Iako su popravni radovi na Muzeju u Bijelom Polju obustavljeni još u novembru prošle godine zbog brojnih tehničkih propusta, a u novembru će dvije godine od kada je Uprava za zaštitu kulturnih dobara odbila da primi prvobitno izvedene radove, Ministarstvo kulture i medija za sve ovo vrijeme nije preduzelo konkretne mjere da identifikuje i kazni odgovorne za očigledan građevinski fijasko.
Naprotiv – umjesto da se u okviru svoje nadležnosti pozabavi utvrđivanjem krivice, Ministarstvo je zbog isteka dvogodišnjeg mandata rasformiralo prethodnu Komisiju za izdavanje i oduzimanje konzervatorske licence, ovoga puta ne angažujući njene prethodne „neposlušne“ članove, a akterima loše izvedene rekonstrukcije nastavilo da prepušta funkcije i unosne poslove na obnovi kulturne baštine širom Crne Gore.
SAMO DA SE RADI
Primjera radi, direktorica za kulturnu baštinu u Ministarstvu i predsjednica Komisije za izdavanje i oduzimanje konzervatorske licence Dobrila Vlahović sjedi u Savjetu za upravljanje područjem Kotora sa prof. dr Ilijom Laloševićem, koji je imao ulogu konzervatorskog nadzora tokom prve faze radova u Muzeju u Bijelom Polju, dok ministarka kulture i medija Tamara Vujović sa Laloševićem i arhitekticom Marijom Novaković, takođe akterom katastrofalne rekonstrukcije Muzeja, razgleda kulturna dobra koja u budućem periodu treba obnoviti od državnih i evropskih para?!
Nema odgovornosti ni za druge aktere rekonstrukcije Muzeja: rukovodioca konzervatorskih radova u prvoj fazi rekonstrukcije Gorana Radovića i njegove firme „Studio prostor“ iz Podgorice i rukovodioca konzervatorskih radova u drugoj fazi rekonstrukcije Svetislava Popovića i njegove firme „Project engineering renaissance“ iz Podgorice, koji su, zajedno sa Laloševićem i Novaković, tokom 2023. godine ustvrdili kako su na Muzeju u Bijelom Polju uradili fantastičan posao, te da je zgrada pogodna za upotrebu. Te njihove rečenice sa brojnih zvaničnih papira trajale su samo do onog momenta kada je u Muzeju sve počelo da se raspada, a potom da isplivavaju novi problemi, koje ni komisije Uprave za zaštitu kulturnih dobara i nezavisni stručnjaci tokom prijema radova nijesu, ispod površine, mogli da detektuju.
Nema odgovornosti ni za izvođača radova Program d.o.o. iz Nikšića, u konzorcijumu sa Studiom Prostor d.o.o. i Decom Montenegro d.o.o. iz Podgorice, kao ni za Arhitekturu Aureu d.o.o., takođe iz Podgorice, koja je bila angažovana za stručni nadzor. I oni su, da još jednom podsjetimo, kroz više stotina stranica građevinske dokumentacije ostavljali izvještaje i izjave o tome kako su sve uradili prema najvišim standardima struke.
Zvanična dokumentacija do koje je Pobjeda došla potvrđuje da radovi na objektu Muzeja u Bijelom Polju nijesu nastavljeni od 15. novembra 2024. godine, kada je zbog otkrivenih nepravilnosti na termo-tehničkim i elektro instalacijama gradilište zatvoreno. U izvještaju konzervatorskog nadzora od 28. februara 2025. godine, koji je Pobjeda dobila na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, navodi se da je izvođenje daljih radova bilo uslovljeno preciznom specifikacijom i dodatnim budžetom, ali ni tada, kao ni sada, nije poznato kada će, niti da li će, ovi poslovi biti završeni.
MINISTARKA OPRAŠTA: Marija Novaković (prva slijeva), ministarka Tamara Vujović (u sredini) i Ilija Lalošević (prvi zdesna) razgledaju tvrđavu Španjola u martu ove godine, čija je obnova nedavno počela
Dok se spisak nerealizovanih stavki – od unutrašnjih vrata, preko klimatizacije, do kamene obloge trotoara – sve više širi, Ministarstvo kulture i medija nije napravilo nijedan korak ka pozivanju na odgovornost onih koji su potpisivali, nadzirali i izvodili očigledno neadekvatne radove. Umjesto toga, u tišini je, nakon isteka dvogodišnjeg mandata, rasformirana Komisija za konzervatorske licence u kojoj su sjedjeli arheološkinja i aktuelna direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara dr Petra Zdravković i arhitekta Predrag Spasić – jedini članovi koji su javno tražili oduzimanje licenci odgovornim pojedincima. Njih su zamijenili novi članovi, a postupak provjere stručne odgovornosti arhitekata, konzervatora, nadzornog tima i izvođača – gurnut je pod tepih.
