Zašto to ne vide građani Crne Gore je pitanje koje bi tražilo multidisciplinarni elaborat kao odgovor.
Kao svi nedemokratski režimi i ovom sadašnjem u Crnoj Gori su usta puna demokratije, slobode, uspjeha - dok ne polažu računa nikome, niti postoji bilo kakva kontrola vlasti, nikakva brana zloupotrebi pravosuđa, policije, obrazovanja, ili bilo kojeg segmenta političkog ili društvenog života.
,,Komplimenti “ iz Srbije
Najveći „kompliment“ trenutnoj vlasti dao je lider profašističke i nacističke stranke iz Srbije, zvane Dveri, Boško Obradović, riječima da je, boraveći u Crnoj Gori, ośetio sopstvenu i „punu slobodu srpskog naroda“, potvrđujući tezu da njegovi istomišljenici imaju punu slobodu da sprovode njegovu politiku po Crnoj Gori. Gadljivi na standarde zapadne ili bilo koje demokratije, njene vrijednosti i vrijednosti građanskog društva, koje su, takođe, izuzetno mrske jednom putinofilu kakav je Boško Obradović.
Današnja Crna Gora jeste Crna Gora po volji Boška Obradovića.
Opozicioni ispit
Najavljeni popis stanovništva je konačno probudio opozicione stranke iz lordovskog i akademskog sna. Lijepa je njihova želja da se ponašaju gospodstveno kao opozicija u parlamentu Islanda.
Priželjkujemo svi vremena kada će Crna Gora ličiti na Island, ali mi živimo u vremenima kada se uništavaju osnovne vrijednosti crnogorskog društva, demokratski principi, ustavno uređenje, državni integritet i suverenitet. Nikada nije bila primjerenija maksima od one „sa gospodom gospodski, sa fukarom fukarski“.
Najnovije odlaganje popisa na mjesec je još jedan ispit opozicije i crnogorskog društva. Nipošto se ne smije pristati na odlaganje koje ne znači ništa, koje ne znači suštinski drugačiji pristup organizaciji popisa, jer to nije moguće u tako kratkom vremenskom periodu.
Popis stanovništva se mora održati u uslovima potpune političke i građanske kontrole, u politički mnogo stabilnijim uslovima i bez nasilnog uticaja na izjašnjavanje građana, bez prizemne propagande koja ne obezbjeđuje slobodno izjašnjavanje. Tek kada se obezbijede standardi koji su bar približni standardima u demokratskom svijetu, tada se može razmišljati o održavanju popisa. Takođe se mora spriječiti učešće nedomicilnog stanovništva iz okruženja sa ciljem da se naduvavaju nacionalni potencijali u fašisoidnim velikodržavnim projektima. I na tome se mora bezuslovno insistirati.
Sloboda ili servilnost
„Jednako je teško i opasno pokušati osloboditi narod koji želi da ostane servilan, kao i porobiti narod koji žele da ostane slobodan“ – pisao je N. Makijaveli. Građani Crne Gore i posebno crnogorski narod moraju jednom za svagda odlučiti da li žele živjeti kao slobodni ljudi u sopstvenoj državi ili će biti politička satrapija, zavisna od volje suśedne države, s obzirom na iskušenja koja ih očekuju nakon političke travestije oko formiranja nove vlade.
Opredjeljenje Crne Gore ka što bržem članstvu u EU i sastav buduće vlade Crne Gore u potpunom su raskoraku. Onaj ko je opredijeljen za neku ideju bira saradnike koji oličavaju tu ideju, a ne njene protivnike. Gledajući sastav vlade prije se može reći da se radi o prosrpskoj i proruskoj vladi, koja će u velikoj mjeri biti pod kontrolom śevernog suśeda i njegovog predśednika A. Vučića.
Vučičev ulog
Iako Srbiji predstoje parlamentarni izbori čini se da A. Vučić neće skoro sići sa vlasti. Dobar dio građana Srbije sve više liči na śevernokorejske poštovaoce Kim Džong Una, pjevajući Vučiću pokloničke pjesmice i ljubeći njegove slike po organizovanim skupovima. A ti skupovi Vučića i vladajućeg SNS-a sve više liče na primitivna seoska pośela, sa narcisoidnom ubijeđenošću da su to daleko veće vrijednosti od onih koje nudi zapadna civilizacija
Ne treba biti posebno pronicljiv pa vidjeti da je Vučić, vjerovatno i većinska Srbija, naklonjeniji vezama sa Kinom i Rusijom i da on uopšte ni nema namjeru pridruživanju EU. Pozicija kandidata omogućuje Srbiji povlašćeni status u trgovini sa EU. Gubitak statusa kandidata bi mogao dovesti Srbiju do kineskog statusa u trgovini sa EU, što bi oćeralo sve zapadne investitore iz Srbije i drastično smanjilo nivo izvoza u zemlje EU koji čini više od 2/3 izvoza Srbije.
