Institut „Dr Simo Milošević“ Igalo, jedna od najvećih i najpoznatijih ustanova za fizikalnu, rehabilitacionu i preventivnu medicinu i talasoterapiju na Mediteranu za djecu i odrasle, postoji već 74 godine i zadnje dvije preživljava najteže trenutke. Radnicima se duguju četiri plate, a 600.000 eura pomoći, koja je najavljena od Vlade, još nije ,,leglo“. Očekivali su najmanje dvije plate u petak, ali ništa. Kako su radnici kazali Pobjedi i kada bude uplaćeno 600.000 eura ništa se ne rješava, jer za jednu platu potrebno je 370.000, a račun je već blokiran i 300.000 biće usmjereno na sudske presude. Podsjećamo, menadžment te ustanove je zatražio avans u iznosu od 1,25 miliona eura i toliko se i očekivalo.
A na sjednici Vlade nije bilo riječi o kolektivnom ugovoru zaposlenih u Institutu koji je proslijeđen prije više od dvije sedmice i koji je razlog mnogobrojnih tužbi.
Radnicima ,,ugašena“ očekivanja
A u našoj jedinoj ustanovi za rehabilitaciju zatekli smo nemilu sliku - okupljeni ugostiteljski radnici ispred restorana, razočarani, čekali su zadnju sjednicu Vlade kao spas, ispunjenje obećanja. Prilaze im i pacijenti i kolege fizioterapeuti i pružaju podršku.
Nadali su se radnici i vjerovali premijeru Dritanu Abazoviću da će im pomoći. Očekivali su mnogo jer im je rekao da ne brinu, da se pritrpe, riješiće se njihovi problemi. Očekivali su radnici da će ovom avansnom uplatom dobiti makar dvije-tri plate. Čekali su i radili i sve to vrijeme pacijenti ništa nijesu osjetili. Sve funkcioniše kao da imaju ,,inostrane“ plate. Sada je, kako su kazali Pobjedi, ,,došla voda do poda“, ne vjeruju više nikome, radikalizovaće proteste. Jedna od mjera, kako su nam kazali, biće i blokada trajektnog prevoza u četvrtak, a za ostale će se tek dogovoriti.
Nema više strpljenja 500 zaposlenih. Sezonce, koji im trebaju, ne mogu da zaposle. Mnogi fizioterapeuti poslijepodne rade kao konobari, a ugostiteljski kadar je pri penziji, nemaju gdje.
Ima Institut mnogo značajnih datuma, i mora da ih ima za 74 godina postojanja, ali ono što se svih decenija nije mijenjalo, osim vrhunskih profesionalaca, poznatih doktora, sjajnog medicinskog osoblja - je njihova empatija, topli i ljudski pristup koji se rijetko gdje srijeće. Uz sve pohvale i epitete koje je Institut dobijao, nagrade i priznanja, uvijek je taj ljudski faktor bio istican kao najvredniji. Tako je bilo sve ove 74 godine pa i ove kada ne primaju plate. Mnogo značajnih stručnjaka, velikih imena iz medicine, utkalo je svoj rad u Institut. Trenutno se ovdje liječe pacijenti iz Crne Gore, Norveške, Holandije i brojnih evropskih zemalja, uz nevjericu da osoblje, koje im pruža vrhunske usluge, za taj posao mjesecima ne dobija platu.
Menadžment se danas najviše ponosi svojim radnicima jer su u krajnje teškim vremenima, zahvaljujući upravo njima, sačuvali nivo, kvalitet i unaprijedili svoje znanje iz oblasti medicine. Zajedničkim radom menadžment i radnici sačuvali su cjelokupnu imovinu.
Ogorčeni su, međutim, odnosom države.
"Očekivali smo mnogo više od Dritana, rekao je da ne brinemo da će sve srediti. Uplata još nije ,,legla“ i ne znam da li će firma uspjeti da skupi nešto do ponedjeljka da dobijemo samo jednu platu", kaže ogorčeni Rade Miljanić, šef smjene u restoranu, napominjući da imaju i dugovanja koja moraju izmiriti za ostale obaveze.
