Kako je naveo, problem je višeslojan i proizilazi iz nepostojanja jasne nadležnosti, jer su u slučaj uključene brojne državne institucije.
„Imamo situaciju u kojoj je teško sa sigurnošću utvrditi ko je nadležan za pojedine aspekte ovog postupka, što dovodi do odliva odgovornosti“, kazao je Vlahović.
Fabrika celuloze i papira, koja godinama propada, već je dobila epitet „ekološke bombe“. Nakon požara koji je dodatno pogoršao stanje, procjena štete i analiza prisutnih opasnih supstanci povjerena je Agenciji za zaštitu životne sredine.
Prema riječima Vlahovića, ključni problem koji usporava čitav proces jeste utvrđivanje vlasništva nad objektom broj 7, u kojem se nalaze hemikalije.
„Još se ne zna da li je riječ o privatnom vlasništvu ili imovini Opštine Berane. Iako je rješenje donijeto još 2023. godine, odgovornost za štetu se ne može precizno utvrditi dok se ne razjasni status vlasništva“, pojasnio je.
Ekološka inspekcija nadležna je za prirodu i količinu opasnih supstanci, ali prema važećem Zakonu o otpadu, Crna Gora nema jasno definisane procedure za skladištenje i sanaciju ovakvog hemijskog otpada.
„Sanacija bi najvjerovatnije podrazumijevala izvoz opasnih supstanci u zemlje regiona koje imaju razvijenu infrastrukturu i zakonsku regulativu za ovu vrstu otpada“, istakao je Vlahović.
Iako se Zakon o odgovornosti za štetu u životnoj sredini primarno odnosi na zaštićena područja i biljne i životinjske vrste, u ovom slučaju primjenjuje se zbog direktne prijetnje ljudskom zdravlju.
„Radi se o potencijalnoj ugroženosti ljudskih života, što ovaj slučaj čini izuzetno ozbiljnim. Međutim, zbog složenosti institucionalne saradnje, i dalje imamo kašnjenja i nejasnoće“, upozorio je Vlahović.
