Tako se, kaže, na Putinovoj listi ponosno našla i Crna Gora u društvu zemalja, većinom razvijene demokratije.
"Međutim, aktuelna Vlada sada ide dalje sa kompromitacijom Crne Gore kao članice NATO prema evropskim partnerima, time što ne poštuje odluku EU o suspenziji ruskih emitera koji kontinuirano manipulišu informacijama i zloupotrebljavaju medije u svrhu pravdanja agresije na Ukrajinu", kaže Vučinić u intervjuu za Večernji list.
On je istakao da će prvi test crnogorske državne ozbiljnosti biti predstojeći izbor nove crnogorske manjinske Vlade u kojoj pretenduje da pored Građanskog pokreta URA sa mandatarom Abazovićem, manjinskim i još jednim brojem suverenističkih stranaka (bez DPS-a), jedan od konstituenata bude i Socijalistička narodna partija, "koja tradicionalno još iz perioda državne zajednice sa Srbijom, kao nekada najveći politički subjekt unionističkog bloka u Crnoj Gori, ne stoji na braniku crnogorskih suverenističkih vrijednosti i afirmacije evroatlanskog sistema kolektivne bezbjednosti".
Kako komentarišete rusku invaziju na Ukrajinu i da li ste vjerovali da će do toga doći?
VUČINIĆ: Mogućnost izbijanja sukoba, pa i većeg, se nikada nije mogla isključiti, ali zaista malo je ko vjerovao da će doći do ovako brutalne agresije najrasprostranjenije zemlje na svijetu na najveću zemlju u Evropi. Ako se zanemari pandemija, jake tenzije na granici između Ukrajine i Rusije i potencijalni ratni sukob, bili su već duže vremena globalna tema broj jedan. Nemoguće je bilo što reći, a da bude ubjedljivije od scena ratnog užasa u kojem granatiranja nijesu pošteđene ni žene u porodilištu, niti bolesna djeca u bolnici.
Teško da je iko mogao vjerovati da u dvadeset i prvom stoljeću na tlu Evrope može doći do ovakvog krvoprolića. Strah od rata je postojao i na to su, naročito u posljednje vrijeme upozoravali kredibilni zapadni izvori, međutim nada je tinjala da se, ipak najgore neće dogoditi. Nažalost dogodilo se gore od najgoreg, Agresija Rusije predstavlja poništavanje svih načela međunarodnog prava i srozavanje dosadašnjeg globalnog poretka.
Ruska invazija na Ukrajinu je iz još jednog razloga ljudska katastrofa, upravo zato jer predstavlja presedan po kojem bi praktično svaki regionalni hegemon (kakve imamo i u našem regionu) po sličnom scenariju mogaonapraviti invaziju na bilo koju zemlju iz svojih velikonacionalnih ambicija i vjerovati da neće biti nikakvih reperkusija, osim nametanja ekonomskih sankcija.
Po Vašem mišljenju, što je navelo Putina na takvu odluku o invaziji na Ukrajinu?
VUČINIĆ: Očigledno da Putin želi ponovo nametnuti rusku sferu uticaja u istočnoj Evropi, posebno u bivšim sovjetskim republikama Litvaniji, Letoniji, Estoniji, Bjelorusiji, Gruziji, Moldaviji i Ukrajini. Putin nije mogao prežaliti njihov gubitak nakon kraha Sovjetskog Saveza. Isto tako, Putin se vođen idealima Petra velikog i kasnije Staljina, nada da će pokazati svijetu kako je Rusija, isto kao nekad carska, još uvijek velika svjetska sila. On je nostalgični revizionista, koji smatra da na Ukrajinu polaže prirodno pravo i smatra je istorijskim dijelom Rusije, a njen gubitak simbolom ruskog poraza u Hladnom ratu.
Kada se pođe od ovih činjenica koje jasno upućuju u kom pravcu je oblikovana Putinova geopolitička vizija, onda će se lakše doći do održivog odgovora na pitanje zašto se Ukrajina, kao nekada druga po veličini republika SSSR-a od ukupno 15 bivših republika nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, sada našla na ruskoj okupacionoj agendi. Učinjenu istorijsku nepravdu po njegovom doživljaju, sada brutalno ispravlja.
S obzirom na to da ste bili ključna osoba za ulazak Crne Gore u NATO, kako gledate na stav NATO-a danas što se tiče rata u Ukrajini?
