Oni sami vjeruju u egzistencijalnu bitku protiv Zapada kojoj je navodno krajnji cilj SAD-a u odnosu na Rusiju, promjena Putinovog režima.

Zbog toga je njihov stav prema Ukrajini da je ova "specijalna vojna operacija" opravdana u odbrani Rusije i ruskog naroda.

Oni smatraju da je Ukrajina američki zastupnik i vide rusku invaziju kao neophodan korak u sprečavanju SAD da unište rusku državu.

Nikolaj Patrušev

Možda najmoćniji od svih njih je Nikolaj Patrušev, šef ruskog Savjeta bezbjednosti.

On je 2015. rekao ruskom listu Komersant da bi "SAD više voljele da Rusija uopšte ne postoji kao država".

Prošlog januara, govoreći o zatvorenom opozicionom lideru Alekseju Navaljnom, on je tvrdio da je "Zapadu potrebna ova figura (Navaljnog op.p) da destabilizuje situaciju u Rusiji, zbog društvenih prevrata, štrajkova i novih Majdana" - što se odnosi na ustanak 2013. na centralnom trgu u Kijevu.

On je takođe, navodno, neformalni delegat Kremlja za Balkan i smatra se da je odigrao ključnu ulogu u orkestriranju puča u Crnoj Gori 2016. godine i pokušaju da se zemlja zaustavi u pridruživanju NATO-u.

Alexander Bortnikov

Aleksandar Bortnikov je sadašnji direktor FSB-a, ruske domaće obavještajne agencije i nasljednice sovjetske obavještajne agencije KGB-a.

Kao šef možda najvažnijeg mjesta moći u zemlji, Bortnikov održava gvozdeni stisak na rusko društvo i život i odgovoran je za desetine hiljada pritvaranja i dramatično pooštravanje ograničenja civilnog društva koje se odvija ubrzanim tempom od prošle godine, posebno od zatvaranja Alekseja Navaljnog.

FSB je stajao iza trovanja Navaljnog, a drugi protivnici režima poput Vladimira Kara-Murze i Bortnikova bili su sankcionisani zbog svoje uloge u njegovom trovanju.

Iako je uglavnom odgovoran za unutrašnje poslove, Bortnikov bi takođe mogao imati ulogu u podsticanju antizapadnog raspoloženje oko predsjednika Putina.

"Možemo zamisliti da on svakodnevno dostavlja Putinu izvještaje o neprijateljskom američkom utjicaju ili uticaju Zapada u Rusiji, i kako zapadne tajne službe pokušavaju da potkopaju političku stabilnost", kaže Tatjana Stanovaja, stručnjakinja za bezbjednost i osnivačica političkog tink-tenk R.Politika.

"I on vjeruje u to", navodi ona.

Sergej Nariškin

Sergej Nariškin je šef SVR, ruske Spoljnoobavještajne agencije.

U određenoj mjeri, SVR igra drugu violinu, iza svemoćnog FSB-u koji je zagazio i na strani teren.

Nariškin je upoznao Putina tokom njihovih dana obuke koju su imali kao obavještajci i bio je raspoređen u Brisel kao diplomata u isto vrijeme kada je Putin poslat kao mladi obavještajac u Drezden.

Međutim, ako je sudeći po na posljednjem sastanku ruskog Vijeća bezbjednosti, koji je objavljen na televizijskom kanalu, Nariškin bi mogao biti na odlasku.

Nariškin je bio javno ponižen od strane ruskog predsjednika, dok je pokušavao da pronađe prave riječi kako bi dao podršku nezavisnosti separatističkih republika u istočnoj Ukrajini.

Sergej Šojgu

Sergej Šojgu je ruski ministar odbrane i blizak Putinov saradnik.

Zajedno odlaze u lovačke i streljačke ekspedicije u Sibir, o kojima je bilo dosta izvještavanja i publikovanja.

Šojgu nije vojni čovjek po obrazovanju, ali od imenovanja u Ministarstvo odbrane 2012. nadgledao je rusku aneksiju Krima 2014. kao i rusku intervenciju u Siriji.

"On je snažan branilac nacionalnih interesa, ali nema ista antizapadna osjećanja kao ostali", kaže Mark Galeoti iz obavještajne službe Mayak, stručnjak za ruske sigurnosne agencije.

Valery Gerasimov

General armije Valerij Gerasimov je načelnik Generalštaba. On je sovjetski general stare škole i iskusni vojni strateg.

Plan ukrajinske invazije bio je u nadležnosti Gerasimova i svi uočeni propusti stići će na njegovu adresu.

