U pitanju je Sredanovićev autorski tekst "Ponovo o ministarki Tamari", koji je objavljen na našem portalu 16. februara.
U nastavku prenosimo reakciju Vujović.
"Rečenica koja je izdvojena i interpretirana kao „proizvoljna konstatacija“ dio je uvodnog obraćanja na otvaranju izložbe posvećene temi (ne)pripadanja – savremenom umjetničkom promišljanju identiteta, prostora, jezika i društvenih normi u vremenu migracija, globalizacije i hibridnih kultura. Riječ je o kustoski artikulisanom konceptu koji se bavi pitanjem da li se pripadnost ostvaruje jednostavnim uklapanjem u zadate obrasce ili stvaranjem autentičnog izraza unutar, ali i naspram tih okvira.
18Važno je naglasiti da identitet obuhvata i lično iskustvo, kulturno pamćenje, jezik, prostor, porodično nasljeđe, profesionalni poziv, generacijsko iskustvo i način na koji pojedinac razumije sebe u odnosu na svijet. U umjetnosti, identitet je proces, način na koji se to složeno iskustvo pretače u formu, sliku, materijal ili riječ. On nije ideološka parola, već estetsko i egzistencijalno istraživanje.
Dakle, izjava nije bila politička poruka niti osporavanje tradicije, „istorijski provjerenih činjenica“ ili društvenih normi, već filozofska refleksija u funkciji tumačenja umjetničkog koncepta izložbe. U tom kontekstu, pomen „mreže očekivanja i normi“ odnosi se na teorijski okvir savremene kulture i umjetnosti.
Namjerno izdvajanje jedne rečenice iz šireg misaonog i umjetničkog okvira i njeno prevođenje u polje ličnih diskvalifikacija predstavlja redukcionizam koji ne doprinosi kulturi javnog dijaloga. Kritika je legitimna i poželjna, ali podrazumijeva cjelovitost, argument i kontekst.
Ministarstvo kulture i medija ostaje posvećeno otvaranju prostora za savremene umjetničke i teorijske prakse, kao i njegovanju javnog govora utemeljenog na odgovornosti i preciznosti. Smatramo da je važno da se riječi izgovorene u umjetničkom i filozofskom okviru tako i tumače", navela je Vujović.
