Jedan od najvoljenijih horor serijala, „Vrisak“ , prije tri godine vratio se na velika vrata i to nakon cijele decenije pauze, okupljen oko nove ekipe producenata i kreativaca koji sebe zovu Radio Silence.
Fanovi, iako skeptični po prirodi, rado su prihvatili novost da će Sidni Preskot, kao i neka sasvim svježa lica ponovo biti na velikim ekranima u borbi sa ikonom slešera Goustfejsom. Peti nastavak, jednostavno naslovljen „Vrisak“ (2022), na iznenađenje mnogih, otvorio je vrata šestom dijelu franšize oborivši rekorde gledanosti i zaradivši 145 miliona dolara.
Sestre Sem (Melisa Barera) i Tara Karpenter (Džena Ortega) osvojile su srca mnogih, pa nije čudno što ih nakon masakra u malom fiktivnom gradu Vudsboru pratimo i u Njujork, gdje je smještena radnja šestog dijela ove dvadesetsedmogodišnje franšize.
Praćene traumama i generalnim nepovjerenjem u novajlije, kojih u ovom filmu ima pet (Lijana Liberato, Devin Nekoda, Džoš Segara, Džek Čempion, Dermot Mulroni), glavne junakinje suočavaju se sa čarima i nevoljama života u gradu u kojem, kako kaže tagline filma - Vaše krike ne čuje niko.
Uvertira u šesto poglavlje horor sage ovog puta je malčice drugačija i po prvi put ne igra na kartu „veoma popularna slavna ličnost biva izmasakrirana na najgori način“, već uspješno izbjegava redudantnost, dajući joj poseban šmek i dovoljnu dozu brutalnosti da vas prikuje za sjedište.
Važno je naglasiti da je radnja, iako smještena u velelepni grad, i dalje veoma tanka, pa ne očekujete previše kompleksnosti i međupovezanosti sa nekim drugim horor serijalima. Ovdje ste zbog Goustfejsa (koji više ne mari za očevice) i par voljenih junaka ili - uopšte niste. Gledate zbog sceničnih i donekle komičnih scena smrti i hoće li se izvući vaš omiljeni lik ili - radite nešto produktivnije. To nepisano pravilo je, nažalost, Radio Silence ovim nastavkom konačno cementirao. Nijesu dali prostora novim imenima u serijalu da egzistiraju mimo svojih finalnih trenutaka u kojima su, ironično, bili najbolji, a to nije bio slučaj sa onima u petici.
Film uspješno balansira strah sa humorom, pa u jednom momentu ne znate da li gledate „Mrak film“ (parodiju na horore) ili „Vrisak 2“ koji je, da budemo iskreni, najbolji nastavak ove franšize. U svemu tome pomaže mu povratak dva voljena „legacy“ lika Gejl Veders (Kortni Koks) i Kirbi Rid (Hejden Panetijer) koje nijesu zasijale dovoljno da bi njihovo, pomalo nasilno, ubacivanje bilo dovoljno opravdano.
Pozitivna strana njihovog pojavljivanja i aktivnog učestvovanja u rješavanju još jedne Goustfejs whodunnit misterije je što nisu glorifikovani kameo već zapravo imaju dovoljno materijala u rukama da se zaborave neke druge falinke. One koje najviše bodu oči tiču se pravila franšize koja su, blago rečeno, naivna i nelogična i koja bi se, u nekom idealnom scenariju, adekvatno odrazila na film u kojem su iznijeta.
No, Radio Silence je ponovo igrao na sigurno, a bez zalaženja u spojler zonu reći ćemo da je broj preživjelih u disonanci sa njima. Scenario je na momente banalan i uvredljivo prost, ali uprkos tome služi svrsi, a to je da Vas i vaše prijatelje adekvatno zabavi.
„Vrisak 6“ kao drugi dio u novoj trilogiji, koja je više revizija prva tri filma nego samostalan entitet, nastavlja tradiciju dobre strave i zabave. Postavlja klimava pravila na koja se sporadično spotiče, ali nikada ne stagnira i ne kopka za drugim obnovljenim serijalima od kojih je miljama bolji i kritički prihvaćeniji.
Treći čin, iako znatno slabiji od prva dva, pruža dovoljno prostora za ludu i krvavu zabavu, a čini nam se da franšiza nikada nije bila življa. No, fiktivni Njujork ipak je bio veći od prvobitne zamisli, pa je ostao samo tanani eho onoga što je Goustfejs mogao biti.
