Društvo

Osvrt

Vršnjačko nasilje suzbijati principom znanja, a ne principom nadriljekarstva

I niko od učesnika svakodnevnih rasprava o vršnjačkom nasilju nije predložio da se treba obratiti „ljekaru“, tj. Filozofskom fakultetu kao profesionalnoj naučnoj instituciji kojoj treba obezbijediti adekvatne uslove za realizaciju naučnog istraživanja fenomena vršnjačkog nasilja. To bi trebalo da bude prva briga i najviša odgovornost institucija - da stvore uslove za realizaciju naučnog projekta

Vršnjačko nasilje suzbijati principom znanja, a ne principom nadriljekarstva Foto: Dobrilo Malidžan/Pobjeda
Slobodan Vukićević
Slobodan VukićevićAutor
PobjedaIzvor

Vršnjačko nasilje je bolest društva, a ne samo aktera vršnjačkog nasilja. To je svjesni, a još više nesvjesni, surovi i okrutni odgovor na otuđenost koju omladina doživljava u crnogorskom društvu, od porodice, pa sve do ukupnog „mehaničkog okruženja“ – političkog, ekonomskog, digitalnog, kulturnog u kojem ne pronalazi smisao svog života.

Nasilničko ponašanje je rezultat, više nesvjesnog, nego osviješćenog sadržaja njihove ljudske prirode. Znači, osnovni problem je u karakteru kultivisanja ljudske prirode u formi cjelovite ličnosti, koji u postojećem načinu proizvodnje društvenog života nema cjelinu ljudskog, čovjekovog i čovječanskog vremena.

Očigledno, radi se o „bolesti društva“ čiji se uzroci kriju u složenoj strukturi socioloških, psiholoških i vaspitno-obrazovnih faktora. Jedini lijek je u otkrivanju uzroka ove „bolesti“ i sprovođenju mjera na osnovu tih uzroka, koje će imati pozitivne posljedice.

Svjedoci smo svakodnevnih rasprava koje organizuju Skupština Crne Gore, Vlada, Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo unutrašnjih poslova, mnoge NVO. Istovremeno smo svjedoci užasnih informacija da je vršnjačko nasilje u porastu, i sve bezobzirnije.

Zašto? Zato što sva priča ostaje na opštim konstatacijama koje nemaju nikakvog dodira sa ozbiljnim naučnim saznanjima o korijenima-uzrocima vršnjačkog nasilja kao najsloženijeg društvenog fenomena determinisanog svjesnim, a još više nesvjesnim faktorima. Jung je, jedinstven je stav najuglednijih naučnika i naučnih institucija, trebalo da dobije Nobelovu nagradu za mir za otkriće nesvjesnog. To dovoljno ukazuje na važnost i složenost problema i zaključak da ozbiljnih mjera za prevladavanje vršnjačkog nasilja nema bez temeljnih naučnih saznanja.

Rješenje nije – nadriljekarstvo, čija je definicija lažno ili neznalačko predstavljanje medicinskim stručnjakom. Nadriljekar je osoba koja se pravi da ima profesionalne sposobnosti, iskustvo i znanje za liječenje određenih bolesti.

I niko od učesnika svakodnevnih rasprava o vršnjačkom nasilju nije predložio da se treba obratiti „ljekaru“, tj. Filozofskom fakultetu kao profesionalnoj naučnoj instituciji kojoj treba obezbijediti adekvatne uslove za realizaciju naučnog istraživanja fenomena vršnjačkog nasilja. To bi trebalo da bude prva briga, i najviša odgovornost pomenutih institucija, da stvore uslove za realizaciju naučnog projekta na čijim rezultatima bi se zasnivao uspjeh prevladavanja pojave vršnjačkog nasilja, kao ozbiljne bolesti društva. Etički je odgovorno priznanje ministra prosvjete da oni ne mogu riješiti problem vršnjačkog nasilja, ali bi bilo mnogo logičnije da, umjesto što obećava uvođenje telefona koji ne može imati nikakve svrhe, sem zbunjujuće, zahtijeva da se Filozofskom fakultetu, kao krovnoj naučno-istraživačkoj instituciji u domenu prosvjete, obezbijede potrebni uslovi, za ispitivanje suštinskih uzroka ove pojave.

Pandemija kovida-19 liječena je na bazi medicinskih znanja Instituta za javno zdravlje, a Ministarstvo zdravlja je stvaralo uslove da se mjere Instituta primjenjuju.

U slučaju vršnjačkog nasilja treba primijeniti isti princip, znači princip znanja, a ne princip nadriljekarstva kojem pripadaju i samoproglašena „naučna“ istraživanja koja svojom kvantofrenijom suvoparnih brojeva i procenata, više prikrivaju suštinu, nego što je otkrivaju. Suština je u otkrivanju korijena vršnjačkog nasilja i izradi adekvatnih planova i mjera za liječenje ove bolesti društva. Mjere moraju biti konkretizovane na pojedine fenomene vršnjačkog nasilja i njihove pojavne oblike u prostoru i vremenu.

Čitav zahvat mora imati punu logosnu strukturu uzročne i posljedične provjere njenih rezultata. To je jedini put do istine.

Jedino na taj način možemo očekivati prevladavanje dosadašnje utopističko-frazeološke borbe protiv vršnjačkog nasilja koja, kao što vidimo, nema nikakvih rezultata.

Jednostavno, u sadašnji „besporedak“, kako bi rekao Njegoš, treba uvesti red u kojem se istina provjerava na bazi uzroka i posljedica djelovanja svakog u svom domenu, njegoševskim principom: „Nad svom ovom grdnom mješavinom, opet umna snaga toržestvuje“. To je jedina zdrava osnova sposobnosti za demokratiju.
Portal Analitika