''Egzaltiran činjenicom da je jedna politička struja na posljednjim parlamentarnim izborima ostvarila uspjeh, i to struja kojoj on sasvim slučajno pripada, budući da je od vremena socijalizma do danas promijenio zavidan broj dresova – a znamo da i ćorava koka jednom nabode zrno – prikupio je hrabrost i “zagrmio” u svom posljednjem saopštenju kako samo on umije. Međutim, ton Lakušićevoga reagovanja i niski udarci kojima je pribjegao, otkrivaju zapravo da je on posramljen činjenicom da u prvom saopštenju nije pomenut kao prvopotpisani u tužbi koju je grupa odbornika iz redova opozicije podnijela Upravnom sudu. Lakušić, taj “umni” i “profesionalni” političar, "nasio" je i danas pokazao pred javnošću Crne Gore da je on autor ovog dijela tužbe: „21. maj je datum koji je podijelio građane Crne Gore i te podjele nisu ni do danas prevaziđene, te ovakvo postupanje dodatno utiče na dijeljenje ionako podijeljenog društva'', govori Vojinović.
Kako Vojinović dalje smatra, Lakušić je morao reagovati i zato što je juče pretrpio kritike svojih kolega, koji se sada trude da pred domaćom i međunarodnom javnošću ostave što bolji utisak, pa su u prilici da saniraju štetu koju je izazvao autor teksta tužbe.
''A kako smo ranije pozvali i ambasade da pročitaju tekst tužbe, što dovoljno svjedoči o činjenici koliko vjerujemo i u ispravnost i u transparentnost procedura, ali i u netačnost navoda iz tužbe, čiji je, sad je to i definitivno jasno, on autor, smatramo da je naš uspjeh današnje Lakušićevo javljanje, kojim ne samo da pokazuje polupismenost, nego i iskren odnos prema namjeri da sruši Dan nezavisnosti Crne Gore. Dakle, Lakušić nije danas saopštio da je netačno to da on misli kako treba srušiti 21. maj, nego je kazao da je to tvrdio još 29. februara ove godine. Što će reći – i smatrao je i smatra da treba poništiti referendum. Ime Bulevara 21. maj, za njega je, razumije se, samo prvi u nizu koraka'', ističe Vojinović.
Vojinović dalje poziva Lakušića da se presabere, jer su, kako dalje dodaje, u Podgorici lokalni izbori održani 2018. godine, a na tim izborima DPS je osvojila apsolutnu vlast.
''Na sreću, razlikujemo se i po tome, jer ne planiramo da kao Lakušić, na pola mandata, podnosimo ostavke i pokazujemo manjak odgovornosti prema izraženoj volji građana. No to se teško da objasniti nekome ko je razumio da ličnim primjerom treba da potvrdi dijalektički materijalizam prelazeći dugačak put od Brozova mikrofona do Kalabićeve harmonike'', zaključuje Vojinović.
