Komentar

Komentar

Vučićev Staljingrad

„Veoma sam zabrinut za ishod neke nove Staljingradske bitke, ako do nje dođe“, izjavio je predsednik Srbije Aleksandar Vučić na predstavljanju Sabranih dela akademika Milorada Ekmečića, u svečanoj sali Doma Vojske Srbije. Prigoda je bila višestruko bizarna, u musavoj zgradi propale vojske, pred korifejima propale politike i njihovim saslužiteljima iz akademije. 

Vučićev Staljingrad Foto: gradski
Nikola Samardžić
Nikola SamardžićAutor
Gradski portalIzvor

I ta sabrana dela su tanka kao Vučićeva pamet, istežu ih kao u jednom šumadijskom selu gredu, kad im zafalilo. Staljingrad je Srbija, staljinistička Srbija koju opkoljavaju zapadni nacisti, dok je ona uporna, principijelna u podršci Putinovim aktuelnim, i sopstvenim nedavnim zločinima.

Politika i kultura suočavanja s prošlošću, koje su se Srbiji nametale sa Zapada nakon prevrata 2000, odnosile su se samo na ratne zločine i zločine genocida iz devedesetih. Takvo izuzimanje iz kontinuiteta i konteksta jedne ideologije i prakse doprinelo je opštoj zabuni. Srbija je doduše organizovano odbijala činjenice i poruke iz haških procesa, mediji se svrstali u front relativizacije ili negiranja zločina i odbrane zločinaca. Tako je ostajala i u predkonfliktnom i u konfliktnom stanju budući da se suočavanje nije odvijalo u potrebnoj dubini, tako da se zahvati suština zločinačke politike i ona zauvek iskoreni.

Pre 35 godina na Osmoj sednici CK Srbije pobedila je Miloševićeva staljinistička struja Stambolićevu liberalniju, koja je takođe bila rigidna i provincijalna, ali nespremna na agresiju i zločine. Jugoslavija se u krvi raspala ostavljena bez jake i ubedljive alternative nacionalnim i teritorijalnim podelama i razgraničenjima. Milošević je likvidirao Stambolića kao ličnost koja je bila svedočanstvo o postojanju snaga prethodnog poretka koje su uverljivo negirale zločinački projekat. Prethodni poredak držao je na okupu jednu u osnovi uspešnu državu, iznutra u svakom smislu, osim ideološkom, izuzetno složenu.

Nerazumevanjem i odbijanjem svake složene zajednice Sbija je ostala nespremna da nakon pada Miloševića prihvati ideju odgovornosti i pomirenja. Isti koji su držali vlast do pada Berlinskog zida, odvukli su Srbiju, i Crnu Goru na pogrešnu stranu. Vojska, crkva, tajna policija, akademija i pseudokultura postali stubovi novog konsenzusa, koji je uspostavio koncenzus sa Staljinistima iz 1948. i 1987. Posle poraza koji je Miloševiću naneo NATO, konsenzus se zasnivao pre svega na očekivanju da će nastupiti vreme nove ruske imperije, i na kultu ličnosti Vladimira Putina. Novi poredak, čiji je Vučić najnoviji, najsposobniji i najbizarniji izdanak, zasniva se upravo na Putinovoj ideologiji pomirenja i udruživanja carističkog i staljinističkog nasleđa. Tako su se poravnali Miloševićev CK i Miloševićeva SPC, radikali i socijalisti, slavjanofilska levica i svetosavska desnica. Zagadili su ceo javni prostor i zatrovali svaku dušu.

Crna Gora je proglašenjem nezavisnosti preuzela jasnu odgovornost za suočavanje s prošlošću, koje je podrazumevalo i mehanizme korupcije, humanitarnu i tranzicionu pravdu, vladavinu prava i sekularizam. Koncept nezavisnosti, i mehanizmi razumevanja prošlosti i korekcije institucija, za koje su zadužena nadzorna tela i građansko društvo, sve se počelo rušiti nakon prvih neposrednih pritisaka Putinove agenture, čim su anektirani Krim i istočna Ukrajina. Deo institucija, građanskog društva i kreatora javnog mnjenja svrstao uz koaliciju litijaša i staljinista pod geslom odbrane svetinja i borbe protiv korupcije.

Suočavanje s prošlošću koje je moglo da Srbiju, ali i Crnu Goru, učini bezbednom od svake prošlosti koja bi se u međuvremenu povampirila, moralo se odvijati u procesima denacifikacije, demilitarizacije, decentralizacije i sekularizacije. Svaki od tih procesa ometao je, međutim, konkretne interese desnih i levih, koji su, u nedostatku jakog i prosvećenog političkog centra, zauzimali sve sličnije pozicije. Narušavanje javnosti, institucija i koncepta bezbednosti učinilo je Srbiju i Crnu Goru privremeno nesposobnim za evropsko ujedinjenje.

