Nakon nespretnih izjava oko Školskog broda „Jadran“, spomen-ploče u Morinju, naziva bazena u Kotoru, pa i granica sa Hrvatskom, informacija o mogućem postavljanju spomenika Puniši Račiću novi je negativan doprinos nepotrebno provokativnom stavu Crne Gore prema Hrvatskoj.
Ovo je kazao Boro Vučinić, koji je od 2016. do 2020. godine bio ambasador naše zemlje u Zagrebu.
Saznanja da bi u selu Slatina kod Andrijevice mogao da osvane spomenik osuđenom atentatoru Puniši Račiću juče je, tokom sjednice Odbora za evropske integracije, iznio poslanik Hrvatske građanske inicijative Adrijan Vuksanović. Za glavnog pregovarača sa EU Predraga Zenovića, koji je na Odboru obrazlagao izvještaj o evrointegracijama iz prve polovine godine, to je bila potpuna nepoznanica.
- Ponešto znam o zakonodavnom okviru koji se odnosi na to, a koji je izuzetno jasan. Vjerujem i da je Ministarstvo kulture pokazalo da ima jednu determinisanost da se o njih ne ogriješi kada su u pitanju razni pokušaji u ovoj oblasti – odgovorio je on.
Vuksanović je precizirao da se informacija već izvjesno vrijeme distribuira putem društvenih mreža, uz napomenu da je iznosi „da ne bude da nijesmo znali i da smo iznenađeni“.
- To bi bilo loše za Crnu Goru, jer bi dodatno problematizovalo odnose sa Hrvatskom. Za mene je to i civilizacijsko pitanje koje ima svoje dalje manifestacije – dodao je Vuksanović.
On je ukazao kako se u Crnoj Gori „puno toga prije zna po društvenim mrežama i medijima, nego što dođe do onih do kojih treba doći“.
- Želio sam podsjetiti javnost i iskazati zabrinutost i nadu da će reakcija institucija biti mnogo bolja nego u nekim prethodnim slučajevima – zaključio je on.
Ovakav stav Vuksanovića oslanja se, između ostalog, i na činjenicu da se spomenik Pavlu Đurišiću, osuđenom ratnom zločincu i vođi četnika u Crnoj Gori tokom Drugog svjetskog rata, već mjesec i po nalazi u konaku Manastira Đurđevi stupovi kod Berana, te da država i dalje ne pokušava da se izjasni je li tako nešto u skladu sa zakonom.
Poput pomenutog kipa Đurišića, koji je u beransko selo Gornje Zaostro trebalo prvi put da bude nezakonito postavljen još 2003. godine, u vrijeme Državne zajednice Srbije i Crne Gore, pa su ranije vlasti u par navrata rušile već napravljeni postament, sličnu sudbinu imao je i spomenik Račića koji bi mogao biti ponovo podignut.
Naime, spomenik je prvi put otkriven na Dan državnosti, 13. jula 2017. godine, u dvorištu njegove porodične kuće u selu Slatina. Zvanično, podigli su ga Udruženje bratstva Račića i Slatine, ali bez saglasnosti nadležnih organa. Očekivano, podizanje spomenika izazvalo je i oštre reakcije zvanične Hrvatske, koja je tada uputila protestnu notu Crnoj Gori. Spomenik je uklonjen nakon pet dana, pošto je Uprava za inspekcijske poslove to naložila. Prema dostupnim informacijama, zbog ovog prestupa odgovorna lice M. D., koje je potpisao Sporazumno rješenje o priznanju krivice sa Osnovnim državnim tužilaštvom u Beranama, kažnjeno je šest mjeseci zatvora, odnosno uslovno na dvije godine.
Nakon svega što je uticalo na „promjene raspoloženja“ zvaničnog Zagreba prema Podgorici, uključujući i pominjanje dvije milijarde odštete od vojne sukcesije, postavlja se pitanje zbog čega se baš sada pojavljuje informacija o mogućem vraćanju spomenika Račiću.
Boro Vučinić, koji je 2017. godine kao ambasador primio protestnu notu Hrvatske zbog istog spomen-obilježja, on podsjeća na taj događaj.
Kako je precizirao, Crna Gora je tada reagovala na „vrlo ozbiljan način“, zbog čega je spomenik uklonjen u kratkom roku.
- Sa hrvatske strane je to doživljeno kao krajnje pozitivan gest, koji je značio korak dalje u dobrim odnosima koje smo, inače, imali u tom periodu sa susjednom Hrvatskom – istakao je on.
Takođe je ukazao kako je nakon ratnih devedesetih, koje nijesu bile nimalo slavne za Crnu Goru, trebalo mnogo toga sa naše strane uraditi da se odnosi dovedu do pristojnog nivoa.
- I naši odnosi su tada bili primjer najboljih u regionu. Na žalost, sada imamo situaciju da se neke stvari ponavljaju. To očigledno nije nimalo slučajno, već je potreba da se ti odnosi konstantno provociraju. Jedan od razloga je očigledno sveukupna destabilizacija, jer takvi odnosi moraju uticati i na regionalne prilike – naveo je.
Vučinić zbog toga samo pominjanje vraćanja spomenika Račiću vidi kao nešto što sigurno neće doprinijeti našem evropskom putu, niti boljim odnosima sa Hrvatskom.
- Sigurno će biti negativnih reakcija, kao što je to već bio slučaj 2017. godine. I tako nešto bi, izvjesno, moglo da vrati stvari unazad u odnosima sa Hrvatskom, bez obzira na neke napore koje je Vlada pokušala da učini u prethodnom periodu. Uz provokacije koje su stalno postojale i nespretne izjave u vezi sa Školskim brodom „Jadran“, spomen-ploče u Morinju, naziva bazena u Kotoru, pa i same granice sa Hrvatskom, ovo je sada novi negativan doprinos jednom nepotrebno provokativnom stavu od strane Crne Gore – zaključio je Vučinić.
Ko je Puniša Račić
Rođen u Slatini kod Andrijevice, Puniša Račić bio je poslanik Narodne radikalne stranke Nikole Pašića u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ostao je upamćen po ubistvu hrvatskog političara Stjepana Radića i još nekoliko poslanika Hrvatske seljačke stranke.
Kao đak beogradske gimnazije, povezao se sa političkim krugovima oko Radikalne stranke, te nerijetko angažovan za tajne i nasilne aktivnosti. Bio je pripadnik zloglasne organizacije „Crna ruka“ i kasnije pokreta „Ujedinjenje ili smrt“. Postao je poslanik 1927. godine, a u Skupštini je postao poznat po oštroj retorici u raspravama sa hrvatskim poslanicima, naročito sa Radićem. Tako je 20. juna 1928, tokom burne rasprave, Račić izvadio pištolj i pucao na poslanike HSS-a. Tada je ranio Ivana Pernara i Ivana Granđa, ubio Đura Basaričeka i Pavla Radića, te teško ranio Stjepana Radića, koji je podlegao povredama 8. avgusta iste godine. Za ovaj napad osuđen je na 20 godina zatvora, ali ga je jugoslovenska vlada amnestirala u martu 1941. godine.
Smrt Radića, koji je predstavljao dominantnu političku figuru među Hrvatima, bio je prelomni trenutak koji je trajno obilježilo odnose Zagreba i Beograda.
