Iako bi zbog tumačenja i razumijevanja odgovora na Upitnik to bilo razložno, ovom prilikom neću opširnije objašnjavati zašto su sve pravoslavne crkve nacionalne i lojalne državama naroda čiju atribuciju nose; srpska Srbiji, ruska Rusiji i tako redom. Jer suština crkve nije samo u autokefalnosti, već i u karakteru koji je uvijek nacionalan i stoga nije moguće promjenom forme promijeniti suštinu. Zato se brisanjem atributa srpski ispred riječi crkva njen srpski karakter neće promijeniti u nadnacionalni. Kako se gođ zvala cetinjska filijala beogradske Patrijaršije, uvijek će biti srpska. Zato se crnogorski crkveni problem ne može riješiti preimenovanjem beogradske Patrijaršije u pravoslavnu crkvu kako, inače, nekim objašnjenjima i odgovorima administracija sugeriše Evropskoj komisiji.
Recimo, u odgovoru na 57. pitanje, između ostaloga, o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi piše: ... "zahtijeva povraćaj imovine koja im je, po njima, ujedinjenjem pravoslavnih crkava 1920. godine oduzeta". Kvalifikacija nije zasnovana na činjenicama, jer CPC ne traži da joj se vrati imovina stoga što je crkvena imovina uvijek bila seoska, plemenska, bratstvenička i državna, i između dva rata i poslije Drugoga svjetskog rata, pa sve do nedavno. Ona kao zainteresovana strana traži da se nezakonito upisana imovina na SPC vrati u prvobitni status koji je imala do prije desetak godina piše Stevo Vučinić.