A samo prije nešto više od godinu, direktorica za kulturnu baštinu Dobrila Vlahović ubjeđivala je Pobjedu kako komisija radi, na pritiske javnosti se ne obazire, te razmatra obimnu dokumentaciju u vezi sa rekonstrukcijom Muzeja, te da će, čim razmotre, donijeti objektivnu odluku. Naravno, bio je to samo jedan jeftin pokušaj obmanjivanja novinara Pobjede i crnogorske javnosti, jer su ubrzo Zdravković i Spasić zvanično za Pobjedu potvrdili da je komisija razmotrila svu dokumentaciju i većinom glasova zatražila da se pomenutim akterima rekonstrukcije zbog katastrofalnih propusta oduzmu licence. U međuvremenu su obavijestili predsjednicu Komisije Dobrilu Vlahović da neće učestvovati u razmatranjima drugih predmeta dok se Laloševiću, Novaković, Radoviću i Popoviću ne oduzmu licence.
Vlahović i Vujović su tihovale, nijesu se oglašavale niti odgovarale na pitanja Pobjede, sve dok nijesu procijenile da im je najzgodnije da sačekaju da istekne mandat Komisije za licence, otarase se Spasića i Zdravković, te formiraju novu komisiju koja neće ni postavljati pitanja o odgovornosti aktera neuspješne rekonstrukcije u Bijelom Polju. U toj komisiji, prema nezvaničnim saznanjima Pobjede, sada sjede Dobrila Vlahović, Milan Jovićević, Boris Ilijanić i Radmila Ćapin.
ŠTO KAŽE NADZOR?
U međuvremenu, firme i pojedinci koji su vodili i nadzirali rekonstrukciju Muzeja u Bijelom Polju angažovani su na novim poslovima u sektoru kulturne baštine ili nastavljaju da realizuju ranije preuzete projekte, dok javnost i dalje ne zna kako će se sanirati teški propusti koji su već koštali preko 400.000 eura iz državnog budžeta. Najnoviji izvještaji jasno pokazuju – radovi nijesu nastavljeni, odgovornost nije utvrđena, a institucije uporno izbjegavaju da objasne kako je moguće da propusti ovakvih razmjera ostanu nekažnjeni.
- Gradilište je zatvoreno 15. novembra 2024. godine pošto se nijesu stekli uslovi da se izvedu radovi na otklanjanju nedostataka izvedenih na termo-tehničkim i elektro instalacijama na osnovu precizne specifikacije i utvrđivanja iznosa sredstava potrebnih za realizaciju predviđenih radova. Izvođenje ovih radova bilo je preduslov da se realizuju i sve ugovorene pozicije arhitektonsko-građevinskih radova, kao i jedan broj pozicija za koje je naknadno utvrđeno da nijesu cjelovito sagledane i obuhvaćene specifikacijom radova – piše u izvještaju o realizaciji radova na Muzeju u Bijelom Polju Slavica Jurišević, angažovana na popravnim radovima, u ime firme CAU, kao konzervatorski nadzor.
U dokumentu koji potpisuje konzervatorska savjetnica Jurišević predloženi su konkretni koraci za nastavak i konačan završetak radova na Muzeju u Bijelom Polju, pri čemu se kao prvi i najhitniji uslov navodi angažovanje firme za izvođenje termo-tehničkih instalacija, za što, kako se navodi, već postoji ponuda podizvođača. Po okončanju tih radova predviđeno je da se odmah sprovede testiranje sistema, prije nego što se uopšte pristupi novim građevinsko-zanatskim zahvatima. Istovremeno, dok se odvijaju ti tehnički poslovi, trebalo bi završiti projekat enterijera – ugovor za njegovu izradu već je sklopljen, a rok za finalizaciju je dva mjeseca, računajući od trenutka dostavljanja podataka o muzejskoj postavci. Otklanjanje propusta na elektroinstalacijama, posebno na sistemima jake struje, planirano je paralelno s radovima predviđenim enterijerskim projektom, uz napomenu da će se u izložbenim prostorima usklađivati osvjetljenje sa važećim pravilnicima koji regulišu muzejsku djelatnost. Ukazuje se i na to da su pojedini još nerealizovani radovi već sadržani u ranijem ugovoru, pa bi ih trebalo integrisati u novu fazu bez dodatnih procedura. Svi preostali građevinsko-zanatski radovi, kako oni iz projekta enterijera, tako i oni koji su ostali nedovršeni iz prethodne faze, trebalo bi da se izvedu u kontinuitetu, u jednoj cjelini, kako bi se izbjegla nova usitnjavanja i odlaganja. Paralelno s izvođenjem tih radova, predloženo je da se započne i s naručivanjem muzejske opreme, kako bi se cijeli proces što efikasnije priveo kraju.
