Šerin Novotni iz Sjeverne Karoline, penzionisana stručnjakinja u oblasti međunarodnog istraživanja i analize podataka, tragom svojih predaka, Andrijaševića sa Grahova, upustila se u istraživanje migracija naših sunarodnika i predaka, Crnogoraca i Crnogorki, u Sjedinjenim Američkim Državama od druge polovine XIX do početka XX vijeka.
Njena su istraživanja objavljena kao monografija „Crnogorci u Sjedinjenim Američkim Državama 1860-1910.“ u kojoj je uspjela da sakupi i sistematizuje do sada neobjavljenu dokumentaciju. Prvi tom ovog djela je objavila Matica crnogorska, a dok Novotni prikuplja građu za drugi tom, Pobjedi između ostalog otkriva kako je došla na ideju da sabere svoj istraživački rad u knjigu, prisjeća se prvih saznanja o svom porijeklu, objašnjava kako teku istraživanja i s kojim se namjerama upustila u ovako zahtjevan projekat.
POBJEDA: Kako su vaši preci stigli u Ameriku i kada ste se zainteresovali za istoriju naseljavanja Crnogoraca u Americi?
NOVOTNI: Moj djed John Andrich, rođen kao Janko Andrijašević, stigao je u Ameriku velikim parobrodom koji je prevozio iseljenike iz mnogih evropskih država tokom 1910. Pridružio se ostalima iz Grahova koji su se nastanili u zapadnoj državi Kolorado. Sjećam se da se moj prvi interes za Crnu Goru javio baš onda kada sam upoznala svog djeda. Gotovo 60 godina kasnije, nakon što je Crna Gora stekla nezavisnost, pokušala sam da saznam nešto o djedovoj porodici i angažovala sam genealoškog istraživača. Taj je čovjek otputovao u Grahovo i napravio seriju lijepih video-intervjua sa stanovnicima tog područja, ali nije uspio da pronađe ništa konkretno. Rekao mi je da su ratovi, strana vladavina i zemljotresi uništili crkvene arhive i groblja, evidencija je nestala, a malo je ljudi bilo ostalo na tom mjestu koji bi mogli ispričati stare priče. Tada sam imala ideju da vratim Crnoj Gori dio njene istorije. Evidencija o crnogorskoj imigraciji koja je pohranjena u Nacionalnom arhivu Sjedinjenih Država bila je u javnom vlasništvu, ali nije u potpunosti automatizovana. Predložila sam 2013. godine stvaranje pune baze podataka Blažu Sredanoviću, tadašnjem predsjedniku Crnogorskog saveza Amerike. I tako je projekt započeo.
POBJEDA: Jeste li se vodili samo dokumentima ili ste pokušali stupiti u kontakt s potomcima iseljenika kako biste imali uvid u njihove priče?
NOVOTNI: Moja najvažnija svrha bila je i ostala da dostavim kompletne zapise u Crnu Goru. U tome se u potpunosti vodim izvornim rukopisnim dokumentima. Postoje i drugi istraživači koji učestvuju u pričanju priča sa gledišta svojih potomaka. Ta dva pokušaja znatno se razlikuju, ali se prilično nadopunjuju.
POBJEDA: U Vašoj knjizi najzanimljiviji su stupci u kojima su zanimanja naših iseljenika u Americi. Puno je radnika, posebno farmera, ali i poneki baštovan, kuvar, trgovac kvascem i muzičar. Jesu li naši ljudi mogli raditi isti posao kao i u Crnoj Gori i što je značilo biti muzičar u Americi u to vrijeme?
NOVOTNI: Vjerujem da je muzičar kojeg ste spomenuli bio zaposlen u salonu „Wild West“. A bilo je i nekih poslova ludih naziva, poput „donkey fireman“ ili „whistle punk“. Prvi su se bavili prevozom gipsa, a drugi su radili u industriji sječe drva. Bez obzira na njihovo zanimanje u Crnoj Gori, većina njih su došli kao radnici, a zatim se ili vraćali u Crnu Goru ili ovdje gradili nove živote. Moj djed sanjao je da postane ljekar u Crnoj Gori i pohađao je šesnaestomjesečni pripremni medicinski trening u Rusiji. Umjesto toga, postao je rudar u rudniku uglja u Americi i živio je od teškog rada sve do ulaska SAD-a u Prvi svjetski rat 1917. godine. Služio je tada u američkoj vojsci. Nakon rata imao je sve beneficije američkih branitelja na raspolaganju. To mu je omogućilo da postane američki državljanin i stekne univerzitetsko obrazovanje iz oblasti primijenjene električne energije (Applied Electricity). Od toga je uživao 32 godine dugu profesionalnu karijeru u hidroelektrani u Vajomingu.
POBJEDA: Koje će razdoblje pokrivati sljedeća knjiga i hoće li biti više podataka o iseljenicima?
