državljani i imaju prebivalište u Crnoj Gori ili državljani druge države ili lica bez državljanstva koja imaju odobren stalni boravak u Crnoj Gori, u skladu sa zakonom.
Sem spornih premijerovih kvalifikacija upućenih Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, nevjerovatna je bila njegova ocjena da je “neko državnu svojinu izbrisao gumicom i ličnim stavom”, aludirajući na to kako je Cetinjski manastir postao svojina Prijestonice. Da bi ispravio “navodnu istorijsku nepravdu” na hitnoj telefonskoj sjednici vlade, noć uoči sjednice SO Cetinje na kojoj je trebalo da se odlučuje o vraćanju manstira CPC, vlada je naložila Upravi za katastar i državnu imovinu da bude izvršena ispravka upisa Cetinjskog manastira, tako što će pravo svojine sa Prijestonice Cetinje biti vraćeno na državu Crnu Goru.
RELATIVIZACIJA I MANIPULACIJA
Komentarišući skandalozne premijerove poruke i pravnu hajdučiju vlade, politički analitičar Srđan Vukadinović ocijenio je za Portal Analitika da je isključivi interes Krivokapića i SPC – samo imovina i ništa više – a da im je duhovnost u drugom planu.
- Najbitnije je uzeti imovinu, baviti se biznisom kakvim se bave u Ostrogu i drugim vjerskim objektima, iznositi iz Crne Gore u koferima ogromne količine novca… Kome je stalo do imovine, najbolje se vidi upravo po tome što je Krivokapićeva vlada – noć prije nego što je zasijedala SO Cetinje na kojoj je trebalo da glasaju o građanskoj inicijativi, u vezi vraćanja Cetinjskog manastira CPC – tajno, inkognito donijela odluku da je to državna svojina, čime je na jednoj strani blokirala izjašnjavanje odbornika cetinjske SO, a na drugoj jasno potvrdila da je Krivokapiću i SPC jedino stalo do imovine i da je on zapravo tu kao eksponent SPC da bi završio to pitanje, a ne zbog uticaja koji Srpska crkva treba u tom duhovnom svijetu da ima - istakao je Vukadinović.
On je naveo da je u pitanju manipulacija, koja se često čuje od strane aktuelne vlade.
- Počelo je prijetnjama da će neko biti uhapšen ako ne potpiše Temeljni ugovor, pa sa pričom oko navodnih 21 milion eura političke korupcije, da bi se pretrčalo na drugu stranu, sa navodnom bolešću članice vlade koja je bila u Bugarskoj, a da nijedna tamošnja bolnica nije imala nikakav takav dokaz o tome… Tako, da je tih manipulativnih radnji jako puno - podvukao je Vukadinović.
Naš sagovornik skreće pažnju na činjenicu da je Krivokapić tu, upravo, da razvija manipulativni logički prezentizam, putem kojeg treba da manipulacijama i relativizacijama, jednostavno, stvori kontinuitet onome ko nikada nije imao kontinuirano djelovanje u Crnoj Gori, ali i na drugim teritorijama.
- Poslije ukidanja Pećke patrijaršije pojavio se prazan prostor koji se ne može nadomjestiti jer se dobro zna što je bilo tada, kao i gdje su i što su bile SPC i Srbija. Tako da, ako neko kaže da je CPC takozvana, može to reći iz jednog ili dva razloga, ali mora to i na sebi primijeniti – jer je onda tzv. i SPC, ova u Crnoj Gori, koja nije registrovana. CPC postoji prije SPC, jer se Srpska pravoslavna crkva pod tim imenom pominje tek od dvadesetih godina XX vijeka. Prema tome, ne treba taj manipulativni logički prezentizam praviti sa nekim ranijim razdobljima jer je sve to manipulacija i očigledno da Zdravku Krivokapiću i SPC odgovara ta relativizacija da bi zamaglili stvari i nipodaštavali značenje istorijskih činjenica koje se na taj način relativizuju. Ili, pak, kroz poluistinu koja se izgovara danas u Crnoj Gori kada je u pitanju SPC i ono na što ima pravo, ili nema, a koja je mnogo opasnija od laži. Tako da su te poluistine u duhu pomenute manipulacije - kazao je Vukadinović.
