Kaže da ni on sam, iako potpuno svjestan da je narušen demokratski princip: jedan čovjek-jedan glas, nije imao problema sa tim uslovom jer su, naprosto, okolnosti bile takve.
"Taj model, koji nije demokratski, jer svaki glas ne vrijedi jednako, bio je posljedica procjene da se tako garantuje da referendumski rezultat neće izazvati bezbijednosni rizik u Crnoj Gori, da će desiti bez sukoba sa Srbijom, da će desiti uz prihvatanje Evropske komisije. Mi smo prihvatili taj uslov, što se pokazalo dobrim, jer smo samo četiri nedjelje nakon referenduma bili primljeni u Savjet Evrope, pet nedjelja potom u Ujedinjene nacije i, mislim, zavrijedili poštovanje međunarodne zajednice, vjerovatno zbog turbulentnog regiona iz koga smo... Bio je to, rekao bih, ulazni kapital za Crnu Goru prema Evropskoj Uniji."
Nepravednih ali neizbježnih 55-45
Vujanović se prisjeća kako mu je evropski izaslanik Miroslav Lajčak "vrlo iskreno" rekao:
"Ukoliko ovo prihvatate, Evropska unija vam je partner, ukoliko ne prihvatate, nije. Vi možete da organizujete referendum, ali bez pozitivnog odnosa Evropske komisije i na sopstveni rizik."
Zato je rezon zagovornika nezavisnosti Crne Gore bio: šta će vam referendum ako neće da prihvati druga strana, šta će vam referendum ako je Srbije protiv njega, šta će vam referendum ako je Brisel protiv njega?
Nekadašnji predsjednik CG ukazuje i na konstruktivnost vođstva bloka za Zajedničku državu u fazi donošenja konačne odluke o referendumu. Ističe odgovornost koju je, ne samo tom prilikom, pokazao lider protivničke strane Predrag Bulatović.
- Veoma poštujem to što je Predrag Bulatović radio. Nekoliko puta je on pružio ruku miru u Crnoj Gori. Bio je jedan od kreatora one skupštinske deklaracije o miru u vrijeme NATO intervencije i pokazao da je stabilnost u Crnoj Gori u njegovom doživljaju primarna, iako je on Crnu Goru vidio drugačije u odnosu na ono kako smo mi vidjeli njeno mjesto u državnoj zajednici."
Vujanović se prisjeća završnog mitinga suverenista na centralnom trgu u Podgorici. Sastav govornika na bini bio je izraz vjerodostojnosti namjere da se gradi građanska država.
- Bio je to skup ogromne energije, ogromnih emocija. Skup koji je pokazao da će rezultat biti pobjednički i da ćemo tih 55 nadići i imati nezavisnu Crnu Goru. Tu su bili predstavnici svih manjinskih naroda, predstavnici diaspore. To je bio skup koji je pokazao da je Crna Gora na toj vrijednosti nezavisne građanske države u stanju da mobiliše toliko ljudi, da ih privuče."
Umjesto građanske CG uvodi se model iz Ohridskog sporazuma
Dodaje da je takav karakter države trebalo da bude zaloga za njenu budućnost. Danas je, međutim, zabrinut jer smatra da je ugrožena građanska i sekularna Crna Gora, ali i njeno članstvo u NATO. Objašnjava sva tri razloga svoje zebnje.
- Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sasvim otvoreno saopštava da Srbi u Crnoj Gori treba da imaju onaj položaj koji imaju Albanci u Makedoniji, jer je njih više u Crnoj Gori nego što je Albanaca u Makedoniji. A znamo da je Ohridski sporazum, koji je nastao kao posljedica sukoba, u stvari sporazum koji je Makedoniju doveo do postojanja države sa dvije nacionalne zajednice.
Kroz masku brige o kulturnom biću Srba nudi se da Crna Gora umjesto građanske, postane nacionalna zajednica. Imate u sadašnjoj politici mnogo toga što takvu namjeru otvoreno pokazuje. Imamo u Pljevljima akademiju kojom se proslavlja dan državnost druge države!"