Vučića ne zanima članstvo u EU jer bi ga pristupni pregovori detronizovali sa mjesta neprikosnovenog autokrate, sa moću imperatora, ali se nije spreman ni odreći statusa kandidata i trgovinskog partnerstva sa EU.
Crna Gora bi, kao članica EU, vrlo brzo pokazala napredak u svim oblastima života i postala nezgodno poređenje koje bi razgolitilo sve mane politike Vučića. Sa druge strane, granica Crne Gore i Srbije biće granica EU prema Srbiji. Dok god Vučić bude imao marionete u Crnoj Gori, on neće to dozvoliti. To građanima Crne Gore mora biti jasno dok biraju Vučićeve pione u vlasti.
Zapadne zablude
Odnosno, dok biraju između prosperiteta i evropskih standarda i Vučićeve propale politike, zasnovane na autokratiji, korupciji, povezanosti sa kriminalom, kontroli medija i svih novčanih i privrednih tokova.
Pokazalo se da EU i USA nemaju konzistentnu politiku prema Srbiji i prema njenom predśedniku. Politika da se zadrži Srbija van uticaja Moskve i da se Vučić smatra kao najbolji sagovornik u Srbiji po pitanju Kosova, daje Vučiću veliki manevarski prostor da ih vuče za nos, cinculirajući i ucjenjujući Zapad pokazivanjem izuzetne naklonosti ka kineskim i ruskim vezama.
Ali mu to daje i prostor za konstantnu destabilizaciju regiona, posebno Crne Gore i BiH, na što zapadne zemlje zatvaraju oči. Istina je da tzv. proevropska opozicija u Srbiji nema snagu da bez desnih ekstremista osvoji vlast čak ni u Beogradu, kao i da eventualni gubitak vlasti Vučića dovodi u nedoumicu Zapad kakva će se prekompozicija stvoriti nakon njegovog pada. Postoji velika vjerovatnoća da će, zloupotrebom kosovskog pitanja prevagnuti nacionalistički radikalizam, pa se vjerovatno zato opredjeljuju za Vučića kao sigurniju opciju. Svakom sa zrnom razuma je jasno da se Kosovo nikad više neće vratiti u granice Srbije i da je za kosovske Srbe, a i građane Srbije, najbolje rješenje priznanje Kosova i, zauzvrat, kvalitetno rješenje pozicije Srba na Kosovu.
Dok god bude otvoreno kosovsko pitanje ono će uvijek biti negve o noge Srbiji, mjera patri(j)otizma i siguran put desnog ekstremizma ka vlasti i oblikovanju politike u Srbiji. Kosovo samo i služi tome da Srbija ne postane demokratska država i dio civilizovanog svijeta.
Udvorička politika
Dok se bude zaduživala, Srbija će imati stabilan kurs i privid da zbog izuzetnog povećanja dinarske mase raste standard stanovništva u eurima i BDP, iako je kupovna moć sve manja i manja. Kad dođu na naplatu kineski krediti i presahne dotok novca iz kreditnih aranžmana sa Kinom, svi će se uvjeriti da se radi o prenaduvanom balonu.
Umjesto da to bude razlog za veliki oprez, za očekivati je da će nova vlada, kao i dvije prethodne, više preferirati ka ekonomskim vezama sa Srbijom, nego što će akcenat biti na povezivanje sa zapadnim zemljama.
Šurovanje budućeg premijera Milojka Spajića sa ministranom finansija Srbije, Sinišom Malim, obiće se o glavu Crnoj Gori. I zbog japijevske sklonosti obojice ka olakom zaduživanju, kao i zbog besplatnog poligona Siniši Malom da uvježbava razne opcije na Crnoj Gori. Dok ne pukne balon.
Predśednici tri opštine sa śevera Crne Gore pošli su u Beograd da traže investitore. I to kod ministra trgovine Srbije Tomislava Momirovića? To je jedina adresa na koju oni mogu stići i njihov domet. Da je bilo zainteresovanih iz Srbije da ulažu na śever Crne Gore, već bi se to desilo. Očito ne vide tamo profit kad mogu u Srbiji naći mnogo bliža mjesta, sa jeftinijom i poslušnijom radnom snagom, a tržište Crne Gore im je više nego dostupno. Ako su pošli da mole da država Srbija ulaže u fabrike na śeveru, pa zar nije dosta političkih fabrika i iskustava sa njima?
Srbija se, gospodo, zadužuje za sve kapitalne objekte i subvencionira strane ulagače, jer sama nema profitabilne projekte. Da može graditi profitabilne objekte gradila bi ih u Srbiji. Ali nije gradonačelnicima bitna ekonomija, bitno je što čvršće vezati politički svoje opštine za Srbiju. Oni se i sada ponašaju kao da su dio Srbije, a ne Crne Gore.
