U Piperima, koji čine oko 20 odsto teritorije Glavnog grada, ove godine nije ništa značajnije ulagano. To je posebno došlo do izražaja tokom izuzetno teške požarne sezone ljetos, a u kojoj su brojna domaćinstva pretrpjela ogromnu materijalnu štetu.
Nedostatak ulaganja u putnu infrastrukturu dodatno je otežao borbu sa vatrenom stihijom, jer se na uskim i zapuštenim seoskim putevima vatrogasna vozila i cistijerne nijesu mogle ni mimoilaziti, a brojnima čak ni prolaziti kako bi došle do ugroženih kuća, farmi i imanja.
Da na području ovog plemena tokom 2025. ništa značajnije nije rađeno potvrdio je direktor gradskog preduzeća „Putevi“ Radoš Zečević. On je u izjavi za Dnevne novine „Dan“ kazao da su bili „zauzeti sa druge strane“, ali i da nisu „imali ni sredstava“.
Istovremeno, i dalje nema nikakvih naznaka izgradnje vodovoda do sela u gornjim Piperima, što je ove godine imalo direktne posljedice, zato što u mnogim slučajevima nije bilo ni osnovnog sredstva za gašenje požara – vode.
Budžet Glavnog grada ove godine projektovan je na 164,2 miliona eura. Od toga, 53 miliona trebalo bi da bude opredijeljeno za lokalnu infrastrukturu. O svemu tome razgovarali smo sa odbornikom Pokreta za Podgoricu u Skupštini Glavnog grada, Dragutinom Dragom-Vučinićem.
Iako su radovi na putnoj infrastrukturi dočekivani sa piperskom zdravicom i onom, sad već čuvenom: „U kuću nam vazda dobrodošli“, reklo bi se da nismo baš predobro prošli ove godine... Što nam to govori o odnosu lokalne vlasti prema Piperima?
VUČINIĆ: U Podgorici, evo već u dva navrata, nakon smjene DPS-a, imamo vlast širokih koalicija, formiranih na bazi borbe protiv svega onog što se ispoljavalo tokom njihove tridesetogodišnje vlasti. Ta koalicija nosi i mnogo unutrašnjih različitosti. Iako je formirana na anti-DPS osnovu, lepeza njenih sadržalaca je veoma široka, počev od građanskih i antifašističkih pokreta, preko onih koji imaju ambivalentan, odnosno neodređen odnos prema samoj državi i ideološkim pitanjima, pa sve do onih koji otvoreno baštine ideologije prošlosti i koji bi željeli da ih, na njima znan način, kroz reviziju istorije afirmišu u pozitivnom smislu. Iako su Piperi u oktobru 2022. godine dali 81 odsto glasova protiv DPS-a, u tri godine za nama nijesu dobili ni četvrtinu onoga što su dobili neki drugi krajevi koji pripadaju Glavnom gradu, a koji su u jasnom stavu protiv bivšeg režima bili prilično iza njih. Samo se tokom 2024. nešto radilo u Piperima. Od, za to vrijeme, utrošenih preko 10 miliona eura, u ovom kraju je na sanaciju i asfaltiranje otišlo jedva nešto više od milion eura, odnosno desetak kilometara za sve tri godine, dok je u Bratonožićima, koji su četiri puta manji, utrošen ekvivalentan novac u istoj godini. Ako bi se tome dodali radovi u Brskutu, Lijevoj Rijeci i Veruši, cifra za kilometre asfalta i u novcu je četiri puta veća, i to sve u kraju u kojem funkcioniše samo jedna zajednička osnovna škola, koja već preko 20 godina kuburi sa brojem od jedva desetak đaka, dok je u Piperima ta brojka približna broju 70. Ni ta činjenica nije mogla uticati na dosadašnju nepravičnu raspodjelu sredstava. A u kuću jesu nam svi uvijek dobrodošli, naročito dobronamjerni i pravedni ljudi koji po ovakvim pitanjima sude „ni po babu, ni po stričevima“.
Što bi sve prioritetno trebalo uraditi u Piperima i zbog čega do sada nije?
VUČINIĆ: Prvo 12,5 kilometara seoskih puteva koje su, 20. septembra 2023. kao prioritetne, preduzeću „Putevi“ predočili predstavnici NVO Udruženja za razvoj Pipera, a koje je sada preuzela na sebe da odradi Agencija za izgradnju i razvoj Glavnog grada. Sredstva za to su preuzeta sa državnog nivoa, a ne sa lokalnog, jer je budžet za tu namjenu još ljetos ispražnjen. Agencija je jedina uočila da je suština pravednog pristupa prema svim građanima, po ovim pitanjima, u ravnomjernosti ulaganja. Zahvalnost za ovaj novi kurs ide njenom rukovodiocu i gradonačelniku. Prioritet je bezmalo još duplo toliko ostalih puteva širom Pipera, za koje postoji uredno predata dokumentacija Sekretarijatu za saobraćaj, sa potpisima građana, skicama i notarskim zapisima o odricanju prava na nadoknadu za dato izuzimanje. Tu je i prioritetni piperski putni pravac, koji se u tom dijelu gotovo u potpunosti preklapa sa, od strane obrađivača Prostornog plana Crne Gore prepoznatim, najnovijim turističkim putem iz Glavnog grada ka srcu Crne Gore. On polazi iz samog grada, preko planiranog novog mosta kod Duklje, kojim se i ona sama konačno otvara turističkim i svim ostalim posjetiocima, pa uz Drezgu, Stijenu i Gornje Crnce do Kopilja i Radovča, starom trasom probijenom davne 1946–1948. godine. Njoj je potrebna potpuna rekonstrukcija i proširenje do standardnih pet metara širine kolovoza. Od Radovča trasa ide ka Gostilju, kroz planine koje pripadaju Opštini Danilovgrad, trasom starog piperskog transhumantnog puta, tj. puta za sezonski izdig i zdig stoke, na koji bi se naslonili i gornjomartinićki put, kao i onaj ka Studenom. Tom starom stočarskom stazom put prolazi do Štitova, gdje se na njega uključuje župski, odnosno morakovski put, i dalje na nikšićkoj teritoriji do piperske Lukavice, područja koje, zbirno sa Krnovom, zahvata preko 200 km² netaknute prirode. Tema vodne i elektro-infrastrukture i snabdijevanja, kao i društvene infrastrukture (nove škole i vrtići, dom zdravlja i veterinarska ambulanta, poljoprivredna apoteka i sportsko-rekreativni sadržaji), tek je posebna priča.