A kako ističe samo traže da im se isplati zarađeno i da potpišu kolektivni ugovor koji nije obnavljan od ko zna kada.
"Što se tiče kolektivnog ugovora, važe stari koeficijenti gdje se ugostiteljima ne priznaje srednja škola, samo osnovna. I sada, putem suda, moramo da tražimo naša prava za koeficijente, prekovremene, noćne sate, prevoz…", kaže Miljanić prisjećajući se da su prošle godine u ovo vrijeme imali 1.000 do 1.200 pacijenata. Ove godine nijesu mogli da otvore Prvu fazu. U kuhinji rade samo 43 radnika, a pacijenta je trenutno 600. Napominje da je prosjek godina starosti radnika u kuhinji 50. Zapošljavali su u sezoni 100 radnika, a pitaju se ko će ove godine da im dođe.
"Nama ova vlada nije ništa pomogla. Dala nam je jednu avansnu uplatu od 650.000 eura u februaru, a tražili smo 1,2 miliona. Već smo to vratili kroz rehabilitaciju pacijenata. Nedavno su nam za januarsku platu pozajmili 108.000 i to smo već odradili. To je sve što nam je Vlada pomogla", tvrdi Miljanić.
Poručuje stav svojih kolega da se hitno mora riješiti njihov problem dugoročno, a ne pozajmicama koje će vraćati.
"Hoćemo da primamo ono što zaradimo, kao svi građani Crne Gore. Institut sam sebe može da izdržava, ali dug od 30 miliona ne može da vrati", poručuje Miljanić.
Šef kuhinje Veselin Vuković i ujedno najstariji radnik, koji ne može da ide u penziju jer mu doprinosi nijesu uplaćeni zadnje tri godine, kaže da je sve politika.
"Institut je politika zadnje dvije godine. Jedan čovjek je htio da otkupi Institut, zna se dobro koji i zadnje dvije godine smo unazađeni. Ima ovdje ljude koji rade za njega otvoreno. Stanje je sve gore i gore. Vlada nam nije pomogla ništa. Nekad je ovdje u Prvoj i Drugoj fazi radilo 90 konobara, sada jedva 43, i svako malo odlaze u penziju. Nijesmo svi ni sposobni za rad jer je to stariji kadar", kaže Vuković.
Kriva država, a ne menadžment
On, kao i ostali radnici, ne krivi sadašnji menadžment već državu.
"Treba ispitati odakle dug od 30 miliona. Ljudi traže svoja prava putem suda. Tužbe datiraju od 2008. godine i svako malo se račun blokira. A svi su svjesni da Crna Gora nema drugo lječilište ovakve vrste. U ovoj instituciji su se mnogi ,,digli na noge“. Mi smo kompaktna jedinica i jedni bez drugih ne možemo da radimo. Liječe se, nažalost, i djeca Crne Gore i izliječila su se mnoga", ističe Vuković.
Napominje da Fond zdravstva nije povećavao cijene od 2009. godine i da sada po jednom noćenju gube do osam eura.
"A ako Institut kupi neki privatnik, neće ta cijena biti 38 eura po danu nego više od 60 pa neka vide građani Crne Gore kako će da se rehabilituju, liječe svoju djecu", poručuje Vuković.
Podsjećamo da Institut tokom svog razvoja nije rastao samo u prostoru i smještaju već je istovremeno razvijao svoj kadar, posebno u medicini, što ga je pozicioniralo u sam vrh evropskih rehabilitacionih centara, a samo Igalo kao prepoznatljivu destinaciju zdravstvenog turizma.
