Reagovanje VDT-a na predložene izmjene zakona prenosimo integralno:
Tužilački savjet, proširena sjednica Vrhovnog državnog tužilaštva i Udruženje državnih tužilaca, zatečeni su saznanjem da bi Skupština Crne Gore, na vanrednom zasijedanju, mogla usvojiti predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom tužilaštvu i predlog Zakona o Tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju, mimo konsultacija i mišljenja državnih tužilaca Crne Gore, eksperata Evropske komisije, Venecijanske komisije i svih drugih učesnika koji bi stručnim mišljenjem mogli dati doprinos daljem poboljšanju zakonskih rješenja u ovoj oblasti.
Bez presedana je situacija da smo se o predloženim izmjenama zakona, na kojima se temelji organizacija, funkcionisanje i položaj državnotužilačke organizacije mogli informisati samo putem sajta Skupštine Crne Gore.
Iako svjesni da jedno reagovanje na predložene zakone ne može zamijeniti izostali proces, odlučili smo da u najbitnijem saopštimo naše viđenje cilja i suštine predloženih izmjena zakona, te da kao odgovorni činioci upozorimo javnost na posljedice njihovog eventualnog usvajanja.
Uvjereni smo da sadržina zakonskih predloga, sa datim obrazloženjem, ima samo jedan cilj – ostvarivanje direktnog uticaja politike na funkcionisanje tužilačke organizacije i predstavlja ne samo udar na dostignuća izvršenih reformi u ovoj oblasti već i udar na tok pristupnih pregovora koji bi se, usvajanjem ovih zakonskih rješenja, nesumnjivo usporili, jer svi koji poznaju obim i složenost posla Specijalnog državnog tužilaštva znaju da bi ponuđena zakonska rješenja obavezno dovela do prekida, a u nastavku, kako ga zamišljaju zakonopisci, do neminovnog usporavanja procesa rada, što bi za posljedicu imalo izostanak rezultata koji se očekuju u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, posebno od ovog dijela tužilačke organizacije.
Dakle, saglasno ustavnom osnovu o položaju i nadležnostima Tužilačkog savjeta, kao organa koji obezbjeđuje samostalnost državnog tužilaštva, važećim Zakonom o Državnom tužilaštvu, obezbijeđeno je ostvarivanje njegove ustavne funkcije, većinskim učešćem državnih tužilaca, kao članova ovog organa.
Predloženim izmjenama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom tužilaštvu, koje se odnose na sastav Tužilačkog savjeta, predviđeno je da isti čine četiri državna tužioca koje bira Konferencija državnih tužilaca, pet članova koje bira Skupština Crne Gore i jedan predstavnik Ministarstva pravde, što ide u pravcu uspostavljanja eksternog tijela u kojem bi učešće državnih tužilaca bilo irelevantno u smislu profesionalnog uticaja na donošenje odluka.
Ukazujemo da je Crna Gora 2013. godine izmijenila Ustav, a sve u cilju jačanja demokratije i vladavine prava. Ovim izmjenama Ustava prethodilo je: mišljenje Venecijanske komisije, Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, mišljenje Evropske komisije o zahtjevu Crne Gore za članstvo u EU i ekspertska mišljenja dobijena kroz projekte Evropske komisije, u kojima je bila istaknuta zabrinutost za mogući politički uticaj u oblasti pravosuđa. Najpozvanija tijela za oblast pravosuđa Savjeta Evrope jedinstvena su u stavu da u pogledu izbora Tužilačkog savjeta i državnih tužilaca treba ići u pravcu smanjenja političkog uticaja na izbor Tužilačkog savjeta i državnih tužilaca i da većinu članova Tužilačkog savjeta treba da čine državni tužioci.
Brojni zvanični izvještaji državnih i međunarodnih organizacija pohvalili su ovakva ustavna rješenja, kao i zakonska rješenja koja su uslijedila nakon toga, a i njihovu primjenu. Zahvaljujući važećim ustavnim i zakonskim rješenjima, na osnovu kojih je izabran vrhovni državni tužilac, uspostavljeno Specijalno državno tužilaštvo, Tužilački savjet i Sekretarijat Tužilačkog savjeta, realizovane su i obaveze predviđene u akcionim planovima za pregovaračka poglavlja 23 i 24, što je u krajnjem rezultiralo i unapređenjem rezultata koji su se reflektovali i na veći stepen vladavine prava.
Sedam godina nakon ustavnih izmjena i pet godina od donošenja Zakona o Državnom tužilaštvu i Zakona o Specijalnom državnom tužilaštvu, kojima je zaokružena zakonodavna i institucionalna reforma, Državnom tužilaštvu omogućeno je da vrši poslove gonjenja učinilaca krivičnih djela bez bilo čijeg uticaja. Ponuđene izmjene predstavljaju pokušaj da Državno tužilaštvo bude dovedeno u potčinjeni položaj, a rezultati istog se obesmisle i nerealno predstave.
Predloženi sastav Tužilačkog savjeta u kojem bi članovi iz reda državnih tužilaca bili u manjini, doveo bi do uspostavljanja pune političke kontrole nad Državnim tužilaštvom i dovođenja u položaj u kojem bi Državno tužilaštvo zadovoljavalo periodične interese pojedinih političkih struktura, a što je u suprotnosti sa obavezujućim međunarodnim standardima i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Podsjećamo na mišljenje broj 13 Konsultativnog savjeta evropskih tužilaca (CCPE) „Nezavisnost, odgovornost i etika državnih tužilaca“ u kojem je definisano da: „nezavisnost znači da je tužilac slobodan od nezakonitog uticaja prilikom obavljanja svoje funkcije koja se sastoji u obezbjeđenju punog poštovanja i primjene zakona i principa vladavine prava i da nije predmet bilo kojeg političkog pritiska i bilo kojeg nezakonitog uticaja“.
