Vučinić ističe "da se zaštitnik državne imovine i Državni tužilac tim povodom ne očituju, a političari, zloupotrebljavaju crkveno pitanje s ciljem da se predstave zaštitnicima crnogorskih interesa. Svi zajedno, neprijateljskim odnosom prema našoj crkvi, crkvenoj imovini i kulturnoj baštini, organizovano podrivaju ustavni poredak na način na kom bi im pozaviđeli naši najveći neprijatelji."
Otac Velibor je, kaže Vučinić, "za njih bespomoćni i naivi građanin. Za one koji imaju oči da vide i uši da čuju ponoviću još jednom riječi jednog bogoslova, inače, nama nenaklonjenog, koji mi je, imajući u vidu odnos administracije prema našoj crkvi, svojevremeno kazao: „U novi Ustav donešen nakon referenduma nijesu vam upisali Crnogorsku crkvu kao domicilnu, a mogli su, nijesu uspostavili vlasničke kompetencije nad crkvenom imovinom, a mogli su, nijesu vam u Skupštini ni razmatrali inicijativu o poništenju Aleksandrovog akta o ujedinjenju crkava iz 1920 godine, nijesu uklonili objekat sa Rumije niti su kulturnu baštinu vratili u prvobitno stanje, a niko ih u tome nije mogao spriječiti, i nikad više nećete imati priliku, kao prethodne nekolike godine nakon referenduma, da u vlasti bude toliko Crnogoraca koji su vam naklonjeni, a koji, inače, za Crnogorsku crkvu ništa nijesu učinjeli.“
U saopštenju Vučinić se rezignirano pita: "Ukoliko je ovo suverena država, ko joj je taj neprijatelj u zemlji, pa bila to i cijela Srpska crkva a kamo li jedan pop iz Valjeva, koji se može oduprijeti njenoj sili da vrši suverena prava na cijeloj teritoriji? Odgovaram nijedan. A ukoliko je neko toliko silan i moćan da je ometa i onemogućava u vršenju vlasti onda smo mi okupirani narod i država, ali za to činjenicu ne znamo. Zato neka administracija to javno oglasi pa da se dignemo na ustanak za odbranu nezavisnosti. To će uraditi isti oni koji su i početkom devedesetih godina ustali u odbranu časti i obraza Crne Gore i borili se i izborili za njen suverenitet i dignitet".