Ako su SAD neprijatelj, kako smatraju po najgorem scenariju NATO trupa i strateškog oružja hipotetički pozicioniranih u Ukrajini možda je bila operativna strategija u kojoj će on imati zadatak da radi.

„Ovaj najgori scenario, koji je prirodan za bezbjednost i strateško planiranje, postaje glavni i u osnovi jedini scenario: Dolaze po nas“, kažeanalitičar za bezbjednost Vasilij Kašin. 

"Samo to treba da spriječite", navodi on.

Anton Vaino

Anton Vaino je šef kabineta Predsjedničkog kabineta i stoga provodi značajnu količinu vremena sa ruskim predsjednikom.

Manje nakon COVID-a, zbog Putinove paranoje oko zaraze virusom, što je takođe moglo dovesti do toga da predsjednik bude sve više izolovan čak i od ključnih savjetnika.

Vaino je podvrgnut sankcijama zajedno sa Šojguom od strane EU uprvoj rundi sankcija nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Sergej Lavrov

Sergej Lavrov je ministar vanjskih poslova od 2004. godine.

Iskusni diplomata, poznat je kao lukav, čvrst operativac i bio je predstavnik diplomatskih napora Rusije tokom ukrajinske krize.

Koliko god da je međunarodno istaknut, on je više glasnik nego ključni influenser na ruskog predsjednika.

Stalno kruže i glasine, koje je teško potvrditi, da on godinama želi da se povuče.

Jurij Kovalčuk 

Ne treba zanemariti ni nezvanične bliske poverljive osobe koje su Putinovi prijatelji. Jurij Kovalčuk je ruski oligarh sa porodičnim i ličnim vezama sa predsjednikom.

Upoznali su se kada je Putin bio zamjenik gradonačelnika tadašnjeg Lenjingrada, današnjeg Sankt Petersburga.

„On nikada nije bio na nekoj funkciji u vlasti, ali je očigledno jedna od najuticajnijih ličnosti u Rusiji i ideološki je veoma blizak Putinu“, kaže Mihail Zigar, autor knjige Svi ljudi iz Kremlja.

"On je jedan od onih koji su mu pomogli da stvori taj univerzum imaginarne imperije koju Rusija treba da povrati."

Putinov novac prestaje

Nećemo znati koji od savjetnika je igrao ključnu ulogu u invaziji koju vidimo u Ukrajini.

Novac koji je pristizao od Putina ponestaje i nije jasno s kim se konsultovao.

U njegovoj administraciji možda ima mnogo onih koji nikada nisu očekivali da će stvari otići ovako daleko.

S obzirom na međusobnu prirodu ruskih elita, povezanih finansijskim i porodičnim vezama - brakovima, ljubavnicama i novcem - malo je vjerovatno da ćemo vidjeti prebjege iz elite.

Ali čini se da instinkt na koji se Putin oslanja dolazi iz šireg zajedničkog mentaliteta među elitama, koji se prenosi na veliki dio ruskog naroda kroz jaku propagandu.

Matrica propagande je da je Rusija uključena u egzistencijalnu bitku sa Sjedinjenim Državama i da opstanak opravdava bilo kakvu akciju čak i ako to uključuje promjenu režima i bombardovanje civila u ukrajinskim gradovima - iako taj dio još nije prenošen putem državne televizije.

„To nije pogled na svijet male i izolovane grupe ljudi“, kaže Kašin.

"To je pogled na svijet koji dijeli značajan dio ruske birokratije i bezbjednosnog establišmenta."

Mnogi u Rusiji vjeruju da im je budućnost otrgnuta Putinovim ratom u Ukrajini i sankcijama koje će njihovu zemlju vratiti decenijama unazad, ekonomski i socijalno.

Osjećaju sramotu zbog onoga što njihov vođa radi u njihovo ime. Izlaze na ulice uzvikujući 'Ne ratu'. Oni potpisuju peticije moleći za kraj. Oni znaju da će sankcije njihovoj djeci oduzeti budućnosti za koju su se nadali da će imati.

Problem sa sankcijama

Ali za mnoge u elitama sankcije će pomoći.

Rusiju više neće biti briga šta misli Zapad.

Razvijaće sopstvene industrijske segmente, koji će obezbijediti tokove novca onima koji ih mogu doseci.

Sve više izolovani od globalizovanog Zapada, Rusi će u širem smislu postati manje svjesni onoga što propuštaju i više uvjereni da ih Zapad želi pobijediti.

To ih čini lakšim za upravljanje.

Photo credits Sky News