A sve je počelo 1875. godine kada spisi vojnih ljekara Austrougarske monarhije pominju ljekovitost igaljske mineralne vode i blata. Potom 1910. dr Levi upućuje memorandum austrougarskoj vlasti da se u Igalu osnuje lječilište. U Višiju (Francuska) 1935. godine izvršena je, prvi put, analiza ljekovitog blata iz Igala. A Ministarstvo zdravlja NR Crne Gore 1949. godine, u Igalu, u drvenoj kućici od 40 m2, otvorilo je zdravstveno klimatsko lječilište, pod imenom „Jadransko prirodno lječilište“ i tad počinje da se piše istorija Instituta. Danas Institut posjeduje 23 hektra zemlje na kojoj su četiri objekta sa 1.200 kreveta…
Banja je 1957. godine dobila ime „Zavod za fizioterapiju i medicinsku rehabilitaciju Igalo“, 1976. godine prerasta u Institut za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju i potpisuje prve strane ugovore za liječenje pacijenata iz Švedske i Norveške. Završetkom novog objekta 1986. otvaraju se i druga strana tržišta - Holandija, Danska, Finska, Njemačka, Rusija, koja su i danas prisutna. U Institut su prvi pacijenti iz Švedske došli 1969. godine, a već 1977. godine iz daleke Australije…
Objekat Druge faze, površine oko 55.000 m2, pušten je 1987. godine u redovan rad.
Ne treba zaboraviti da je zemljotres nanio štetu i Institutu pa je na objektu 1979. godine rađeno na otklanjanju posljedica zemljotresa.
Rastao je Institut, renovirao se, širio, modernizovao. Dječje odjeljenje je izgrađeno 1964. godine i dograđeno je i kompletirano sa 170 kreveta, a 1978. je opet renovirano, 2008. do 2009. izvršena je revitalizacija automatike sistema grijanja, hlađenja i klimatizacije i pripreme bazenske vode na Drugoj fazi Instituta. Takođe je izvršena zamjena baterija za kompenzaciju reaktivne električne snage na trafostanicama Instituta, 2010. do 2011. godine je izgrađeno novo kotlovsko postrojenje, instalirane nove toplotne pumpe, izvršeno povezivanje ova dva termoenergetska sistema i obnovljena fasada na Drugoj fazi, a 2012. je izvršena sanacija kuhinje i terapijskog bloka na Prvoj fazi Instituta…
Najveća potvrda kvalitetnog rada Instituta je više od 60 odsto povratnika-postignuti rezultati u rehabilitaciji, prvorangirano mjesto (četiri puta zaredom) na evropskom tenderu raspisanom od strane Norveške, za liječenje njihovih
reumatičara (1.000 pacijenata godišnje, koji borave po 28 dana na rehabilitaciji u Institutu).
Od samog početka svog postojanja Institut je efikasno kombinovao moderno sa tradicionalnim kroz dobro profilisane programe medicinske rehabilitacije i medicinskog velnesa. Institut Igalo se bavi medicinskom rehabilitacijom, preventivnom medicinom (medicinskim velnesom) i promocijom zdravlja. Specijalizovana je ustanova za rehabilitaciju bolesnika sa reumatskim, neurološkim, kardiovaskularnim, respiratornim oboljenjima kao i za post-traumatsku ortopedsku rehabilitaciju, kod odraslih i djece. Poseban akcenat se stavlja na unapređivanje zdravlja u okviru koga se sprovode programi preventivne medicine (za gojaznost, hipertenziju, dijabetes, osteoporozu) uvođenjem zdravih stilova života.
Bogat sadržaj
Medicinski programi Instituta obuhvataju 11 rehabilitacionih programa, sedam preventivnih i devet terapijskih modaliteta. Medicinski sektor Instituta Igalo organizaciono ima stacionarna-klinička odjeljenja, dijagnostičko–polikliničke kabinete, NIR, laboratoriju (hematologija, biohemija, mikrobiologija), terapijska odjeljenja, edukativne prostore…
Institut Igalo je nastavna baza Fakulteta primijenjene fizioterapije u Igalu i završne godine Medicinskog fakulteta iz Podgorice, Univerziteta Crne Gore. Od 2018. godine Institut ima licencu od Ministarstva nauke za naučno-istraživačku djelatnost. Takođe, u Institutu se održavaju edukacije kroz razne kurseve, seminare iz oblasti medicine i rehabilitacionih tehnika (Bobath koncept, manuelne tehnike, PNF, UZ-dijagnostike, EMNG-a...), kongresi i naučni sastanci, internacionalne škole i programi ECPD-a.