NOVOTNI: Sljedeća će knjiga proširiti podatke iz prvog toma, 1860-1910. podacima iz perioda 1911-1918. godine. Time će se završiti, jer su crnogorski putnici nakon toga postali jugoslovenski. Kao dodatak osnovnoj, štampanoj verziji knjige, u digitalnoj verziji postoji mnogo više podataka o svakom iseljeniku, uključujući porodične odnose s drugim putnicima, prethodni ulazak u SAD, fizičke opise, imena i adrese prvih sljedećih rođaka u Crnoj Gori i kontakte u SAD-u, i niz drugih faktora. Uz to, podaci o popisu stanovništva u SAD-u od 1860. do 1910. digitalizovani su i sadrže više informacija o životnim uslovima, zanimanjima i vezama u Sjedinjenim Državama. Nadamo se da se može izvršiti i popis stanovništva 1920. godine. I nijedna baza podataka o toj temi ne bi bila potpuna bez osvrtanja na Kanadu.
POBJEDA: Ko vam pomaže u prikupljanju informacija i jesu li svi ti procesi danas digitalni?
NOVOTNI: Sve su ove informacije digitalno dostupne na jednom mjestu. Izvori informacija su slike stvarnih, rukom napisanih manifesta i popisnih listova popunjenih u vrijeme upisa ili popisnog glasanja. U to vrijeme automatizacija nije postojala, a daktilografi se nijesu zapošljavali. Iako se slike pojavljuju pojedinačno u kompjuterizovanom sistemu, nije dozvoljeno trećoj strani na korišćenje ili preuzimanje. Skeniranje ili OCR tehnologija (optičko prepoznavanje glasova, prim. ur.) nijesu moguće zbog stanja originala. Čitav postupak transkripcije mora se izvršiti ručno, tj. čitati, ocjenjivati, istraživati i unositi u proračunske tabele, stavku po stavku. Kada se postupak transkripcije završi, zapisi se podvrgavaju dodatnoj kontroli kvaliteta. Potom prolaze pregled kod naučnika u Matici crnogorskoj prije finalizovanja. Gordan Stojović, urednik ove knjige i sam učenjak dijaspore, bio je sastavni dio razvoja projekta u svakoj fazi. I naravno, ništa se ne bi moglo učiniti bez ogromne podrške Uprave za dijasporu Crne Gore, od početka do konačne publikacije.
POBJEDA: Namjeravate li da se bavite pričama iseljenika kroz razgovore s njihovim potomcima u bilo kojem od sljedećih projekata ili je Vaš interes ograničen samo na statistiku?
NOVOTNI: Moj fokus je na razvoju baze podataka za iseljenike u njihovo vrijeme, a ne na bilo kojoj vrsti statističke ili socijalne analize podataka. Istraživanje iste teme sa stanovišta njihovih potomaka potpuno je drugačiji, ali jednako valjan pristup. Voljela bih da napravim cjelovitu analizu iseljeničkih podataka od 1860. do 1920. kada baza podataka bude dovršena; međutim, moja neposredna misija je da prenesem sve zapise u Crnu Goru u digitalnom formatu. Podaci nam daju i konkretne i opsežne činjenice. Osim što omogućava ljudima da potraže članove svoje porodice, to može biti osnova za mnoštvo studija. Statistička analiza može se obaviti kada su u pitanju podaci kao što su naseljavanje i zapošljavanje. Određeni unosi takođe sadrže uvid u lično iskustvo ovih muškaraca, žena i djece. Mnogi su stekli finansijsku stabilnost i novi život, a njihov doprinos u izgradnji Amerike neupitan je. Ali bio je to težak život. Neki od muškaraca spavali su na zemlji pored željezničke pruge koju su gradili. Drugi su živjeli među Inuitima u najsjevernijim krajevima Aljaske ili u ogromnim stambenim spavaonicama koje su sagradili vlasnici rudnika. Uvijek ću se pitati što se dogodilo čovjeku koji se borio za pomoć nakon što je oslijepio u eksploziji mine ili sa nekim ko je imao teške povrede glave u drugoj industrijskoj nesreći.
POBJEDA: Jeste li već posjetili Crnu Goru i planirate li dolazak makar zbog promocije knjige?
NOVOTNI: Posjeta Crnoj Gori moj je životni san, ali nijesam u mogućnosti da putujem. Nadam se da će se to promijeniti.
Nezavisna Crna Gora je neprocjenjivo nasljeđe svojih građana
POBJEDA: Da li pratite političku i društvenu situaciju u Crnoj Gori i mislite li da je Crna Gora dovoljno jaka da odoli negatorima njene nezavisnosti?
NOVOTNI: Danas nezavisnosti i demokratiji prijeti izumiranje širom svijeta. Znam ponešto o negatorima Crne Gore, i previše o onima koji negiraju Ameriku. Znam da gubimo način života koji je blagoslovljen od Boga i osvojen velikom žrtvom. Takođe znam da su Crnogorci jaki i da njeguju svoju jedinstvenu i hrabru tradiciju. Nezavisna Crna Gora je neprocjenjivo nasljeđe svojih građana i daje značajan doprinos našoj globalnoj zajednici. Ono što znam o Crnogorcima je da su dovoljno snažni da se odupru.