Iako imaju više predstavnika, od toga sve u vlasti, glas piperskih odbornika kao da se ne čuje dovoljno. Zašto?
VUČINIĆ: Od predstavnika Pipera u Skupštini Glavnog grada, koji su na poziciji vlasti, očekujem da će svojim djelovanjem doprinijeti da brz, održiv, ravnomjeran i pravedan razvoj našeg kraja postane akronim piperske politike, koja podrazumijeva davanje prednosti potrebama ukupnog piperskog elektorata, a ne samo onog iz sopstvene političke partije ili pokreta. Odraz tog dosadašnjeg diskursa lako je uočljiv i u budžetu Glavnog grada. Piperski elektorat od 2.500 glasova na inicijalnom području trpi diktat političkih organizacija čija je baza u brojnijoj gradskoj sredini, a kojoj su Piperi „sedma rupa na svirali“. Rješenje ovog problema su otvorene liste. Sa njima će se jasno znati kome su upravo Piperi, sa piperskom politikom, oslonac i baza. Pored pomenutih 2.500 glasača na starini, postoji još preko 10.000 njihovih glasova u samom gradu, kojima je politički odnos prema njihovom zavičaju bitna stavka za budući politički izbor. Građanske i antifašističke opcije jedine su na fonu širih piperskih političkih prohtjeva, te zato one u Piperima i odnose većinu glasova.
Skica koju su preduzeću putevi predočili predstavnici NVO Udruženje za razvoj Pipera, FOTO: Privatna arhiva
Kako komentarišete to što se prema Piperima, iako su u požarnoj sezoni najviše stradali, gradske vlasti i dalje odnose na ovaj način? Što to govori o Piperima, a što o vlastima, njihovim obećanjima i odgovornosti za njih?
VUČINIĆ: Partije i pokreti sa bazom u gradu ne uzimaju sa dovoljnom dozom ozbiljnosti potrebe i nužnosti malobrojnijih izbornih područja. One još nijesu svjesne da je veliki broj glasača u samom gradu itekako osjetljiv i da sve više vodi računa o tome kako se pretežni politički eksponenti odnose prema kraju iz kojeg oni sami potiču. Nije malo 15 hiljada piperskih glasova u Glavnom gradu. Toga svaka politička opcija, kako poziciona tako i opoziciona, mora biti svjesna, pogotovo nakon ove godine, kada su Piperi itekako stradali i kada im je potrebna pomoć, a koju oni uporno ne traže zbog svog naslijeđenog ponosa, koji sa opravdanim razlozima uveliko baštine.
Karta Pipera, Autor: Dragutin D. Vučinić
Čemu se možemo nadati i kakvu požarnu sezonu očekivati naredne godine, imajući u vidu planirana, odnosno izostala ulaganja, te koliko ćemo je dočekati stvarno pripremljeni?
VUČINIĆ: S obzirom na to da smo mogli čuti da je Vlada u Nacrtu budžeta skresala stavku protivpožarne zaštite i nabavke neophodnih sredstava za skoro milion i po eura, ne piše nam se dobro. Ipak, ako ima odgovornosti, a vjerujem da ima, ti prorijeđeni novci mogli bi se racionalno raspodijeliti ukoliko se potanko izvuku zaključci iz prethodne požarne sezone, koja je bila ekstremna u svakom smislu. Upućujem ih na taj pravac, kao i na to da pročitaju što je, povodom te sezone, u svom intervjuu rekao predsjednik državeJakov Milatović, a u čemu sam i ja prethodno učestvovao kao neko ko mu je neposredno sa terena prenio lična iskustva i zapažanja na tu temu.
Što ćete vi uraditi po tom pitanju i na koji način djelovati da se, koliko-toliko, pripremi naredna požarna sezona, ali i sanira ova?
VUČINIĆ: Konkretno, pripremam predlog odluke za Skupštinu Glavnog grada na temu sanacije, odnosno ublažavanja posljedica. Sa druge strane, čekam ishod već započetog procesa na državnom nivou, koji se tiče pronalaženja i pravnog upodobljavanja načina proširivanja mreže dobrovoljnih vatrogasnih društava. Ukoliko se utvrdi da je to pravi put, isto bi bilo pomognuto od strane Glavnog grada novom odlukom, pri čijoj izradi bih dao svoj doprinos, isto onoliko koliko imam i namjeru da postanem član tog budućeg društva.
