Drugi put u životu otkako sam odrasla smatram da moramo da vodimo nacionalnu debatu o obaveznim ličnim dokumentima u zemlji. Posljednji put, sredinom 2000-ih, to je bilo autoritarno rješenje koje se zahtijevalo kako bi se otklonio problem, a kao opravdanje su poslužile imigracije, prevare i sve osim klimatskih promjena.
Ovog puta problem koji predstavlja vladin katastrofalni pristup upravljanju pandemijom „ekonomija na prvom mjestu“ previše je jasan. Ipak, uvođenje internog pasoša koštaće mnogo, stvaraće podjele i biće kontraproduktivno kao i sve ono prije – i još opasnije za bilo koji način života za koji se vrijedi boriti van ovog strašnog vremena.
Uvođenje internog pasoša koštaće mnogo, stvaraće podjele i biće kontraproduktivno kao i sve ono prije – i još opasnije za bilo koji način života za koji se vrijedi boriti van ovog strašnog vremena.
Mnogi ljudi će gledati kako je vlada neodlučna o tome da li treba da se traži neka vrsta javnog ili komercijalnog dokaza o statusu vakcinacije prije pristupa čitavom nizu svakodnevnih aktivnosti, od posjećivanja noćnog kluba ili sportskih događaja do odlaska u pab ili prodavnice. Bilo je sličnih mješovitih poruka o tome da li uvođenje takvog režima treba prepustiti preduzećima da sama odlučuju i regulišu.
Sve sam manje uvjerena da ova konstantna oscilacija označava puki nedostatak kompetencije, a ne zlonamjerni i proučavani haos sa ciljem da se ide dalje u smrt zbog onoga što međunarodni stručnjaci nazivaju „neetičkim eksperimentom“ Borisa Džonsona.
Ovaj pristup, Imunitet krda 2.0, dozvoljava virusu da raste, stvarajući plodnu teritoriju za varijante otporne na vakcine. Ako ćemo pošteno, vladini portparoli su sve drskiji zbog prijetnje da će prinudna lična karta – neliberalna i diskriminatorna mjera – biti sredstvo za prisiljavanje mladih na vakcinaciju, umjesto da efikasno spriječi prenošenje.
Obavezna vakcinacija je kontraproduktivna u zemljama sa liberalnom i libertarijanskom tradicijom i neetična je s obzirom na to da su ove informacije nove i da javnost nije dovoljno informisana i stimulisana.
Potrebno socijalno distanciranje bilo je posebno okrutno prema mladim i starijim ljudima. Stariji ljudi su vjerovatno imali vrlo direktan lični podsticaj za vakcinaciju. Zašto ne ponuditi mladima i svima na loše plaćenim i nesigurnim poslovima potpuno plaćeno odsustvo da se oporave od bilo kakvih neželjenih efekata nakon vakcinacije?
Pa šta je sa laburistima? Uz mogućnost pobune u vladinim klupama, razumljivo je da postoji određeni interes za stav koji bi opozicija mogla zauzeti. Čini se da je linija trenutno protiv pasoša za vakcinaciju „skupa, podložna prevarama i nepraktična“. Ipak, isti portparol kaže da bi „testiranje pristupa mjestima bilo efikasnije i ljudima i preduzećima dalo veću sigurnost“.
Hajde da to raščivijamo. Kako je dokaz testa jeftiniji ili podložniji prevarama od samog dokaza o vakcinaciji? Dalje, testovi bočnog protoka su notorno nepouzdani. I da li nam se za ovo sportsko ljeto sugeriše da se treba oslanjati na stjuarde na ugovorima sa nula sati i minimalnom platom da bi ispitivali detalje nečijeg svakodnevnog statusa testiranja, umjesto da im samo mahnu?
Budući da se ova nova vrsta obaveznog identifikovanja izričito odnosi na zdravstvene podatke, ona prelazi dalju granicu privatnosti i slobode
Da ne govorimo o Vembliju. Potencijalni događaji super-širenja mogu se nastaviti ili ne. Ta računica se odnosi na naše opšte stanje prenošenja, zdravlje unutar zajednice i sposobnost Nacionalnog zdravstvenog sistema da se izbori sa tim, umjesto kompromitovanih odluka onih koji su zaduženi da budu Covid-policajci.
Mogla bih isprobati i argumente o rasizmu, seksualnom uznemiravanju i svim ostalim načinima na koje domaći zakoni bilo koje vrste neizbježno vode ka diskriminaciji, korupciji i ugnjetavanju. Reći ću samo da, budući da se ova nova vrsta obaveznog identifikovanja izričito odnosi na zdravstvene podatke, ona prelazi dalju granicu privatnosti i slobode.
Oduvijek mi je bilo jasno da na objema stranama političkog spektra lijevo-desno postoje nagonski liberali i autoritarci koji se tradicionalno definišu oko poreza i potrošnje. Ipak, tokom našeg rata protiv Covida, osnovne rasprave u fokusu oko prava i sloboda postaju oštrije, testirajući nas sve.
Domaći Covid pasoši dio su strategije dima i ogledala za vladu koja bi željela da vjeruje da „lična odgovornost“ može zamijeniti zdravu i etičnu politiku javnog zdravlja tokom pandemije koja je UK već koštala gotovo duplo više od stradanja civila u Drugom svjetskom ratu.
Nije vrijeme za triangulaciju ili političke igre. Krajnje je vrijeme za iskrenu raspravu o tome kako da se međusobno zaštitimo kao zajednica i koliko brzo treba da se otključamo na najsigurniji način, a da ranjivi zbog rase, starosti ili ekonomske nesigurnosti ne plaćaju za tzv. „dan slobode“.
* * * * *
Autorka, lejdi Šami Čakrabarti bila je državna tužiteljka u sijenci za Englesku i Vels od 2016. do 2020. godine, a direktorka advokatske grupe Liberty od 2003. do 2016. godine
