To je mnogim organizacijama civilnog sektora stvorilo velike probleme u funkcionisanju, a naročito kada su u pitanju one koje se bave podrškom osobama sa invaliditetom, ženama, Romima i Egipćanima, LGBTIQ pitanjima, žrtvama nasilja, bivšim korisnicima psihoaktivnih supstanci, starim licima i žrtvama trgovine ljudima.
Obaveza ministarstava bila je da najkasnije do prvog marta raspišu javne pozive i konkurse, što znači da je ove godine taj rok prekršio baš svaki Vladin resor. Pritom, Odluka o utvrđivanju prioritetnih oblasti od javnog interesa i visini sredstava za finansiranje projekata i programa nevladinih organizacija za tekuću godinu donijeta je tek u julu, a prvi konkursi raspisani su u septembru.
Direktor Instituta za socijalnu i obrazovnu politiku Mitar Radonjić kaže da bi ministarstva ove godine trebalo da podijele za projekte NVO oko tri miliona eura.
"U tom dijelu bih pohvalio rad i zalaganje Ministarstva finansija i socijalnog staranja s obzirom na to da su iznosi po oblastima maksimalno visoki ove godine uvažavajući naše sugestije kroz sektorske analize i potrebe. Kašnjenje, u prvom redu sa predlaganjem, a zatim i sa usvajanjem budžeta od parlamentarne većine ugrozilo je ne samo naš rad već i društvo u cjelini i smatram da je privremeno finansiranje bilo jako sebično od strane donosioca odluka jer su tako ipak sebi plate osigurali a sve nas koji smo van državnog budžeta ostavili na "brisanom prostoru" te koristim priliku da apelujem da se ove godine budžet usvoji najkasnije do 20 decembra", izjavio je Radonjić.
Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić smatra da kašnjenje konkursa ugrožava rad, posebno onih NVO koje djeluju programski i upravo su i registrovane u oblastima od javnog interesa u kojima se sprovode konkursi, odnosno onih NVO uskospecijalizovanih u jednoj oblasti.
"Evidentan je i problem da se neke NVO aktiviraju samo u susret konkursima, i u toku sprovođenja tih projekata, da ima onih "stručnih" za sve oblasti, za razliku od onih koje djeluju programski, nerijetke od njih i volonterski pružaju podršku ciljnoj grupi ili sprovode aktivnosti javnog zagovaranja i slično. Samim tim nedostatak finansijske podrške utiče posebno na one NVO koje imaju stalno zaposleni kadar, i koje pružaju usluge korisnicima, ali i generalno na ove ili druge NVO koje sprovode aktivnosti javnog zagovaranja jer slabi uticaj NVO u društvu i ostaje sve manji broj aktivnih. Činjenica je i da se smanjuje broj kritički orijentisanih NVO i mogućnost uticaja na važne društvene procese, što bi svaku vlast trebalo da zabrine, a ne da ohrabri", zaključila je ona.