Podsjetio je i da Crnogorska crkva po svim dokumentima postoji mnogo prije Srpske pravoslavne crkve.
- Tomos ima mnogo ranije od SPC, koja ga je dobila tek tamo 1922-23. godine. Ako je CPC devedesetih godina registrovana u MUP-u, kako je to tada bilo pa je zbog toga tzv, onda je i SPC takozvana jer ona uopšte nije registrovana, a nastala je dekretom Aleksandra Karađorđevića. Znači, SPC i bilo koja vjerska zajednica ne nastaju dekretom političara, već po principima i pravilima duhovnosti, onda kada se neke srodne crkve odluče da ih priznaju i da ih private kao takve. SPC je ustoličio Aleksandar Karađorđević, tadašnji regent, svojom odlukom i zbog toga je ona tzv. jer nije registrovana u Crnoj Gori - ocijenio je Vukadinović i dodao:
- Takođe, ako se već pominje da je takozvana i relativizuje, onda je i mitropolit crnogorsko-primorski SPC, takođe, takozvani. Zato što je on desantni mitropolit. To znači da on nije ustoličen na Cetinju kroz jedan religijski, kulturološki čin, kakvo je ustoličenje. Ponovo imamo relativizaciju i poluistinu koja je laž, da su svi mitropoliti na taj način intronizovani na Cetinju. Od 1931. su oni ustoličavani na Cetinju, a prije toga su birani u Crnoj Gori od strane naroda, a srpskih mitropolita nije bilo, nego tek od pomenute ’31. godine. Takođe, njihov patrijarh, koji ako bude ustoličen u Pećkoj patrijaršiji, a bude ponovo prevezen uz pomoć helikoptera KFOR-a, biće zapravo NATO patrijarh.
AUTOKEFALNA CPC
Potpredsjednik savjeta Mitropolije CPC, Stevo Vučinić, za Portal Analitika komentariše da je crnogorski gospodar Ivan Crnojević, 4. januara 1485. godine, u Rijeci Crnojevića, u osnivačkoj povelji, napisao da je sagradio crkvu na Cetinju i pri njoj manastir i nazvao ga Mitropolija zetska i u njemu postavio mitropolita Visariona da iz njega vlada on i njegovi nasljednici.
- Beogradski gaulajter Crne Gore pozvao se na povelju Ivana Crnojevića, kako je kazao, koja govori o tome čije je Cetinjski manastir vlasništvo. Dakle, kao suveren države Crne Gore postavio je suverenoga vladiku Crnogorske crkve. Da ne pominjemo Ustav kraljevine Crne Gore, ustav Svetoga sinoda Crnogorske crkve, Aleksandrov akt o ujedinjenju crkava i Tomos iz 1922. godine kojim je to ujedinjenje priznato, u kojima je Crnogorska crkva kao autokefalna i po tim imenom upisana. Ne možemo vjerovati da nije čuo ni za amanet Svetoga Petra Cetinjskoga da na stolici crnogorskih Mitropolita može da sjedi samo rodni Crnogorac iz najprvih crnogorskih familija. Naravno da je čuo i čitao, ali kao i svaki kvisling, u najboljoj tradiciji neprijatelja crnogorskoga imena i prezimena, brutalno ga je prekršio - kazao je Vučinić.
On je istakao da je SPC proglašena žrtvom, a domicilna CPC krivcem koji indukuje pobunu naroda.