Takođe, mišljenjem ovog tijela broj 9, koje je poznatije kao Povelja iz Rima, navodi se da je generalna tendencija da se ohrabri jačanje nezavisnosti i efikasne autonomije tužilaštva, da tužioci moraju biti samostalni u donošenju odluka i obavljati svoju funkciju, slobodni od spoljnih pritisaka i miješanja.
Osim mišljenja Konsultativnog savjeta evropskih tužilaca, i Evropski sud za ljudska prava je u određenim presudama naveo da tužioci moraju biti nezavisni u donošenju odluka i u saradnji sa drugim institucijama, pri čemu svoju funkciju moraju obavljati slobodni od spoljnih pritisaka i miješanja izvršne vlasti ili parlamenta.
Prihvatanjem predloženih rješenja i sam naziv Tužilački savjet bio bi upitan, jer predloženim izmjenama izgubio bi ustavni karakter i, osim u nazivu, funkcionalno bi prestao da postoji, odnosno to bi bio svojevrsni politički savjet.
Zabrinutost izaziva predložena izmjena člana 48 važećeg Zakona o Državnom tužilaštvu kojom se predviđa da se za vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca može odrediti lice koje nema svojstvo rukovodioca državnog tužilaštva, niti državnog tužioca, što je u suprotnosti sa ustavnom odredbom sadržanom u Amandmanu 10 stav 1 na Ustav Crne Gore, prema kojoj poslove državnog tužilaštva vrše, isključivo, rukovodioci državnog tužilaštva i državni tužioci.
Posebno je neprihvatljiva predložena odredba člana 21 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom tužilaštvu, kojom se ukida postojeći Tužilački savjet, kao tijelo koje ima ustavni položaj i obezbjeđuje samostalnost Državnog tužilaštva, čime je onemogućeno ostvarivanje ustavnih i zakonskih nadležnosti ovoga tijela i prekinut kontitinuitet u radu koji je neophodan za zakonito funkcionisanje državnotužilačke organizacije.
Predlog Zakona o Tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju, ni po strukturi ni po sadržini normi, nema karakter novog zakona. Naime, tekstom predloga kako u odnosu na način osnivanja, organizacije i nadležnost organa, uslove i postupak izbora nosilaca tužilačke funkcije, odnose sa drugim državnim organima i organima državne uprave, kao i druga pitanja od značaja za rad, osim u pogledu izmjene naziva organa i nosilaca funkcije u organu, nije izmijenjena ni jedna norma važećeg Zakona o Specijalnom dražvnom tužilaštvu. Zato, predloženi Zakon uopšte nema ustavni osnov za njegovo donošenje sadržano u članu 16 Ustava Crne Gore, jer prema izgrađenoj teoriji i praksi zakonodavne aktivnosti, novi zakon donosi se kad se pretežno ili u cjelini vrše izmjene i dopune postojećeg zakona.
Stoga, odgovor na pitanje čime se pet poslanika Skupštine Crne Gore rukovodilo, stavljajući Predlog novog zakona, jasno se razotkriva u jedinoj novoj odredbi člana 48 Predloga, kojom bi smisao i svrha novog zakona bio u činjenici da Glavni specijalni tužilac i specijalni tužioci izabrani po Zakonu o Specijalnom državnom tužilaštvu, dobiju status neraspoređenih tužilaca. Dakle, cilj predloga je u direktnom političkom obračunu sa postojećim tužilačkim kadrom u Specijalnom državnom tužilaštvu i ugrožavanje ustavnog položaja i nadležnosti Državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta.
Možda je ovo mjesto na kojem bi zakonopisce valjalo podsjetiti na Mišljenje Venecijanske komisije a povodom usvajanja Zakona o državnom tužilaštvu, para. 18 Mišljenja, 2014: “Tužioci će, poput sudija, povremeno donositi nepopularne odluke i one će vjerovatno biti kritikovane u medijima i postati predmet političke kontroverzе. Moraju biti uspostavljeni i osigurani odgovarajući mandati i odgovarajući mehanizmi za unapređenje, disciplinu i smjene, koji će osigurati da tužilac ne može biti žrtva zbog donošenja nepopularne odluke.”
Predloženo rješenje da Vrhovno državno tužilaštvo, do izbora rukovodioca Tužilaštva za organizovani kriminal i korupciju, preduzima samo radnje koje ne trpe odlaganje u predmetima koji su bili u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva, dovelo bi do prekida procesa rada u predmetima iz stvarne nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva i Vrhovnog državnog tužilaštva, što bi imalo nesagledive posljedice u borbi protiv najtežih oblika kriminala, a ohrabrilo učinioce ovih krivičnih djela.
Očigledno je da bi predložena zakonska rješenja ugrozila ustavni položaj, odnosno ustavna načela o jedinstvu i samostalnosti Državnog tužilaštva i nezavisnosti u radu državnih tužilaca i otvorila prostor za nedopustivi politički uticaj.
