Predstavnici više NVO i aktivisti za ljdska prava traže od Vlade i premiejra Milojka Spajića da javno i bez relativizacije osude veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca od strane nosilaca javnih funkcija.
Njihovo saopštenje prenosimo integralno:
Mi, dolje potpisane nevladine organizacije, aktivisti i aktivistkinje za ljudska prava, pozivamo Vladu Crne Gore i njenog predsjednika Milojka Spajića da jasno, javno i bez relativizacije osude veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca od strane nosilaca javnih funkcija i da takvim funkcionerima uskrate podršku. Smatramo da nijedan nosilac javne funkcije ne bi smio uživati političku podršku Vlade ako pravosnažno osuđenog ratnog zločinca predstavlja kao heroja.
Predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić je uputio javno saučešće sinu Ratka Mladića, čovjeka pravosnažno osuđenog za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Opštine Pljevlja, Dario Vraneš, otišao je i korak dalje, nazivajući Mladića u čitulji „besmrtnim srpskim generalom“. Posebno brine činjenica da premijer Spajić i njegova partija Pokret Evropa sad (PES) pružaju direktnu političku zaštitu predsjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću, propuštajući da jasno osude njegovo veličanje ratnog zločinca pod maskom „narodnog običaja“. Isto važi i za postupak Vraneša u Pljevljima, koji nijesu ni komentarisali.
Tolerisanje ovakvog ponašanja drugog čovjeka države znači da se očuvanje skupštinske većine pretpostavlja elementarnim normama civilizovanog društva i članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji. Na ovaj način Vlada postaje direktan saučesnik u normalizaciji ideologije koja slavi genocid.
Slavljenje ratnog zločinca nije nikakav „običaj“ u demokratskom društvu, kako je to pokušao da predstavi predsjednik Skupštine. Veličanje zločinaca pravosnažno osuđenih za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine je udar na vrijednosti koje su temelj ljudskih prava, vladavine prava i kulture sjećanja na žrtve zločina. Kada takve poruke šalju nosioci najviših državnih i lokalnih funkcija, one dobijaju institucionalnu težinu i šalju poruku da država toleriše veličanje počinilaca najtežih zločina i ponižavanje njihovih žrtava.
Veličanje Ratka Mladića istovremeno je veličanje militarističke i nacionalističke politike koja je iza sebe ostavila masovna ubistva, progone, logore, sistematsko seksualno nasilje i razorene zajednice. Proglašavanjem osuđenog ratnog zločinca za heroja normalizuju se sila, dominacija i nasilje kao poželjni modeli političkog i društvenog ponašanja.
Crna Gora se mora jasno ograditi od politike Republike Srbije prema nasljeđu Ratka Mladića, uključujući odluku da njegova sahrana bude praćena najvišim državnim, odnosno vojnim počastima. Međutim, Crna Gora o ovome ne može govoriti kao neutralna posmatračica. Njeno tadašnje političko rukovodstvo i državne strukture učestvovali su u ratnoj politici devedesetih i snose odgovornost za njene posljedice. Zato današnje ćutanje nije samo izostanak diplomatske reakcije, već i nastavak odbijanja da se crnogorsko društvo suoči sa sopstvenom prošlošću. Ćutanje Vlade o pomenutoj sahrani, uz istovremeno tolerisanje veličanja Mladića od strane funkcionera i političkih partnera koji učestvuju u vlasti, ne znači distanciranje od politike relativizacije genocida. Naprotiv, takav benevolentan stav ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost deklarativnog opredjeljenja Crne Gore za evropske vrijednosti.
Institucije Evropske unije godinama jasno poručuju da veličanju ratnih zločinaca, negiranju genocida i relativizaciji pravosnažno utvrđenih zločina nema mjesta ni u Evropskoj uniji niti u državama koje žele da joj pristupe. To je Evropska komisija juče i ponovila. Crna Gora je država kandidatkinja - zemlja koja želi da uskoro postane članica EU. Ona zbog toga više nema prostora za političku dvosmislenost. Osuda veličanja ratnih zločinaca nije ustupak EU niti tehnički uslov pristupanja, već dug prema žrtvama i osnovni uslov izgradnje pravednog i mirnog društva. Crna Gora mora odbaciti politiku zločina zbog sebe, a ne samo zbog članstva u EU.