Na opasku da je predsjednik opštine Pljevlja kazao kako je vlast DPS i partnera polovina toga grada doživljavala kao okupatorsku, Vujanović kaže:
- Užasno! To je realnost koja plaši! Ono što je opasnije, imate političku poruku ranijeg Demokratskog fronta da će nakon popisa da traže da srpski jezik bude službeni, što znači da se Ohridski sporazum iz Makedonije sprovodi i da se kroz to stvara nacionalna zajednica. Da će da traže zastavu koja je, kao narodna zastava, dio simbolike druge države jer nemaju narodnu zastavu kakva je bila Ustava iz 1905. godine. I da će da predlože ugovor o državljanstvu koji je dosta sporan, koji je vrlo opasan i koji potencijalno znači opasnost od rušenja građanske države."
Kao ilustraciju ugroženosti sekularnog karaktera Crne Gore, Vujanović navodi niz događaja: od uvođenja vjerskih za gradske praznike u Pljevljima i Nikšiću, preko Joanikijeve posjete Skupštini tokom koje je Andrija Mandić promovisao zastavu druge države, do bizarne posjete ministar turizma vjerskom poglavaru radi konsultovanja o očuvanju životne sredine!
Konačno, Filip Vujanović kao opasnost da Crna Gora izađe iz NATO pominje projekciju koju je saopštio predsjednik Skupštine, pa zaključuje:
- Dakle, neke vrijednosti su poremećene, neke zabrinutosti su realne. Da li ima opasnosti da se one ostvare? Ja mislim da se ne mogu ostvariti prijetnje građanskoj Crnoj Gori, prijetnje sekularnoj Crnoj Gori i prijetnje NATO Crnoj Gori. Ali se mora realno konstatovati da smo u vremenu ozbiljnih iskušenja."
Manjinske stranke koje "vole pobjednike", čekaju iskušenja
Na pitanje šta je ostalo od suverenističkog bloka, te kako komentariše koaliciju pojedinih manjinskih stranaka i sa partijama od kojih ih vrijednosno bukvalno sve razdvaja, sagovornik Antene M kaže:
- Pa, velika je istina u svim oblastima, u politici posebno, da 'svijet voli pobjednike'... Dakle, priklanja se jedan dio tih stranaka novim pobjednicima... Smatram da vrijeme treba da pokaže da li su oni koji su promijenili blok unutar parlamenta to učinili definitivno ili će im građani kroz naredno glasanje pokazati da su pogriješili."
Vujanović naglašava da je Crna Gora, ipak, pokazala kako pravilo da stranke manjinskih naroda treba da budu dio svake vlasti, nije univerzalno. Ni Bošnjačka stranka, ni HGI, ni DUA nijesu ušle u vladajuću koaliciju. Smatra da su albanske stranke koje su ušle u Vladu na velikom iskušenju da sačuvaju vrijednosti i principe koje proklamuju.
- Vidjećemo da li će svoje fundamentalne vrijednosti, principe i vizije sačuvati u takvoj vlasti. Ja ne vidim da se odnos albanskih partija prema Kosovu, a Kosovo je sada najaktualnije u tom izazovu, može zaštiti politikom onih koji smatraju da je naše priznanje Kosova greška. Onih koji smatraju da je na Kosovu i kroz Kosovo trebalo imati drugačiji odnos prema Rusiji. Onih koji smatraju da je ono što je realnost Kosova u pregovorima sa Srbijom trebalo drugačije tretirati. Fundamentalno se razlikuju doživljaj ranijeg Demokratskog fronta i albanskih partija prema Kosovu."
Lišavanje slobode ne smije da bude medijski spektakl
Kao čovjek koji je prije ulaska u politiku imao status uglednog pravnika, Filip Vujanović komentarisao je aktuelnu politiku u oblasti vladavine prave. Obilje primjedbi ima i na stil i na suštinu funkcionisanja "ruke pravde".
- Nemate vi nezavisnost pravosuđa ako visoki državni i politički funkcioneri najavljuju, kako to sad kolokvijalno govorimo, hapšenja, umjesto kao bi bilo pravno ispravno - lišavanje slobode nekih lica. Kada najavljuju kakva treba da bude kazna! Kada najavljuju na koji način treba postupak da se vodi! Kada stvaraju, u suštini, javno mnjenje koje pravi pritisak na tužilaštvo i sud!"
