Tuce političkih predatora, različitih profila, mogućnosti i namjera, mjerka političku trpezu koja im se desila nakon izbora u Crnoj Gori. U osvajanju „trpeze“ ujedinjavala ih je Mržnja, ali u podjeli plijena će ih podijeliti Lakomost, odsutnost iskrenih patriotskih osjećanja prema Crnoj Gori, a bogami i obaveze prema političkim gazdama iz „tamnog vilajeta“, koji su uložili ogroman kapital u velike laži za prevaru građana - da im osiguraju minimalnu izbornu pobjedu.
Kada je prevara uspjela, kad sa političke trpeze treba da uzme svako svoj meni, po mjeri stručnog znanja i političkog uvjerenja; krotki, bogobojažljivi, umiljati, „sluge naroda“ pokazuju prava lica, alavosti i vlastoljublja. Smišljaju nove metode kako da međusobno suprotne političke ambicije ostvare u punoj mjeri, a da sve to sakriju od javnosti Crne Gore.
Utisak je, da su novi politički akteri oboljeli od Herostratovog kompleksa i da se, za sada, takmiče u ambicijama, šta i koliko i ko treba da sruši od suverene i slobodne i građanske crnogorske države.
Metaforički rečeno, na djelu je otimanje ko će da skida crijep, ko da izvlači ciglu po ciglu, a ko će da ruši temelje i noseće zidove, obnovljene crnogorske države voljom njenih građana.
MERITOKRATIJA UMJESTO PARTOKRATIJE
Kao što je Herostrat iz pohlepe i slavoljublja zapalio Artemidinu svetinju, tako i - legalni, ali ne i legitimni pobjednici izbora u Crnoj gori - ne nude bolju viziju razvoja samostalne i građanske Crne Gore, već ruše postojeću Viziju.
Oni su osvojili vlast da ruše, a ne da grade, da se svete, a ne da sarađuju, da zavađaju, a ne da mire. Umjesto da nude savremenije i efikasnije institucije za ostvarenje postojeće vizije razvoja Crne Gore, nude destruktivnu anticrnogorsku ideološku matricu, koja treba da pripremi Crnu Goru za podanički i vazalski status Velikosrpskom Projektu Zla.
Čini se da je predizborna parola, meritokratija umjesto partokratije bila samo mamac za obmanu birača. Sudeći po isturenom odredu izvidnice pobjedničke koalicije, na čelu sa Dritanom Abazovićem, nema ni traga od eksperata, nema novih studija razvoja, nema konkretnih mjera za kvalitetniji život građana Crne Gore.
Ništa od toga.
Konkretna je samo spremnost većine, ove čudne družine, za rušenjem, za osvetom. Spremni su, da „otjeraju site muhe sa rana bolesnika, kako bi došle gladne na njihovo mjesto“ i tako ranjenom učine stanje još težim.
Otuda je pomalo blasfemičan poziv prvaka pobjedničke koalicije, seniorskog političkog početnika, Ristovog rukoljupca, da pruža ruku saradnje svima da zajedno rade ono što ni on sam ne zna šta treba da radi.
Dritan, kao „proizvod“ Milovog perioda političke aktivnosti, likuje da je „srušio privatnu državu Mila Đukanovića“. U iracionalnom transu političkog kvazi pobjednika, Dritan ignoriše istinu; da su politička i državnička hrabrosti i mudrosti Mila Đukanovića, zaslužni da Crna Gora nije ostala poslušnik Miloševićevih iluzija, nije bombardovana, nije došlo do međuetničkih i međunacionalnih sukoba u Crnoj Gori, a da je na vrijeme uključena u društvo savremenih evroatlantskih procesa.
Da nije bilo tako, možda ni Dritana ne bi bilo.
MINERI TEMELJA CRNOGORSKE DRŽAVOTVORNOSTI
Nebojša Medojević u svom stilu „zna sve od ničega“ gostuje na TV N1 i skoro sat vremena, reklamira i preporučuje sebe, ko zna kome i ko zna zašta? Tvrdi, da je on ekspert širokih pogleda poznat liderima Evrope, od Merkelove do Janše. Nije pominjao Ilonu.
Glavni mineri temelja crnogorske državotvornosti i slobodarstva ostaju pritajeni, pod blagoslovom čelnika svetosavske pravoslavne sekte i uz savjet beogradskog štaba „imperije u oblacima“. Osluškuju reagovanje na učinke „lake konjice“ zadužene da započne demontiranje crnogorske države. Od te procjene zavisiće kada će glavni „mineri“ temelja obnovljene crnogorske države izaći sa pozivom na lažni mandat naroda - da ponovo istorijski ubiju Crnu Goru.
Tek nakon toga, na red će doći planovi za kvalitetniji život, tada već podaničkih građana Crne Gore. Te planove neće raditi planeri crnogorski, već velikosrpski, po mjeri građanske lojalnosti velikosrpskom klerofašističkom štabu u Beogradu.
Takav scenarij nije plod mašte već realna procjena političkih programa osovine Beograd - Banja Luka. Tom Projektu Zla nedostaje druga polovina „osovine“ Knin - Podgorica. Taj iracionalni velikosrpski projekat je potencijalna prijetnja miru u regionu, samo ukoliko bi se on uklopio u globalni geopolitički interes neke od velikih sila.
„VLADA U POVOJU“
Ta najcrnja slutnja je i najmanje vjerovatna, ali mora biti korektiv svih političkih činjenja mladih jurišnika demokratske i građanske opcije. Bez tog korektiva može ih stići kasno kajanje, poznato iz mita o Marku Kraljeviću, (kad je Marko uz pomoć „vile Ravijojle i oružja iz „potaje“ „na kvarno“ pobijedio boljega od sebe), ne zbog onoga što su učinili, nego zbog toga što nijesu učinili.
Destruktivni, anticivilizacijski većinski dio pobjedničke opozicije je i dalje pod dominacijom „crne ruke“ palanke tamnog vilajeta, sa kojima su bilo kakvi Sporazumi o saradnji samo estradna lakrdija za zabavu prevarenih građana.
Sve dotle dok „vlada u povoju“ (izraz budućeg mandatara) ne „odraste“, odnosno, kada u njoj ne bude više ni jednog istinskog crnogorskog patriote, tada će ona uz blagoslov svetosavske „srpske vjere“ i četničkih vojvoda pokušati da ponovo istorijski ubije Crnu Goru.
Milenijumsko crnogorsko slobodarstvo je garancija da će takav morbidni zločinački naum, politički iščeznuti, još u „povoju“ - zajedno sa svojom „babicom“.