VUČINIĆ: NATO se drži svog osnovnog načela definisanog Vašingtonskim ugovorom, da je to organizacija kolektivnog sistema bezbjednosti odbrambenog karaktera, što znači da brine o svojih trideset članica koliko ih sada ima. Čuli smo od predsjednika SAD Bajdena, a i od generalnog sekretara Stoltenberga poruke jasne odlučnosti da će NATO u slučaju pokušaja ugroze snažno reagovati i zaštititi svaki pedalj svoje teritorije.
Na žalost u ovom slučaju svijet je pokazao svu snagu svoje nemoći i nedostatnost efikasnih mehanizama da zaustavi rat i zaštiti nedužni narod Ukrajine od ničim izazvanog stravičnog satiranja od strane jednog neobuzdanog režima. Putin je kroz niz loših primjera prepoznao mnoge slabosti Zapada. Prošle godine NATO je neslavno odustao od svoje misije u Avganistanu, a SAD su svu svoju pažnju usmjerile na Kinu, zanemarujući Evropu, što je ruskom vođi ulilo novo samopouzdanje da krene u revizionistički pohod. Odgovor Zapada je stigao nikad brže u formi jedinstvenog dogovora o nametanju teških sankcija Rusiji, za koje neki eksperti kažu da imaju snagu ekonomske atomske bombe, međutim to još ne zaustavlja krvoproliće, niti se žrtve agresije smanjuju, naprotiv iz dana u dan postaju sve veće.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski svaki dan poziva NATO na donošenje odluke o zabrani leta iznad Ukrajine, da li je to moguće i da li bi došlo do rata između NATO-a i Rusije ako bi se takva odluka naposljetku donjela?
VUČINIĆ: Sa strane visokih dužnosnika Zapada jasno je saopšteno da bi donošenje odluke o zabrani leta nad Ukrajinom direktno dovelo do otvorenog sukoba NATO-a i Rusije. Naravno, da takav pasivan stav ne odgovara ukrajinskoj strani koja uporno insistira da se takva odluka donese i sprovede. U ovom trenutku, svakako da bi postojao gotovo izvjestan rizik od otvorenog sukoba Rusije sa Zapadom, međutim u nekoj kasnijoj fazi rata za koji nijesam optimista da će se brzo zaustaviti i nažalost kad broj žrtava na ukrajinskoj strani bude znatno veći, a ruska strana postane dodatno iscrpljena ratom i sankcijama dođe do odluke Alijanse o zaštiti neba nad Ukrajinom. Vjerovatno da je to jedan od razloga što rusko vođstvo, potencijalno očekujući takvu odluku, još uvijek ne stavlja u puni pogon svoje ratno zrakoplovstvo.
Po Vašem mišljenju, da li bi Rusija mogla ugroziti stabilnost na Zapadnom Balkanu, posebno u BiH i Crnoj Gori?
VUČINIĆ: Crna Gora obimom i populaciono iako ne velika, geostrateški tradicionalno za Rusiju i naravno za Srbiju sa osjećajem da na nju imaju prirodno pravo je za njih više nego značajna.
Posebno, nakon grijeha koji je napravila prijemom u Alijansu 2017-e godine. Članstvom u NATO Crna Gora se iz tradicionalnog istočnog prostora, geopolitički izmjestila u sferu uticaja zemalja najsnažnijeg odbrambenog saveza u istoriji čovječanstva. Sada je više nego jasno koliko je to bilo presudno važno za njenu državnu opstojnost i očuvanje, često provociranog, unutrašnjeg mira. Mir, naravno nije sve, ali bez mira nema ništa.
Prevazilaženje atavističkih instikata i zarobljenosti istorijom je preduslov za funkcionisanje regiona kao stabilnog i prirodnog dijela evroatlantske zajednice, koji će biti pouzdan partner u rješavanju globalnih izazova, a ne predmet međunarodnih konferencija i intervencija.
Koliko je stvarno veliki uticaj Rusije i Srbije u Crnoj Gori?
VUČINIĆ: Jedan od najozbiljnijih generatora krize na Zapadnom Balkanu, predstavlja njegova multietnicnost i multikonfesionalnost. Za zemlje razvijene demokratije to predstavlja društvenu vrijednost, dok je za ovaj region to veliko opterećenje i zato su etnički i vjerski sukobi bili izvor nestabilnosti na ovom prostoru u dugom periodu njegove istorije.