- Njegov favorit Joanikije nije rodni Crnogorac, niti potomak crnogorske familije. Kao gaulajter koji vlada u tuđem imenu i interesu, po ugledu na nacističke gaulajtere iz Drugoga svjetskoga rata, Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je na srpskim bajonetima uzurpirala kanonsku teritoriju Crnogorske pravoslavne crkve, i od tada je silom srpskoga oružja drži u nezakonitome posjedu, proglasio je svojevrsnom žrtvom. A stvarnu žrtvu, domicilnu Crnogorsku crkvu, krivcem koji indukuje pobunu naroda koji se ne miri sa takvim statusom Crnogorske crkve, i stvara mu neprilike kod kolonijalnih vlasti u Beogradu, koje ga stoga, kao svakoga izdajnika, preziru i nazivaju izrugujućim imenima - kazao je Vučinić.
Dodao je da Krivokapić, kao i svaki Crnogorac koji je krenuo krivim putem, s njega sigurno neće skrenuti.
- Potvrđuje to rječnikom kojim opravdava izdaju, da čovjek pomisli da drži katedru etike na Filozofskome fakultetu na Sorboni. Na koncu, trebao bi da se uvijek podsjeti zle sudbine Marka Dakovića, vođe bjelaša i najvećega anticrnogorca XX vijeka i njegove spljoštene glave pod sanducima zlata, koji su ga pritisli prilikom pada aviona s kojim je bježao s kraljem Petrom iz zemlje 1941. godine, inače, paradigme novije crnogorske istorije. Ne zna mu se ni groba, a s Kalemegdana su mu se odužili tako što su ga poslali u zaborav - istakao je on.
IDEJA “VELIKE SRBIJE” – UZALUDNA
Politički analitičar, Srđan Vukadinović, posmatrajući širi kontekst ove priče, u razgovoru za Portal Analitika, napominje da ukoliko se već nešto želi relativizovati, onda je jasno je zbog čega se to radi – da se nadomjesti prazan prostor koji SPC i Srbija imaju u jednom vremenskom periodu, ako ne od dolaska Turaka, onda od ukidanja Pećke patrijaršije.
- Tu stupa na scenu Crna Gora jer bez nje oni nemaju kontinuitet. Uostalom, onaj ko nije proživio humanizam i renesansu on je i dalje zarobljen u srednjem vijeku, odnosno danas, u novom srednjem vijeku. A, očito da se ovakvim manipulacijama i relativizacijama vidi ko je zapravo ostao u srednjem vijeku - ocijenio je on.
Ističe da to ne treba nikoga da čudi.
- Po svoj prilici, onaj kome je rukoljublje osnovni motiv politike i prepoznatljivi izraz njegovog političkog djelovanja, kao i poniznost prema određenoj religijskoj zajednici, tu je zbog imovine i da bi se namakli prihodi pomenutoj religijskoj zajednici jer ona jako dobro živi od silnih neprijavljenih prihoda. Tim prihodima finansiraju se pokušaji destrukcije i dekonstrukcije Crne Gore i crnogorskog društva - kazao je Vukadinović.
Zaključio je da “srpski svet” mora doživjeti sudbinu “velike Srbije”, jer je ta ideja uzaludna i najviše košta Srbe.
- Što se tiče tih nekih lažnih upisa ili brisanja gumicom, moraće se provjeriti kako je npr. Ostrvo cvijeća odlukom saveznog ministra u doba Jugoslavije, svojevremeno prenijeto na SPC, i kako su pobornici onoga što je danas pokušaj klerikalizacije Crne Gore, upravo devedesetih godina to radili. Ali, po svoj prilici, to je bila ideja “velike Srbije” koja je poražena rezolucijama i odlukama međunarodnih sudova, a onda i na terenu ‘97-98. godine u Hrvatskoj i Crnoj Gori, pa je sada dobila ime konspirativnog “srpskog sveta” koji hoće da relativizacijom dođe do neke imovine. Tako da i “srpski svet” mora doživjeti sudbinu “velike Srbije”, jer je ta ideja uzaludna i najviše košta, upravo, Srbe - poručio je Vukadinović.
