Podsjetimo vladika Irinej izjavio je da je homoseksualno ponašanje neprihvatiljivo i da Zakon o priznavaju istopolnih partnerstava, koji je najavila ministarka za ljudska prava i društveni dijalog Gordana Čomić, nije njena ideja već ideja iz Brisela.
“Naš stav je sledeći: čovek je od Boga stvoren kao muž i žena, kao bračna zajednica, kao porodica, a ne kao ‘dvojica tatâ’ ili ‘dvije mame’. Po ovoj stvari isto je učenje Biblije i Кorana. Homoseksualno ponašanje je neprihvatljivo i za Jevreje, i za hrišćane, i za muslimane, ali sadašnje vrijeme i davno prošlo vrijeme nisu isto vrijeme, tako da danas niko i nigdje u kulturnom svijetu ne kamenuje homoseksualce”, rekao je episkop Irinej za list Pečat.
Ovakav stav vladike Irineja ne iznenađuje, imajući u vidu njegove ranije izjave povodom sličnih tema, kao i stav Srpske pravoslavne crkve. Takođe, potreba Bulovića da se miješa u državna pitanja uopšte nije novost, jer je riječ o episkopu koji gaji bliske odnose sa državnim vrhom, te u tom smislu ima slobodu da se bavi i stvarima koje su van njegove ingerencije. Ono što ipak mora da birne, jeste snažno ćutanje vladike Irineja i njegovih saradnika na afere koje su potresale SPC.
Podsjetimo, portal Nova.rs je tokom prošle godine otkrio aferu u koju je umiješan vikarni episkop pokojnog patrijarha Irineja, Stefan Šarić. Šarića je student Akademije SPC Marko Žarkov optužio da stoji iza njegove otmice i da je to učinio pošto je mladić otkrio da je u ljubavnoj vezi sa njegovom devojkom. Žarkov se pozivao na istražnu dokumentaciju u kojoj se navodilo da su ga otela trojica muškaraca, od kojih dvojica pripadnika MUP-a, da je odvežen u Batajnicu gde su ga otmičari tukli pominjući ime vladike Stefana.
Nakon što je student Žarkov obavijestio nadležne, MUP je sproveo unutrašnju istragu i suspendovao izvršioce, slučaj je predat nadležnim sudovima, a student je o svemu obavijestio i nadležne crkvene ustanove. Međutim, episkop koji je optužen da je naručilac otmice, a što potvrđuju rezultati sprovedene istrage i iskazi neposrednih počinioca, nije bio sudski saslušan sve dok slučaj nije dospio u medije, a crkvene instance i dalje odbijaju da reaguju po ovom pitanju. Što i ne čudi, budući da je episkop Stefan zamjenjivao patrijarha Irineja u predsjedavanju Crkvenim sudom Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, dok se tužilac ovog suda, protoprezviter Vladimir Vukašinović, arhijerejski namjesnik beogradski i profesor i prodekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, i sam neposredno prije episkopa Stefana našao u žiži skandala kada ga je nekoliko studentkinja optužilo za silovanje i seksualno uznemiravanje.
Poslije izvjesnog vremena je sjeo pored mene i rekao da hoće da spava sa mnom. Zgrozila sam se i uplašila. Rekla sam mu da ja to ne želim, niti da sam ikada tako nešto pomislila, posebno jer on ima ženu i djecu, a uz sve to je i sveštenik. Pokušala sam da se odbranim, ali sam bila poluparalisana. Noge su mi se ‘odjekle’. On je ustao, dao mi telefon da pozovem taksi i otišao u toalet. U sljedećih par trenutaka pomislila sam da sam se izbavila, bar poslije prvog obrušavanja na mene, ali on je samo stao pored kreveta. U narednom momentu mi je gurnuo polni organ u usta. Uspjela sam poslije par trenutaka da pobjegnem u kupatilo, a on je otišao sa lica mjesta. Ono što me još više poremetilo te noći je to što sam vidjela ogromnog đavola koji je izašao iz njega. Nakon ovog događaja napustila sam posao u crkvi i promijenila broj telefona”, navodi se u ispovijesti jedne od nekoliko devojka koje tvrde da ih je silovao Vladimir Vukašinović.
Baš kao i u slučaju episkopa Stefana, nije bilo nikakve reakcije crkvenih ustanova, a nadležne državne službe su pokrenule istragu i o ovom slučaju nakon javne reakcije više zvaničnika Univerziteta u Beogradu.
Za sve to vrijeme, episkop Bulović je ćutao. Portal Nova.rs je u nekoliko navrata upućivao pitanja informativnoj službi njegove eparhije povodom ovih tema, ali nijednom nismo dobili odgovor.
Međutim, kad je na red došlo pitanje istopolnih brakova, vladika Irinej je snažno reagovao, ističući da to nije neprihvatljivo za crkvu. Stoga je logično postaviti pitanje da li je za one koji trenutno upravljaju SPC prihvatljivo da se na najvišim pozicijama unutar crkve drže ljudi koji su optuživani za teška krivična djela i zbog čega je izostala snažna osuda vladike Bulovića povodom ovih slučajeva?
Ukoliko već postoji potreba da se kritikuju tuđe “nepravilnosti”, onda bi vladika Bulović morao i da pogleda u svoj dvorište. Ima tu svašta da vidi.
O Kačavendi i Pahomiju da ne govorimo.
