Selektor je znio mišljenje da ova selekcija nije takmičarska.
"Jer kad dođeš do nečega što treba da te stavi stepenicu iznad, tu se vidi jesi li takmičar i jesi li pobjednik. Pobjednik će uvijek preći tu stepenicu, takmičar takođe. Ali malo je pobjednika u sportu, ima mnogo takmičara. I dok sam ja igrao za reprezentaciju – mi nijesmo bili takmičari. Ne u smislu da se nijesmo borili i trčali, nego u glavama nijesmo bili takmičari. A sve kreće iz glave. Navešću primjer nekih velikih šampiona koji igraju čak i do 40. godine. Imate Luku Modrića: on je šampion, a glava ga pokreće. Da nije takmičar i šampion u glavi, džaba bi mu bilo sve. Zato i traje", kazao je Vučinić, koji je u Toršaunu debitovao u ulozi selektora i prvi put u karijeri bio u ulozi prvog trenera.
Poslije katastrofe na Farskim Ostrvima, kaže, potrebna je skromnost.
"U životu je teško biti skroman, u fudbalu naročito. Zašto? Jer pišu se članci o tebi, dižu te u nebesa, a na kraju kad vidiš što si konkretno uradio – to je vrlo malo. Krivo je okruženje, malo i vi novinari. "Napravili“ ste mnogo igrača preko vaših tekstova, a kada vidimo što su osvojili i koliko su igrali, mislim da ih ne možemo nabrojati na prste jedne ruke", poručio je Vučinić.
3Uspjeh reprezentacije, ipak, ne zavisi toliko od medija. Sve je do stručnog štaba, igrača i Saveza.
"Svi zajedno treba da se udružimo, cijela Crna Gora, da izađemo iz ovoga. Kritike su dio posla i one su dobrodošle, moramo da ih primimo na pravi način jer su zaslužene. Da pognemo glavu, da radimo, i svaki put izađemo na teren s ciljem da se ispoštuje dogovor, da na kraju meča dres bude natopljem znojem i krvlju. Dan poslije meča igračima sam naveo primjer Stefana Savića: on je šampion, momak koji je napravio karijeru koju čak ni ja možda nijesam imao, a igrao sam u velikim klubovima i osvajao trofeje. Savić je igrao finale Lige šampiona, osvojio Ligu Evrope, a do toga je došao uz mnogo rada, znoja i krvi. Jer se borio svaki dan i na treningu i na utakmicama. Zato ovoliko dugo traje i treba da bude primjer svima nama. Nije stigao do tih visina jer je igrao petom ili davao gol makazicama, nego je došao do cilja radeći pognute glave. On je naš kapiten i treba da nam bude uzor", podvukao je Vučinić.
Da trčimo jedan za drugog
Proslavljeni Nikšićanin na primjeru iz klupske karijere naveo je kako trener i ekipa treba da reaguju nakon teških poraza.
"Kad sam bio u Romi izgubili smo od Junajteda 7:1 u Mančesteru. Padalo je drvlje i kamenje po nama od strane medija i sjećam se da nas je Lućano Spaleti doveo pred novinare i rekao: tu smo, kažite što god želite. Okupio nas je, bili smo zdrava i jaka grupa. Poslije tih poraza ta grupa izašla je iz teškog problema. Bilo nam je mnogo lakše da prebrodimo to svi zajedno kao tim, nego kao individue. Igračima sam rekao da moramo da živimo kao jedan, da smo velika grupa, i da razmišljamo da treba da se potrči za druga, a ne: ,,neka, on će“. Ja ću za njega – tako treba da se razmišlja i da se ide naprijed", istakao je crnogorski selektor.
Vučinić je slikovito objasnio gdje je trenutno njegov tim i kakav zadatak ih čeka.
"Trenutno smo ispred planine Mont Everest, pri njenom samom dnu. Ako hoćemo da se penjemo na tu planinu, možemo da uspijemo samo svi zajedno. Onaj ko neće da bude dio grupe, taj će da izostane", izjavio je prvi kapiten crnogorske reprezentacije.
Na početku je trenerske karijere, a selektorska nije mogla da počne lošije.
"Meni ne fali motiva. Tvrdoglav sam, ne posustajem tako lako. Što se tiče 0:4 – boli me mnogo taj rezultat, ali vidim na treningu da igrači hoće i žele, da imaju volju, to me ohrabruje još više da nastavim dalje", rekao je Vučinić.
Kad mogu igrači Reala, možemo i mi
Zato mu je prijateljski meč sa Lihtenštajnom mnogo bitan, iako dolazi u lošem trenutku.
"Stojim iza svojih riječi. Svaki meč je bitan, uvijek idem na pobjedu i tražim da se daje zadnji atom snage. Jer bez trčanja ne ide. Evo primjer iz Lige šampiona, s utakmice Siti – Real Madrid. Real se branio u 25 metara, bili su cjelina, trčali jedan za drugog. Kad mogu oni iz Real Madrida, mislim da možemo i mi. Ne da možemo, nego moramo. To je jedini lijek da se izađe iz ove situacije", kaže selektor.
U Toršaunu su među startetima bila dva debitanta – Marko Perović i Marko Šimun.
"Ne bih to nazvao hrabrošću. Hrabri su neki drugi ljudi, a ja sam na selektorskoj klupi, na terenu. Ako zaslužuju - igraće. Ne bih ih nazivao ni mladima jer čim su pozvani u ,,A“ selekciju znači da to zaslužuju, nijesu sišli padobranom ovdje. Nema podjele na mlade i stare, ko se pokaže na treningu taj će igrati. Stavio sam Šimuna, igrača iz naše lige, i mnogo sam zadovoljan njime, načinom na koji je izašao na teren. Svi treba da preuzmemo odgovornost, zato smo tu. I igrači i ja. Startnih 11 ima veću odgovornost, ne treba da se gleda ime i prezime, koliko ko ima godina... Jedino važno je dres koji braniš, da ti bude svetinja i da za taj dres gineš. Biće onda mnogo lakše i njima i meni", kazao je Vučinić.
Najavio je četiri-pet promjena u timu za duel sa Lihtenštajnom koji će se izvjesno igrati pred vrlo malim brojem gledalaca.
"Razumijem publiku. Navijači su važni svakome ko se bavi sportom, oni su ,,12. igrač“. Volio bih da publika dođe, pozivam je na stadion jer obećavam da će igrači dati sve od sebe. Ali ih shvatam i ako ne dođu, jer mi smo ti koji treba da ih vrate na stadion. Samo igrama i rezultatima možemo do toga", zaključio je selektor.