Zahtijevamo od Vlade Crne Gore da:
javno i pojedinačno osudi postupke svakog javnog funkcionera koji je veličao Ratka Mladića i uskrati političku podršku takvim funkcionerima;
od parlamentarnih stranaka vlasti zatraži da im uskrate političku podršku i pokrenu mehanizme političke odgovornosti;
nedvosmisleno saopšti da se Crna Gora ograđuje od veličanja Ratka Mladića i od njegovog ispraćaja uz državne i vojne počasti u Republici Srbiji;
jasno potvrdi da poštovanje pravosnažnih presuda međunarodnih sudova i dostojanstva žrtava predstavlja sastavni dio evropske politike Crne Gore;
izrazi očekivanje da Državno tužilaštvo bez daljeg odlaganja postupi po podnijetim prijavama zbog javnog odobravanja, negiranja ili umanjivanja genocida i drugih ratnih zločina, u skladu sa zakonom,
obezbijedi da ubuduće državne institucije, odnosno njihovi predstavnici ne pružaju politički legitimitet veličanju osuđenih ratnih zločinaca.
Zahtijevamo, takođe, da Vlada iskoristi svoj uticaj i preduzme sve što je potrebno kako bi se u Kotoru uklonio grafit na novootvorenom bulevaru u Grblju, na kojem piše: „Ratko Mladić - Omladina tvoja vječno te slavi, sud gospodnji jedini i pravi“, o kojem su mediji izvijestili 6. septembra. Zaprepašteni smo da Kotor nije navedeni sadržaj uklonio iz javnog prostora čim je o istom izviješteno.
Odnos Vlade prema svemu tome je test demokratskog kapaciteta Crne Gore, njenog odnosa prema žrtvama ratova devedesetih i vjerodostojnosti njenog evropskog puta.
Ratko Mladić nije heroj, već čovjek pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Odnos prema toj činjenici nije pitanje nacionalne pripadnosti, ideologije ili različitog tumačenja istorije, već elementarni vrijednosni prag demokratskog društva. Ćutanje pred veličanjem zločinca ponižava žrtve i šalje političku poruku da se zločin, kada ga vrše „naši“, može opravdati.
Vrijeme je da Vlada Crne Gore jasno izabere evropske vrijednosti i dostojanstvo žrtava umjesto političke tolerancije veličanja ratnih zločinaca. S tim ne smije biti kompromisa.
Nevladine organizacije:
Akcija za ljudska prava (HRA)
Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA
Juventas
Udruženje „Štrpci – protiv zaborava“
Centar za ženska prava (CŽP)
Asocijacija SPEKTRA
PRIMA
Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG)
Crnogorski Ženski Lobi
Dr Martin Schneider-Jacoby Association
Udruženje LBTQ žena “Stana”
Ženska akcija
Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava
Antifašisti Cetinja
Sigurna ženska kuća
Građanska inicijativa 21. Maj
Prvi ženski ekološki pokret u Crnoj Gori – Ecopatriotizam
Centar za kulturu Bihor
Ikre Rožaje
Centar za romske inicijative
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
35mm
Ipso Facto
Centar za monitoring i istraživanje (CeMI)
Savez za djecu i mlade – Kuća
Sigurna ženska kuća
Crnogorski PEN centar
Crnogorsko filološko društvo
Institut za medije CG
Prazan prostor
Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro
Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)
Green home
Udruženje za zaštitu i promociju prava građanina „Pravozastupnik“
Korifej teatar
Građanske aktivistkinje i aktivisti:
Jovana Marović
Dina Bajramspahić
Paula Petričević
Milena Bešić
Aleksandar Dragićević
Mladen Ivanović
Darko Saveljić
Vuk Iković
Emir Pilav
Dušan Pajović
Nikoleta Đukanović
Milica Kankaraš Berber
Sabina Talović
Goran Đurović
Almedina Dodić
Danijel Kalezić
Aleksandar Saša Zeković



30








