Posebno je interesantan poziv DF-a vladi da je jedini način prevazilaženja krize, pomirenje premijera i ministra "jer su obojica vjerujući ljudi koje je tu dovela crkva".
Ovakav poziv DF-a je očekivan i u skladu sa njihovim političkim ciljevima, jer istim želi poniziti premijera, na čijoj smjeni insistira i posebno poručiti međunarodnoj i domaćoj javnosti da čitava vlada baštini njihove, sada već prepoznatljivo fašističke svjetonazore kojima se negira genocid u Srebrenici.
Prihvatanjem ovakve ponude DF-a, premijer i vlada bi javno priznali fašističku dogmu koje se za sada drže u tajnosti i jasno okrenuli leđa EU, usmjeravajući ovu zemlju istočno od raja, kao iskonskom centru svih njihovih zajedničkih vjerovanja.
Da je samo problem u odricanju od genocida, vlada sa sve premijerom bi to lako uradila jer je do izbijanja bruke sa ovom aferom, čestitala svom ministru i otvoreno stala u njegovu zaštitu, ali problem je mnogo veći - opstanak na vlasti. Drugim riječima, nije problem u stavu o genocidu, jer vlada sasvim sigurno ima identičan stav kao i njen fašistički ministar, nego u spoznaji da je to sigurna međunarodna izolacija i unutrašnji slom vlasti.
U namjeri da još malo sačuva uzdrmanu vlast, premijer i njegova nesrećna družina samo će nastaviti sopstveno mrcvarenje i mrcvarenje svih nas koji sve ovo gledamo i trpimo, iščekujući kakav - takav demokratski epilog.
Sama pomisao da se fašizam rješava demokratijom izaziva tešku mučninu.