Međutim, ovaj resurs i brend Crne Gore sada ,,umire“ polako zahvaljujući nebrizi države i društva, koje ne želi da nađe rješenje za ovu instituciju važnu za zdravlje svih naših građana.
Norvežani sami povećali cijenu boravka
Norveški pacijenti, koji su ove godine već četvrti put potpisali ugovor, sami su povećali cijenu svog boravka u Institutu. Upoznati su sa situacijom i problemima radnika i hoće da pomognu.
Međutim, kako smo upoznati, u njihovom ugovoru postoji i jedna stavka da ako radnici ne primaju plate mogu da raskinu ugovor jer to za njih znači i slabija usluga. U tom slučaju Insitut će plaćati ,,debele“ penale i norveške pacijente izgubiti zauvijek.
Radulović: Nema kuće u Crnoj Gori kojoj Institut nije pomogao.
Građani, dignite se za spas ove institucije
Đorđe Radulović, penzioner iz Podgorice, oporavlja se od operacije kičme koju je završio u martu i kako je kazao Pobjedi osoblju se, pored svih problema koje imaju, ne može ništa prigovoriti. To da nijesu primali platu, nije se, kako je istakao, moglo primijetiti, bilo da se radi o osoblju u restoranu ili medicinskom.
"Prije dolaska u Igalo mogao sam prošetati 300 metara i onda odmarati, danas mogu da pređem 10 puta više. Povremeno sam osjećao stid, kad odem u restoran da ručam pa mi serviraju. Razmišljao sam da li je ona radnica, koja mi je servirala, imala što da servira za ručak svojoj đeci. Najčešća i najjača emocija je bila ogorčenost na vlast, na državu, društvo koje je dozvolilo da se ova institucija sroza na ovaj nivo", kaže Radulović.
Vjeruje da nema kuće u Crnoj Gori kojoj Institut Igalo nije pomogao.
"Većini građana je ova institucija ,,kuća nade“. Nadaju se da će biti upućeni, nadaju se da će im biti bolje. Nakon odlaska veliki broj njih prema ovoj kući ima zahvalnost. Ogroman broj ljudi je prohodao, ne radi se samo o starima, radi se i o djeci", kaže Radulović.
Ukoliko ova institucija propadne ili se preda u privatne ruke, pita se gdje će se naši građani rehabilitovati, gdje će se djeca liječiti.
"Priča se da Institut nije javno preduzeće, treba propisati zakonske mogućnosti da on to bude. Privatizacija bi bila najgori potez. Ovo treba da bude institucija svih građana Crne Gore. Ljut sam i na neki način na medicinsku struku. Mene su hirurzi operisali, ali bez rehabilitacije bilo bi sve nula. Ćute hirurzi, neurohirurzi, kardiolozi…zar ne bi trebalo da se za Institut bori i Ljekarska komora jer bez Igala produkt njihovog rada ne bi bio isti", ističe Radulović.
Mišljenja je da svaka stranka koja izlazi 11. juna na izbore treba da izrazi svoj stav po pitanju Instituta.
"Tim mladićima, liderima, ljepotanima, poručujem da će i njihovi roditelji ostarati i trebaće im pomoć. Kad govorim o starosti, govorim o nečemu što je prirodni zakon. Ima još jedan problem, dobar dio zaposlenih je u zreloj dobi. Mladi ljudi ne vide interes ovdje, odlaze iz zemlje. A ovi sada nemaju kud i čitav radni vijek su ugradili sebe ovdje i danas su bez plate. Nije dovoljno protestovati u ovom objektu. Protest treba da iskažu svi građani… Samo onih koji su boravili u Insititutu, ako izađu, bio bi ogroman broj. Ovo bi za mene bilo svetinja koju treba čuvati", poručuje Radulović.