Uzajamna saradnja na načelima jednakosti i uzajamnog uvažavanja nemoguća je iz vizure dominantne srpske kulture koja je odbacila ideju svake Jugoslavije, mada je i u prvoj i u drugoj srpska vojna, policijska, intelektualna i crkvena elita bila dominantna. I Tito je vladao zahvaljujući srpskim generalima, udbašima, popovima, ulizicama i cinkarošima, oni su, s njegovom pojavom, bili vezivno tkivo zajednice u kojoj je srpska kultura obogaljena upravo osećanjem da je naročito važna i nadmoćna.

Putinovi interesi na Balkanu upravo se svode na ometanje evropske, time i jugoslovenske, ili južnoslovenske integracije, kako bi se Grčka i Turska izolovale od evropskog jezgra, Bugarska s Mađarskom vratila u rusku sferu interesa, kako bi i dalje vladali nered i nesigurnost. Srbija je nedovršena država, takva, jedina, Putinu odgovara, bez logičnog i konzistentnog ustavnog uređenja, s podivljalom crkvom, kriminalnim klanovima i partokratijom koja uništava javni moral i ekonomiju.

Vučićev napad na evropski svet i susede, kojim je Srbiju poistovetio sa imaginarnim Staljingradom, jasno je i preteće izuzimanje Srbije iz evropskog puta. Crna Gora ide u paketu s njegovim ludostima. Poslednja Putinova odbrana u Jugoističnoj Evropi, Vučićev je zavet zasnovan na Kosovskom opredeljenju koje je slavjanofilima pre vek i po poturila ruska caristička agentura. Bizarna je i opasna stranputica kojom je Vučić krenuo, i verovatno poslednja. Zato su potrebni izbori, i da Crna Gora ponovo povuče Srbiju na bolju stranu, kao pre 25 godina.

Portal Analitika

Komentari (5)

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Vaš komentar se prvo šalje timu na odobrenje. Portal Analitika zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar, bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznijeta u komentarima ne odražavaju stavove redakcije.
Prijavi se Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.
N Ni_po_babu_ni_po_stričevima__neregistrovani
13.10.2022. 12:06

Profesore, nedajte da Vas obeshrabre kojekakva "izvlačenja iz konteksta" Vaših krajnje otvorenih i besprekornih analiza ! NARODU I ŽENI RECI ŠTA 'OĆE DA ČUJU, A NE ŠTA TREBA DA ČUJU !!! Takvog su mišljenja, nažalost, neki ljudi i dan - danas...i, eto nas, začas, i u Staljingradu i oko Staljingrada ... PROFESORE, PUNO POZDRAVA !

1
0
A Anthropos_neregistrovani
07.10.2022. 08:06

Izbori su jedino rješenje. Ali nije dovoljno da budemo na pravom mjestu, u pravo vrijeme, ako nam i umovi nijesu u tom trenutku "otvoreni". Plašim se da su svetosavci toliko pozatvarali (i zatrovali) - umove mnogih građana CG (Srbija je beznadežno zatamnjena) - da ni tračak svjetlosti ne dopire do njih? Popovi SPC i veljesrpski političari u CG proizvode toliku količinu gluposti i laži da to Crna Gora ne može da svari? Analiza g. Samardžića je sasvim korektna i tačna. Problem je što mi malo učimo iz onoga što nam se dešava? I to malo brzo zabravljamo? Koliko puta treba da nam se desi kataklizma da bi zapamtili da " Što se grbo rodi ni vrijeme ne ispravi". Mi nikako da "rodimo" - istinu i pravdu? Zato nam ovako i ide. Ubiše nas prejake gluposti i laži?

10
1
s spavle_neregistrovani
07.10.2022. 06:51

Za Titova zemana, najviše generala i narodnih heroja u odnosu na broj stanovnika, dala je Crna Gora.

16
0
K Komesar_neregistrovani
07.10.2022. 07:57

@spavle_neregistrovani I svi ti silni đenerali i narodni heroji ne mogaše Srpsku crkvu iz Cetinjskog manastira da izbace? Ma, junaci samo tak'i!

7
1
P Plav_neregistrovani
07.10.2022. 06:24

I Tito je vladao zahvaljujući srpskim generalima, udbašima, popovima, ulizicama i cinkarošima! Bravooooooo 👋

17
2