NOVI MALTER ZA STARU SRAMOTU: Radnici ispred Muzeja u Bijelom Polju
Izvođač dopunskih (popravnih) radova, koji su počeli u septembru prošle godine, je podgorička firma „Montal DSD“ u vlasništvu Ratke Marinović, dok je za nadzor zadužen Centar za arhitekturu i urbanizam (CAU), čiji je vlasnik Predrag Babić.
SASTANCI
Za sve ovo vrijeme, ministarka Tamara Vujović početkom marta održala je jedan zvanični sastanak sa predsjednikom opštine Bijelo Polje Petrom Smolovićem i direktorom Muzeja Željkom Raičevićem, a novo viđenje, zajedno sa predstavnicima UNDP-a, zakazali su za 11. jun. Na sastanku u martu, kako saznaje Pobjeda, ključna tema je bila kako da se obezbijede pare za nastavak radova, pa je ministarka Vujović predložila da se u tom pravcu angažuje i Opština Bijelo Polje. Sastanke organizuju u tajnosti, ne obavještavaju crnogorsku javnost, pa je ćutanje jedina konstanta koja provijava iz djelanja Ministarstva kulture i medija. Ćutanje, međutim, nije privilegija samo Ministarstva. Ni Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), koji je uz Ministarstvo jedan od glavnih nosilaca projekta rekonstrukcije Muzeja, nikada nije odgovorio na pitanja Pobjede – ni u vezi sa tehničkim propustima, ni u vezi sa odgovornošću firmi koje su angažovali. Uprkos tome što su upravo njihovi predstavnici projekat opisivali kao primjer „najboljih graditeljskih i konzervatorskih praksi“, naknadni radovi su pokazali da je riječ o modelu kako se ne treba upravljati obnovom kulturne baštine. Da su problemi u realizaciji bili poznati i unutar samog UNDP-a potvrđuje i mejl koji je njihov predstavnik Viktor Subotić, podsjetimo, 22. novembra prošle godine uputio Ministarstvu kulture i medija. U tom dopisu Subotić navodi da su svi građevinski radovi obustavljeni 15. novembra, jer su nadzorni organi i izvođač utvrdili ozbiljne tehničke propuste na termo-tehničkim i elektroinstalacijama. Upozorio je da se nastavak radova može desiti tek nakon angažovanja novih firmi koje bi otklonile nedostatke, te da je to ključni preduslov za bilo kakve naredne faze u obnovi. Uz dopis je Ministarstvu dostavio i pregled dodatnih troškova, ali ne da bi izvijestio o napretku, već da ih obavijesti da je projekat ponovo blokiran. I pored svega, iz Ministarstva nije stigla nijedna javna reakcija – ni na dodatne troškove, ni na tehničke propuste, ni na odgovornost aktera koji su dozvolili da se objekat formalno završi, a suštinski uruši.
PASIVNOST
Ćutanje i nečinjenje, međutim, nijesu zabilježeni samo u resoru kulture i među međunarodnim partnerima. Ni Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju, iako je još ranije zaprimilo krivičnu prijavu protiv ključnih aktera koji su rukovodili i nadzirali prvu fazu radova, do danas, kako nezvanično saznaje Pobjeda, nije donijelo odluku u tom predmetu. U prvoj odluci, koju je poništilo Više državno tužilaštvo, proslavili su se konstatacijom da sve što je urađeno loše, može se i popraviti?! Naravno, „preko grbače“ građana. Ovo je već drugi put da tužilaštvo „ispituje“ istu prijavu, ali bez konkretnih rezultata, dok u međuvremenu šteta po državni budžet raste, a odgovorni nastavljaju da obavljaju poslove u javnim projektima – bez ikakvih posljedica. Takva institucionalna pasivnost dodatno potvrđuje da se odgovornost u slučaju rekonstrukcije Muzeja u Bijelom Polju sistemski izbjegava, uprkos dokumentovanim propustima i ozbiljnoj sumnji u stručnu i finansijsku regularnost projekta. I naravno – da ministarka Vujović sve prašta! Jer, ne bi inače, da je zlopamtilo, sa pomenutim „graditeljima“ obilazila zapuštena kulturna dobra čiju obnovu upravo oni treba da projektuju!