Vujanoviću smeta što se vođenje sudskih postupaka pretvorilo u spektakl ravan sportskim događajima. O lošem ambijentu za "dvije veličanstvene profesije-sudsku i tužilačku", svjedoči dramatično nizak broj prijavljenih kandidata da popune mjesta u pravosudnim organima.
Na podsjećanje da upravo vlast kojoj je pripadao danas optužuju da je sudstvo i tužilaštvo pretvorila u partijski servis, te da je njen izum tv-prenos suđenja za pokušaj terorizma, odgovara:
- Ja se ne sjećam da je u ranijem vremenu neko od visokih državnih zvanačnika targetirao bilo koga za krivične postupke. Ne sjećam se da je iko komentarisao krivične postupke tako što je prognozirao presudu. Ne sjećam se da je stvaran ambijent medijske scene i javnog prostora koji je vršio pritisak na sudije."
Vujanović je oštro kritikovao nepoštovanje dostojanstva onih koji se lišavaju slobode i insistiranje na lisicama na rukama i određivanju pritvora kao maltene obaveznim, iako zakon tako ne propisuje.
- Bio sam jako zadovoljan kad sam vidio da je presednik opštine Budva Milo Božović priveden bez lisica. Prosto onako u jakni i farmericama, ne na način da se ne poštuje njegova ličnost. Kao što sam bio tužan kad sam vidio kako se privodi ova direktorica Agencije, kojoj su došli specijalci i specijalke sa fantomkama... Kao što sam bio tužan kad sam vidio da se na onaj način privode carinici u Božaju."
Na konstataciju da je to demonstracija sile i pitanje može li ona biti u funkciji pravde, dugogodišnji advokat i bivši ministar unutrašnjih poslaova kaže:
- Ni u kakvoj funkciji demonstracije pravde! To je samo demonstracija da se ne razumije šta znači zakonik u krivičnom postupku. I moram reći, pošto kažete, sa pravom, da sam i ja pripadao državnoj strukturi iz prethodnog vremena. Tačno. Dakle, kad je bilo prvo privođenje takve vrste, sjećam se odlično, bilo je to u Bijelom Polju. Kad su jednog čovjeka u poodmaklim godinama, koji je obavljao jednu važnu funkciju unutar pravosuđa, privodili sa dugim cijevima. Ja sam se zgranuo onim što sam vidio i pitao sam prvog čovjeka policije: zašto to radite? On mi je na to kazao - zato što imamo očekivanje od tužilaštva da u borbi protiv kriminala koji je organizovan to eksponiramo javnosti! Rekao sam mu - nema očekivanja, imate zakon."
Vujanoviću je neobjašnjivo da se ovim povodom ne oglašava udruženje sudija i advokatska komora. Ovakav tretman ljudi ne smatra ni dobrom porukom međunarodnoj javnosti, niti vidi kao dokaz da se Crna Gora na pravi način bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.
- Vjerujte da svaki od tih ljudi koji bi se obratio tužbom, prema standardima Međunarodnog suda pravde u Strasburgu ostvario bi satisfakciju. I to bi lako dobio... Zamislite koliko bi ova Perovićka dobila naknada za onako privođenje. Ta žena je definitivno obilježena za cijeli svoj život. Ja ne znam da li je ona proradična ili... Ali, u svakom slučaju, žena koja će ostati fleka za cijelo vrijeme!"
Objašnjenje za ovakvu praksu nalazi i u činjenici "da mi imamo ljude koji ne poteču i sudnica, koji ne znaju ništa o sudnicama". Saglasan je da je svođenje vladavine prava na borbu protiv kriminala i korupcije pogrešno i poručuje da ona mora obuhvatiti sve vidove kršenja Ustava i zakona, uključujući izdaju i veleizdaju.
Vujanović se prisjetio načina na koji su radili dvojica velikana crnogorskog pravosuđa, Božo Vuksonović i Stojan Đuranović. Na njih nije mogao da utiče pritisak javnosti, a svojim su kredibilitetom postali promoteri Crne Gore i daleko van granica bivše SFRJ.
Nijesam iznenađen rušenjem Amfilohijevog djela
Filip Vujanović komentarisao je i ekspresno rušenje crkvene arhitekture koju je za života bio uspostavio Amfilohije Radović. Podsjetio je da ga je o odlukama Sinoda SPC, održanog pet dana nakon referenduma o nezavisnosti, bivši mitropolit obavijestio u tadašnjoj predsjednikovoj rezidenciji na Cetinju i da je Amfilohije bio neskriveno zadovoljan onim što je postigao - suštinskom autonomijom u okviru SPC.