Jovanović: Ljubaznost zaposlenih već je pola rehabilitacije
Slično nam je kazala i pacijentkinja Gordana Jovanović iz Podgorice koju smo zatekli posljednjeg dana njene terapije.
"Tu sam skoro mjesec, pa sam se odomaćila i polako se sležu utisci", priča uz osmijeh sagovornica Pobjede.
"Kako sam na preporuku ljekara, zbog povrede kičme, dugo čekala na terapiju, radovala sam se rehabilitaciji u Igalu. No, ono što me ovdje dočekalo prevazišlo je sva moja očekivanja. Osoblje je izuzetno ljubazno, čitav tim doktora, fizioterapeuta, medicinskih sestara, sobarica, konobara/ica, administrativnog osoblja izuzetno je profesionalan i posvećen. Oduševljena sam kako ovdje zaposleni rade i vole svoj posao. Iako nijesu primili četiri plate mi, pacijenti, nijednog trenutka to nijesmo osjetili. Sigurna sam da će se složiti svi pacijenti da je ljubaznost zaposlenih već pola rehabilitacije", kaže Jovanović dodajući da je čula i za priče stranaca koji dolaze decenijama upravo zbog ljubaznosti i stručnosti ljudi koji ovdje rade.
"Kažu da, možda, postoje moderniji centri za rehabilitaciju, ali da takve energije i ljubaznosti nema nigdje. U prilici sam bila da svakodnevno gledam sa kojom posvećenošću se prilazi svakom pacijentu i vidim napredak kod drugih pacijenata poslije već nekoliko dana. Ovdje je veliki broj majki sa djecom, a u razgovoru sa njima vidjela sam koliko im znači podrška Instituta. Moj utisak je da zaposleni u Institutu svojim radom, posvećenošću i ljubavlju prema Institutu žele da ga očuvaju", priča Jovanović.
Dodaje da ta njihova nevjerovatna snaga i želja čine da dišu i rade kao jedan tim.
"Institut je svojim, prije svega, ljudskim resursima zaista jedan nevjerovatan potencijal, resurs i brend Crne Gore i nadam se da će se donosioci odluka uključiti u rješavanju njegovog budućeg statusa. Institut je - centar struke, kvaliteta, posvećenosti i empatije, mjesto gdje djeca i ljudi svih generacija sa različitim povredama i zdravstvenim problemima dobijaju novu priliku za život. Neizmjerno sam zahvalna čitavom timu koji je učestvovao u ovoj fazi moje rehabilitacije", dr Kneževiću, Bobi, Mariji, Mileni, Jeleni, Mehu, osoblju sa elektroterapije, kao i čitavom osoblju Instituta na pažnji, posvećenosti i podršci - poručuje Jovanović.
Nije, kaže, samo dobila stručnu terapeutsku podršku, već i onu ljudsku i psihološku kako da se u nastavku oporavka nosi sa izazovima, imajući u vidu da njeni tipovi povreda podrazumijevaju određena ograničenja i opreznost.
Igaljsko blato
Narod je sam otkrio ljekovitost priobalnog morskog mulja - blata u Igalu ali i mineralne vode „igaljske slatine“. U prošlim vremenima mogli su se ljeti vidjeti turisti namazani blatom kako leže na obali na suncu i samoliječe se… najčešće od reumatskih bolesti. Karakteristike tog blata ispitane su 1930. godine u laboratoriji poznatog francuskog lječilišta Viši, kada je potvrđena izuzetna ljekovitost peloida u njemu. Postupci liječenja koji sadrže i tretmane blatom su čuveni širom svijeta.