Ali ne brinite – sve je pod kontrolom. Radovi stoje, pitanja se ignorišu, odgovorni dobijaju nove poslove, a građani, kao i uvijek, plaćaju račun. Ministarstvo kulture ćuti u ime kulture, UNDP promoviše odgovornost bez obaveze, a Tužilaštvo još „prikuplja činjenice“. Ako ovako izgleda „najbolja praksa“, teško je zamisliti kako izgleda loša. A možda baš u tom Muzeju jednog dana otvorimo izložbu: „Kako smo propustili šansu da budemo ozbiljna država“. Ulaz će, naravno, biti besplatan – građani su već sve platili.
Tamara Vujović i Dobrila Vlahović i dalje ignorišu novinarska pitanja
Uprkos višemjesečnim medijskim izvještajima i brojnim otvorenim pitanjima o propustima u rekonstrukciji Muzeja u Bijelom Polju, ministarka kulture i medija Tamara Vujović, kao ni direktorica Direktorata za kulturnu baštinu Dobrila Vlahović, nijesu se udostojile da odgovore na novinarska pitanja Pobjede. Njihovo sistematsko ćutanje postaje pravilo, a ne izuzetak – i to upravo u slučaju projekta čija cijena premašuje 400.000 eura i koji je razotkrio niz stručnih i institucionalnih promašaja. Da paradoks bude potpun, riječ je o ministarki koja istovremeno vodi resor kulture i medija, te koja je u više navrata javno zagovarala slobodu medija, transparentnost i pravo javnosti da zna. Međutim, kada novinarska pitanja zadru u srž odgovornosti institucije kojom rukovodi, ministarka Vujović bira da ćuti – čak i kada to ćutanje ima direktne finansijske i institucionalne posljedice po građane Crne Gore.
Na pitanja koja smo poslali prije nekoliko mjeseci, pa ponovo, malo dopunjena, u ponedjeljak 26. maja, iz Ministarstva kulture i medija nije odgovoreno. Ćute Vlahović i Vujović, a poruke i pitanja Pobjede ignorisala je i šefica kabineta ministarke – Marija Ivanišević. No, dok one tihuju, Pobjeda nije lijena da pitanja ponavlja:
1. Kolika je sada ukupna vrijednost svih radova na rekonstrukciji Muzeja u Bijelom Polju? Da li ih u potpunosti finansira država Crna Gora (preko Ministarstva kulture i medija) i UNDP, ili postoje i drugi izvori finansiranja?
2. Kada će radovi biti nastavljeni i kada očekujete završetak cjelokupnog projekta?
3. Ko će snositi odgovornost za značajno probijanje budžeta i nove, neplanirane troškove?
4. Da li će Ministarstvo od prethodnih izvođača, projektanata ili nadzornog organa tražiti nadoknadu štete?
5. Ako ne planirate da pokrenete pitanje odgovornosti i nećete tražiti nadoknadu štete, na koji način to opravdavate s obzirom na to da će javnost, odnosno građani, snositi trošak grešaka koje su napravile firme i pojedinci koje ste vi, uz podršku UNDP-a, angažovali?
6. Što se dogodilo sa inicijativom o oduzimanju licenci odgovornim licima koja su učestvovala u projektu? U prethodnoj komunikaciji tvrdili ste da komisija i dalje razmatra dokumentaciju, iako je najmanje dvoje članova komisije potvrdilo da je dokumentacija već razmotrena. U međuvremenu ste rasformirali komisiju i formirali novu. Hoće li se nova komisija baviti oduzimanjem licenci odgovornim akterima rekonstrukcije Muzeja u Bijelom Polju?
7. Da li je pripremljen prijedlog za oduzimanje licenci, i ukoliko jeste – hoće li ga ministarka Vujović potpisati?
8. Arhitekte Marija Novaković i Goran Radović izjavili su pred nadležnim tužilaštvom da su, po instrukcijama Ministarstva kulture i UNDP-a, prilikom „optimizacije projekta“, morali odustati od kvalitetnijih materijala (npr. medijapan zamijenjen univerom, kaljeno staklo običnim, standardne sanitarije umjesto sanitarija za osobe sa invaliditetom). Ove tvrdnje nijeste demantovali. Zašto ste odstupili od prvobitnog projekta? Zašto nijeste javno priznali ulogu Ministarstva u donošenju ovih odluka, posebno u kontekstu njihove uloge u kasnijem propadanju objekta i dodatnim troškovima – uključujući onemogućavanje osoba sa invaliditetom da koriste sanitarne čvorove u Muzeju?
9. Smatrate li da Ministarstvo kulture i medija snosi makar djelimičnu odgovornost za štetu nastalu tokom i nakon rekonstrukcije Muzeja?
10. Da li Ministarstvo planira reviziju čitavog projekta i izvještaj koji bi bio dostupan javnosti, u cilju utvrđivanja svih odgovornosti i izbjegavanja sličnih situacija u budućnosti? Ako da, kada će taj izvještaj biti dostupan?