- Ja sam taj model doživio kao patrijaršiju u okviru patrijaršije. Kao crkvu koja nije autokefalna, ali ako joj ugrozite poziciju koja ima, može lako da bude autokefalna.
On nije želio autokefalnu crkvu, ali je želio mitropoliju, crnogorsko-primorsku, koju nećete moći subordinirati od strane Srpske pravoslavne crkve. Zato je dobio i status arhiepiskopa, koji dobijaju oni koji imaju autokefalnu crkvu... To što je formirao Episkopski savjet je osobenost autokefalnih crkava. I, za mene najveći dobitak od te odluke, da je to Pravoslavna crkva. Dakle, nije se nazivala samo Mitropolijom, nego je postao jedan generalni naziv koji je dao mogućnost da se jednako tretiraju i srpski i crnogorski vjernici, i Crnogorici i Srbi, i da to bude crkva i Crnogoraca i Srba."
Na pitanje da li je očekivao da će se sve to srušiti očas i da se niko od desetina hiljada ljudi koji su ga slijedili trideset godina neće, osim nedavno bivši premijer Zdravko Krivokapić, pobuniti zbog rušenja Amfilohijevog nasljeđa, Vujanović odgovara:
- Očekivao sam naravno. Mislim da je jasno da se vodi jedna projekcija drugačije pozicije Srpske pravoslavne crkve od one koju je projektovao mitropolit Amfilohije."
Nekadašnji predsjednik CG smatra da je to gašenje Amfilohijevog legata "velika šteta za državu Crnu Goru" jer se "preko Srpske pravoslavne crkve projektuju one vrijednosti i kvazi politike, koje Crnu Goru dovode u opasnost".
Vučić ima razumijevanje ili podršku Zapada
Filip Vujanović ukazuje kako predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bez sakrivanja saopštava svoje namjere u Crnoj Gori. Kaže da treba da mu budemo zahvalni zbog toga ali i konstatuje da srpski predsjednik ne zazire od Zapada zbog svoje politike.
- Nema straha i ima sa svih adresa, neću reći podršku, ali za nešto podršku, a za nešto razumijevanje. Dakle, on je istovremeno u jednom relativno lagodnom položaju u odnosu na mnoge svoje politike, zato što uspijeva da dobro kormilari. On se, očigledno, doživlja kao čovjek koji će da riješi kosovsko pitanje i u suštini, u ime toga i na račun toga, on ima jedan odnos raznih adresa koji mu apsolutno daje mogućnost da se upusti u ovakvu regionalnu politiku."
Vujanović kaže kako budućnost Crne Gore nije u predubljivanju podijela između Crnogoraca i Srba.
- Ja mislim da je budućnost Crne Gore u sukobu i Crnogoraca i Srba sa srpskim nacionalizmom. Ja ne bih Srbe stavio na jednu stranu nego ih doživio kao narod koji ima u svom sastavu, prije svega među političarima, one koji su saveznici politike koja znači srpski nacionalizam i koja jeste realna opasnost Crne Gore."
Vujanović naglašava da se u Crnoj Gori moraju afirmisati vrijednosti građanske države, kroz model manjina koje se integrišu bez asimilacije.
- Ja mislim da to manjine rade. Dakle, i bošnjačka, i hrvatska, i albanska. I da se ponašaju na način u kome čuvaju svoj identitet. Radi to u jednom dijelu i srpska manjina... Jedna ne radi i plasira tu tezu o zapostavljenosti Srba u Crnoj Gori. Koja je za mene čisto politička i koja je bez ikakvog osnova.
Uvijek sam bio pristalica toga da Srbi u Crnoj Gori budu maksimalno poštovani i da budu u vladi. Ja sam vodio vladu koalicije Da živimo bolje. Imali smo u njoj Narodnu stranku koja je na kvalitetan način zastupala interes Srba u Crnoj Gori.
Dakle, Srbi treba da budu dio vlasti, ali da ne budu u vršenju vlasti promotori opasnosti da se Crna Gora, aj da kažem,u nekom simboličkom smislu ponovno anektira. Nikad više 1918. godina."