U Crnoj Gori pravi proces tranzicije započinje, tek podjelom vladajuće elite, 1997. godine, kada se krilo koje se suprotstavilo Miloševiću demokratski izborilo za prevlast. Tada počinje politika udaljavanja od Beograda i okretanja prema Zapadu, što je uslovilo ozbiljne promjene na crnogorskoj političkoj sceni. Već sam pomenuo da Rusija sa osjećajem prirodnog prava, a posebno Srbija dodatno motivisana brigom o pripadnicima srpske nacionalnosti, kao zemlje pravoslavnog svijeta preko svojih struktura ispoljavaju potrebu za snažnim uplivom na društveno-političke prilike u Crnoj Gori.
To je naročito bilo izraženo sa strane Rusije u vrijeme parlamentarnih izbora, kroz pokušaj državnog udara 2016-e godine u kojem su bili umiješani i pripadnici njihovih bezbjednosnih struktura. Organizovanje litija prije par godina po svim crnogorskim gradovima od strane pristalica Srpske pravoslavne crkve i briga države Srbije za svoj narod u Crnoj Gori rezultirala je, nakon što je došlo do promjene vlasti preinačenjem spornih odredaba Zakona o slobodi vjeroispovijestikoji se odnose na crkvenu imovinu i desantnim ustoličenjem novog mitropolita SPC u okupiranoj staroj crnogorskoj prijestonici Cetinju, od strane nove marionetske vlasti u Crnoj Gori uz podršku prekograničnih struktura.
Jeste li Vi u Crnoj Gori zabrinuti s obzirom na to da iz NATO-a dolaze zabrinutost kako za BiH, tako za Kosovo i Crnu Goru, a mi u Hrvatskoj svaki dan svjedočimo o preletima NATO bombardera koji čuvaju nebo iznad BiH?
VUČINIĆ: Svakako da postoje realni razlozi za zabrinutost. Nije dovoljno naći se u sistemu kolektivne bezbjednosti i smatrati da smo se time oslobodili svih bezbjednosnih rizika. Posebno kada se nalazite u regionu kakav je Zapadni Balkan. Briga za nacionalnu bezbjednost mora uvijek postojati.
Rekao bih da je najveće dostignuće savremene Crne Gore, nakon obnove nezavisnosti, to što je prijemom u NATO po prvi put u svojoj dugoj istoriji prešla u sferu bezbjednog polja evroatlanskog uticaja. Ostvarenje tog strateškog cilja je nakon obnove nezavisnosti najveći uspjeh spoljne politike savremene Crne Gore. Stoga je presudni trenutak da oni - dobronamjerni prema Crnoj Gori, kao i oni koji su bili skeptični prema prijemu u NATO, sada shvate značaj 5. juna 2017. godine, koji je za našu državu gotovo od jednake važnosti kao i 21. maj 2006.
Odlazeća Vlada sa čelu sa Zdravkom Krivokapićem je sumnjičena za veze sa Rusijom, ali ipak je pratila politiku EU kada je riječ o sankcijama, zatvaranju neba... Kako to komentirate?
VUČINIĆ: Nakon početnog oklijevanja i dosta nesnalaženja odlazeća Vlada, suočena sa bezizlaznom situacijom morala je konačno da se opredijeli i vjerovatno u dobroj mjeri nevoljno podrži ekonomske sankcije Evropske unije prema Rusiji.
Na slijeđenje politike EU se obavezala i koalicionim sporazumom, potpisanim među konstituentima buduće vlasti poslije parlamentarnih izbora 2020. godine, pa bi je i to dovelo u dodatno nezavidnu situaciju, kada bi pokazala sopstvenu nedosljednost. Tako se na Putinovoj listi ponosno našla i Crna Gora u društvu zemalja, većinom razvijene demokratije. Međutim, aktuelna Vlada sada ide dalje sa kompromitacijom Crne Gore kao članice NATO prema evropskim partnerima, time što ne poštuje odluku EU o suspenziji ruskih emitera koji kontinuirano manipulišu informacijama i zloupotrebljavaju medije u svrhu pravdanja agresije na Ukrajinu.
U Crnoj Gori mandat za sastav nove Vlade je dobio Dritan Abazović. Koje stranke bi trebalo da čine tu Vladu? Da li bi mandatar trebalo da uzme u obzir i vanjsko politički kontekt kada bude sastavljao Vladu?
VUČINIĆ: Koliko god se, naročito u posljednje vrijeme tome odupirali, htjeli ili ne sada je došlo vrijeme za ozbiljnu politiku. Ne samo u Crnoj Gori, nego i u ostalim ugroženim balkanskim društvima sa skromnim učincima demokratije. Sada ne smije biti ni najmanje prostora za maglovite političke vizije i kalkulantske lidere balkanskog kova sa iole deficitarnom državotvornom i kulturnom sviješću.
