Specijalno za Portal Analitika
Optužnica za Prvoslava Davinića, najava krivične prijave Davinića protiv Mlađana Dinkića, priznanja Svetozara Marovića i Borisa Tadića da će svjedočiti „ako treba“... Niz događaja u jednoj sedmici ponovo je vratio priču iz vremena državne zajednice Srbija i Crna Gora. I otvorio pitanje: da li je afera „satelit“ samo srpski problem ili, zbog učešća Svetozara Marovića i Filipa Vujanovića u Vrhovnom savjetu odbrane, afera može politički i finansijski da obuhvati i Crnu Goru?
Za sada je jedno izvjesno: dokazivanje da nijesu umiješani u aferu "satelit" za političare iz državnog vrha Srbije biće naporan posao, o čemu svjedoči i nedavna odluka Vlade Srbije da oznaku "državna tajna" skine samo sa jednog dijela dokumenata koji se tiču tog slučaja.
Teško je povjerovati da tužba protiv nekadašnjeg ministra odbrane SCG Prvoslava Davinića znači da država hoće da se obračuna sa korupcijom. Prije će biti da je Davinić najpodesniji za sudski postupak jer nije u vlasti, što ne znači samo po sebi da je on nevin. Sa druge strane, pojedini akteri ove afere zbog visokih političkih položaja koje i dalje zauzimaju, mogu da utiču na to kako će se klupko odmotavati.
Kome je nuđena provizija: Dio istine je opštepoznat - sporni ugovor o zakupu satelita sa izraelskom firmom Imidžsat, koji je trebalo da snima južni dio Srbije (uz Kosovo) zbog bezbjednosti, potpisao je Davinić u Parizu 4. juna 2005. godine u prisustvu predsjednika SCG Svetozara Marovića. Malo ljudi, međutim, zna da je ugovor svojevremeno bio i u rukama – Borisa Tadića, ali i da je o svemu bio dobro upoznat i Mlađan Dinkić!
Naime, novembra iste godine predsjednik Srbije Boris Tadić, kada je bio u posjeti Izraelu, ugovor je donio u Srbiju, a februara 2006. godine Mlađan Dinkić, tada ministar finansija, razgovarao je sa izraelskom ambasadorkom u Srbiji koja je tražila da Dinkić primi predstavnike kompanije Imidžsat, jer Srbija nije počela da plaća novac iz ugovora za zakup satelita vrijedan 36 miliona eura.
Davinić je tvrdio da ugovor koji je potpisao nije bio validan, jer ga nije odobrio Savjet ministara SCG, Izraelci su tvrdili da je po anglosaksonskom pravu ugovor važeći, pa je Srbija pristala na arbitražu i 2008. godine - izgubila taj proces. Sada zajedno sa sudskim troškovima treba da plati 45 miliona eura!
Para nema, ko je sve kriv ne zna se, ali Davinić tvrdi da su Izraelci nekome obećali deset odsto. Kome su nudili proviziju još je nepoznato. Kao što je ostala enigma: što je u Parizu, za čiji račun ili interese, radio predsjednik SCG Svetozar Marović?
Uloga Mlađana Dinkića: Bez obzira na to što tvrdi da je za cio ugovor saznao iz novina ministar Dinkić je u vrijeme SCG bio ministar finansija Srbije koja je finansirala državnu zajednicu, njegova stranka G17 je od 2000. godine imala sva ključna mjesta u državi vezana za pare, a državna zajednica nije imala svoj račun.
Prvoslava Davinića je na mjesto ministra odbrane predložila upravo G17 plus, a podnio je ostavku kada je to Dinkić od njega zatražio, odnosno kada je afera o satelitu procurjela u javnost septembra 2005. godine.
Umjesto odgovora zašto je Srbija pristala na arbitražu ako za nju ugovor nije važeći, u javnosti dominiraju priče o proceduri i donošenju odluka u nekadašnjoj SCG - da li je Vrhovni savjet odbrane SCG tražio da se zakupi satelit ili je to tražilo Ministarstvo odbrane…Liči na klasično spinovanje. Sa druge strane, iako sve upućuje na to da će se kola slomiti na Daviniću, za sada nema odgovora na pitanje kolika je odgovornost onih koji su prije pet godina bili na vlasti u Beogradu, a to su, osim Vojislava Koštunice, uglavnom iste partije i političari koji su i sada na vlasti. Uključujući Borisa Tadića i Svetozara Marovića koji su, kažu, spremni da svjedoče o čitavom slučaju.
Izgleda da će svjedočenja biti neophodna. Tužilaštvo u ovoj aferi za sada tereti samo Davinića, koji će za krucijalnog svjedoka predložiti upravo Svetozara Marovića.
U međuvremenu, Davinić je podnio krivičnu prijavu protiv Dinkića u kojoj tvrdi da je Dinkić obećao Izraelcima da će naći pare za zakup satelita. O toj prijavi se za sada nije izjasnilo tužilaštvo, ali uzvratio je hitro Dinkić optužbom da "Davinić nema morala ni savjesti jer je u hotelskoj sobi potpisao milionski ugovor za nešto što našoj vojsci nije trebalo", najavivši kontratužbu protiv Davinića za klevetu.
I dok pljušte tužbe, kontratužbe, krivične prijave, dok se elitni političari zaklinju da će svjedočiti „istinu i samo istinu“, za sada je jedan odgovor, manje-više jasan: ceh zakupa satelita koji (ni) je bio neophodan platiće – građani. Nekih 46 miliona eura.
Aleksandra Knežević
