Za tok operacije znali su tužilac Vladimir Vukčević, direktor BIA Saša Vukadinović i Miki Rakić, savjetnik predsjednika Borisa Tadića. U depeši se navodi i da je nekadašnji šef BIA Rade Bulatović dobio informaciju gdje se nalazi haški bjegunac Radovan Karadžić, ali da to nije saopštio zbog ideološke bliskosti Karadžića i Koštunice.
U diplomatskoj depeši poslatoj 22. oktobra 2008. godine Stejt departmentu iz američke ambasade u Beogradu, navodi se da je Dejan Mihov, tadašnji šef predstavništva Haškog tribunala u Beogradu, rekao predstavnicima SAD da je atmosfera u BIA potpuno drugačija otkad je Saša Vukadinović došao na njeno čelo, jer je saradnja s beogradskom podružnicom Tribunala znatno poboljšana.
"Mihov je rekao da je Bulatović, (Rade, raniji direktor BIA) uvijek izvrdavao obaveze i davao neprovjerene informacije. Uporno je izbjegavao da odgovori na pitanja Mihova o tome da li je BIA prikupila uzorke DNK ili otiske prstiju tokom istraga o Karadžićevom boravištu", piše u depeši koju prenosi "Glas Srpske".
U poruci iz Ambasade SAD u Beogradu se ističe da su se i njeni kontakti, takođe, poboljšali sa BIA otkad je upravljanje preuzeo Vukadinović. "On je uvijek srdačan prilikom posjeta zvaničnika američke ambasade i ističe da želi da bude siguran da će Mladić biti uhapšen na tlu Srbije, kako bi se pokazalo da se u Srbiji poštuje zakon", dodaje se u depeši. Ambasada SAD u Beogradu izvještava Stejt department i da u Demokratskoj stranci postoji politička volja za zaključenje saradnje sa Haškim tribunalom i prenosi riječi tužioca za ratne zločine Siniše Važića da je nekadašnji ministar policije Dragan Jocić "miješao politiku u saradnju sa Hagom".
Navodi se i to da je značajan napredak ostvaren poslije hapšenja Radovana Karadžića i da je prekogranična saradnja i razmjena informacija sa NATO snagama u BiH, takođe, poboljšala mogućnosti Vlade Srbije na ispunjavanju haških obaveza.
"Bliski savjetnik potpredsjednika Vlade Ivice Dačića rekao nam je da je Bulatović šest mjeseci prije formiranja nove vlade dobio informaciju o boravištu Karadžića, ali nije ništa učinio povodom toga, prvenstveno zbog ideološke bliskosti Koštunice i Karadžića, i zbog manjka međunarodnog pritiska", piše u depeši.
U tom dokumentu se navoodi da su posle Karadžićevog hapšenja, Tadić, Rasim Ljajić, Vukčević i drugi zvaničnici javno govorili o važnosti hapšenja preostalih bjegunaca, ne samo iz pragmatičnih razloga nego i zbog potrebe za pomirenjem s prošlošću.
Direktor Savjeta za koordinaciju saradnje sa Haškim tribunalom Dušan Ignjatović je, kako se navodi, Ambasadu SAD informisao da vlada planira seriju rasprava o događajima iz devedesetih godina i važnosti rada Haškog tribunala i istakao da će u to biti teško ubijediti mnoge Srbe, s obzirom na puštanje iz haškog zatvora Nasera Orića i Ramuša Haradinaja.
U depeši iz 2008. godine se navodi da im je Mihov rekao da će najteži zadatak vlade biti pobijediti senzacionalističke i nacionalističke sadržaje koje objavljuju tabloidi, koji uglavnom imaju najveću moć u oblikovanju javnog mišljenja.
Šef holandske diplomatije Maksim Ferhagen je rekao državnom sekretaru SAD Hilari Klinton da se srpskim liderima ne može vjerovati da će ispuniti obećanja i da jedno govore u ličnom kontaktu, a drugo javnosti, navodi se u američkoj diplomatskoj depeši, koju je objavio "Vikiliks".
Depeša je, pod oznakom "povjerljivo", 28. jula 2009. poslata ambasadama SAD u Hagu, Beogradu i misijama u UN i NATO. Klinton i Ferhagen su, 14. jula 2009. godine, razgovarali o načinima za objektivnu procjenu saradnje Beograda sa Haškim tribunalom, prenosi banjalučki list navode "Vikiliksa".