Prvi test naše državne ozbiljnosti će biti predstojeći izbor nove crnogorske manjinske Vlade u kojoj pretenduje da pored Građanskog pokreta URA sa mandatarom Abazovićem, manjinskim i još jednim brojem suverenističkih stranaka (bez DPS-a), jedan od konstituenata bude i Socijalistička narodna partija, koja tradicionalno još iz perioda državne zajednice sa Srbijom, kao nekada najveći politički subjekt unionističkog bloka u Crnoj Gori, ne stoji na braniku crnogorskih suverenističkih vrijednosti i afirmacije evroatlanskog sistema kolektivne bezbjednosti.
Ova stranka sada u Vladu ulazi sa drugačijim programskim ciljevima da, kako ističe, se izbori za ključne principe, od kojih na prvo mjesto stavlja potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Ukoliko u tome ne uspije, već sada je zaprijetila izlaskom iz Vlade, koja još nije ni izabrana, niti se zna hoće li i kada biti zakazana sjednica crnogorske Skupštine na kojoj bi trebala biti birana.
Moramo biti svjesni da živimo, više nego izazovna vremena i da se nalazimo u izrazito delikatnom društvenom ozračju, koje ni najmanje ne daje pravo na još jedan politički avanturizam i ponavljanje grešaka, pa ni onih najmanjih. Stoga bi, u situaciji ovako nepovoljnih aktuelnih prilika u Evropi i regionu, vanjsko politički kontekst, i te kako morao biti prisutan kod koncipiranja nove vlade. U tom smislu mandatar ambiciozno najavljuje buduću proevropsku vladu sa tri pravca djelovanja: deblokada pravosuđa, ekonomska stabilnost i izborna reforma.
Kako ocjenjujete trenutne odnose Hrvatske i Crne Gore s obzirom da ste bili veleposlanik u Hrvatskoj?
VUČINIĆ: Veoma dobrim. Republika Hrvatska se kontinuirano svojom podrškom, a posebno tokom posljednjeg perioda izražene političke i društvene nestabilnosti u našoj zemlji pokazala kao pravi prijatelj i to narod u Crnoj Gori cijeni i poštuje. Uvjeren sam da će naši odlični odnosi nastaviti da se unapređuju, ne samo kroz zajedništvo u sistemu kolektivne bezbjednosti, već i kroz naše buduće članstvo u EU. I to me jako raduje. Naglašavam da posebnu društvenu vrijednost u našim odnosima imaju naše nacionalne zajednice Hrvata u Crnoj Gori i Crnogoraca u Hrvatskoj.
Dugo godina ste bili visoki dužnosnik DPS, ali vas je predsjednik Milo Đukanović smijenio sa mjesta šefa ANB 2014. samo 2 dana po povratku iz Brisela kada vas je NATO pohvalio da ste sproveli kljucne zadatke u reformi službe da bi CG bila primljena u NATO...zašto ste zapravo bili smijenjeni?
VUČINIĆ: Hvala na afirmativnoj ocjeni o sprovedenim reformama. Odgovor na vaše pitanje, dopunio bih izjavom zamjenika Generalnog sekretara NATO-a, ambasadora Alexandra Vershbowa koji je tim povodom kazao, “od danas mi smo jedan tim”. NATO je tim povodom izdao zvanično saopštenje u kojem je pozdravio napredak koji je postignut u reformisanju sistema nacionalne bezbjednosti, kao i u smislu jačanja odnosa sa NATO savezom i saveznicima.
Prepoznajući crnogorski napredak ka NATO-u, na Samitu u Velsu, Alijansa se saglasila da započne intenzivirane i fokusirane razgovore sa Crnom Gorom o njenom budućem članstvu u kolektivni sistem bezbjednosti.
U nastavku odgovora na Vaše pitanje, i ovoga puta bih želio ostati pri izjavi koju sam dao, nakon što sam podnio ostavku na funkciju direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Bili ste ambasador, da li Vam nedostaje Zagreb?
VUČINIĆ: Jako mi nedostaje i za njega me vežu lijepe uspomene i sjećanja. Nadam se da ću uskoro ponovo otići i sresti se sa dragim prijateljima, ne samo u Zagrebu, nego i u drugim djelovima vaše prelijepe zemlje.
