Zašto se slavi Vidovdan? Nakon čega je uslijedilo petovjekovno ropstvo u okviru Otomanske Imperije?
Ovaj dan je jedinstven iz najmanje dva razloga. Jedan je što se odnosi na kult Sv. Vida, dječaka sa Sicilije, koji je početkom trećeg vijeka nove ere, svirepo ubijen u ključalom ulju zbog svoje privrženosti Hristu. Ovaj svetac sa Srbima nema ama baš nikakve veze, a drugi kuriozitet što nema na svijetu naroda koji slavi izgubljenu bitku i svoje petovjekovno podaništvo. No, svako ima pravo slaviti ono što smatra prikladnim svom narodnom i nacionalnom biću i tu ne smije biti dileme.
U povodu Vidovdana predsjednik Republike Srbije uručio priznanje pojedinim političkim liderima u Crnoj Gori. Odanost susjednoj državi, a na štetu vlastite se mora nagraditi i to upravo na dan kada se organizuju masovni studentski protesti protiv Vučića. Time se valjda želi pokazati studentima kakvu moć ima nad političarima iz susjedstva i do koje granice može ići njihova servilnost. Zašto onda i studenti ne bi preispitali svoj bunt? Sa druge strane, mitroplit Crkve Srbije u Crnoj Gori, Joanikije II, poručuje da među vjerujućim Srbima nema onih koji smatraju da je Kosovo izgubljeno. Među vjerujućim Srbima i srpskim sveštenstvom ima i onih koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča. Vjerovanje je potpuno legitimno! Očigledno da je mit o Kosovu i dalje moćna alatka za kontrolu mase i brutalnu manipulaciju, gdje se mitoligija pretvara u političku dogmu!
Kosovo je međunarodno priznata država. Stoga je drska i bezočna laž reći da je ono dio Srbije. To je potvrdio i Aleksandar Vučić, kada je prihvatio kosovska dokumenta i registarske oznake automobila za Sjeverno Kosovo, samo to još nije rekao Srbima ni na Kosovu ni u Srbiji! Nema više prostora za bilo kakve eufemizme o Kosovu. Nema prostora za uopštavanje i nepreciznosti o stvarnosti koja nam je već godinama pred očima, izuzev u mitomanskom vjerovanju srpskih političara čiji su oni instrument. Možda je i obratno ali to se sve uklapa u teoriju o „Nebeskom narodu“! Osim jedne stvari. Ako su zaista „Nebeski narod“, zašto im uopšte treba Kosovo ili bilo koja druga teritorija. Nažalost danas je Srbija pataloški sukobljena sa stvarnošću. Lideri Srbije trebaju ponuditi ovozemaljsku, realnu viziju Srbije u kojoj su pale sve laži o Kosovu. Treba vizija Srbije kojoj je u najvećem interesu da i Srbija i Kosovo budu slobodne, normalne, demokratske i evropske zemlje sa dobrosusjedskim odnosima. Srbiji treba Srbija kojoj Kosovo nije vječita frustracija i ne budi osjećanje poraza, već želja da se priznaju greške i istinski suoči sa nedavnom prošlošću. Mora se prestati sa praksom nesuočavanja. Isto tako, mora se javno osuditi svačije učešće u lažima koje daju podstrek nasilju i sveopštoj moralnoj i političkoj sluđenosti. Zato bi bilo dobro da i vlast i opozicija u Srbiji prestanu da pričaju bajke o očuvanju teritorijalnog integriteta nad teritorijom koju je Srbija nepovratno izgubila u jednom sramnom ratu, i čiju državnost će brzo i sama priznati.
Nova Srbija mora da promijeni svoju politiku! Nije dovoljno samo promijeniti Vučića. Treba promijeniti politički, živi organizam, koji je nastavio da živi i nakon vojnog poraza Slobodana Miloševića, i samo se nadograđivao u sulidim imperijalnim pretenzijama. Srbija treba da gradi strategiju uspostavljanja dobrih odnosa sa susjedima. Ako im je Kosovo prvi susjed i budu nastavili istu politiku Srbija će biti suočena sa nesagledivim posljedicama po svoj evropski put. Uvjeren sam, bez priznanja realnosti da je Kosovo nezavisna država Srbija će godinama tapkati u mjestu, a istovremeno biće zaustavljeno i njeno pristupanje članstvu EU.
Samo da podsjetim riječi Dobrice Ćodića: laž je vid srpskog patriotizma".
(Autor je bivši poslanik u Skupštini Crne Gore i u Skupštini Državne zajednice Srbija i Crna Gora)
