Vladajuća Srbija želi etničku čistotu - to je ono što se dešavalo u Njemačkoj 30-ih godina i u Italiji nešto prije toga, kaže prof. dr Rade Veljanovski. ,,Ratko Mladić se otvoreno slavi, a svaka različitost, pogotovo nacionalna, iz regiona se pokušava uništiti što je nacionalistička paradigma koja je već 30 godina najdominantnija politička snaga u Srbiji - smatra Aleksandar Olenik, advokat i građanski aktivista.
Beograd se mnogo obrukao pred Mirkom Vičevićem – kriminalci su nacionalističkim divljanjem na tribinama otjerali proslavljenog reprezentativca, olimpijskog šampiona koji je trenirao vaterpolo klub Crvena zvezda. Ali, za srpsku vlast nijesu bitne njegove kvalifikacije već samo etničko porijeklo. Zato su prošlog vikenda navijači razvili transparent: „Hrvat, Šiptar, Balija nisu moja bratija“ i skandirali Ratku Mladiću, optuženom za genocid svojih sunarodnika.
TAKOZVANI JUNACI
Naravno da ova akcija navijača, koju nijesu sami smislili, nameće pitanje zašto u Srbiju nije dobrodošao Mirko Vičević - osvajač olimpijske medalje i raznih evropskih trofeja, a dobrodošao je Ratko Mladić, osuđeni ratni zločinac za genocid?
"Tiha većina u Srbiji sportskih radnika, ali i onih koji prate sport smatra da je on dobrodošao, isto misle i moje komšije, prijatelji i ja. Gospodin Vičević nije dobrodošao za manjinu, takozvane navijače koji su organizovane kriminalne grupe i produžena ruka trenutnog Vučićevog režima", navodi Olenik i problem vidi u tome što je manjina glasna, organizovana, finansirana iz budžeta i vođena od strane izvršne vlasti i zaključuje da navijačke, desničarske i nasilničke grupe režim zloupotrebljava u političke i marketinške svrhe.
Olenik kaže i da poređenje slučaja Vičevića i Mladića odslikava svu problematiku i patologiju srpskog društva i moderne države u ovom trenutku.
"Najbitnije je pogledati kroz trenutnu prizmu vlasti i propagande, oni su spremni da nas posvađaju sve do jednog između sebe ne bi li ostali na vlasti", objašnjava Olenik tvrdeći da je većinska opoziciona Srbija protiv toga i da postoje formalni opozicioni kandidati koji se jasno ne distanciraju od Mladića nego kažu da je ratnik i vojskovođa...
LAŽNE PREPREKE
Svjedoci smo da se država uopšte ne bavi huliganima, šta je sprečava da se obračuna sa njima osim nacionalizma i zašto se krizne situacije u regionu poklapaju sa divljanjem navijača na utakmicama?
Za dr Rada Veljanovskog, profesora Fakulteta političkih nauka, radi se o spojenim sudovima – odnosno ekstremni oblici ponašanja navijača samo su pojavni oblici jedne ekstremizovane politike koja ovdje traje već tri i po decenije.
"Navijači su i osnovna politička vojska vladajućih partija i oni na određen način služe da prije svega zastraše
sopstveno stanovništvo i one koji imaju kritički odnos prema takvoj politici, odnosno - da se slučajno neko ne usudi, da kritikuje ono što vlast radi prema drugim državama BiH, Crnoj Gori ili prostoru bivše Jugoslavije, to se dešava jer se nikad nijesmo suočili na pravi način sa onim što se dešavalo na tom prostoru", objašnjava profesor.
Opisujući da sadašnju vlast ništa ne sprečava da se obračuna sa huliganima Olenik ukazuje da se država od kraja 90-ih godina pa do danas bavi intenzivno kriminalnim navijačkim grupama.
"Tako što ih ili osniva, preuzima ili postavlja svoje ljude da upravljaju tim grupama i onda ih poslije zloupotrebljava. Prvo su bili regrutni centri za paravojne i vojne formacije, a nakon toga su postali regrutni centri za kriminal i organizovani kriminal u Srbiji", kaže Olenik.
Zatim, kao primjer za tu tvrdnju navodi da je Belivukov klan obezbjeđivao inauguraciju Aleksandra Vučića i tada primjenjivao silu protiv uglavnom novinara... Olenik podsjeća i da je jedan član tog klana na direktan način priznao da je učestvovao i u rušenju u Savamali.
"Ne treba im vjerovati sve što kažu jer su to ljudi koji su osumnjičeni za najteža krivična djela", upozorava Olenik i ocjenjuje da je država htjela mogla da spriječi vrijeđanje na nacionalnoj osnovi.
"Procedura je jednostavna: ne počinje se sa sportskom priredbom dok se ne prekine ta vrsta navijanja i dok se ne uklone transparenti, ako se to ne učini sljedeći korak je ili pražnjenje tribina ili neodržavanje utakmica. To policija nije uradila jer postoji dogovor između tih grupa i države - gdje se oni koriste za najprljavije poslove, a onda žmuri kada se bave kriminalom", kaže Olenik.
POPULARNOST MLADIĆA
Poslije svega što se desilo utisak je da je Mladić popularniji u Srbiji nego u Republici Srpskoj - njegove slike svuda su po Beogradu pa čak i u Subotici.
Olenik kaže da nije siguran da je Mladić popularniji u Srbiji, ali da u sjeveroistočnoj BiH nema otpora njegovom imenu i djelu bez obzira što je u pitanju osuđeni ratni zločinac.
"U Beogradu i Srbiji je ipak naišao na kakav takav otpor i taj otpor je rezultirao akcijom sa još više slika i grafita", kaže advokat i navodi da građani precrtavaju i kreče Mladićeve murale u Beogradu, Novom Sadu.
Baš zbog tih slika, sudbine Vičevića, poteza Ljubiše Tumbakovića kada je reprezentaciju Crne Gore ostavio pred kvalifikacije za Evropsko prvenstvo jer je igrala sa Kosovom postavlja se pitanje: da li je Beograd i dalje kosmopolitski grad?
"Ne, Beograd je kasaba, kako je to već rekao g. Dežulović. Ovo je primjer kako je on u stvarnom smislu reči kasaba i kako sve dublje tonemo u mulj i žabokrečinu malograđanštine za koju smo mislili da smo prošli, ali nijesmo, jer oni koji imaju novca nametnuli su taj duh, oni trenutno vrše vlast, bave se propagandom i jedini cilj im je da Vučić i njegova stranka što duže ostanu na vlasti pa makar i uništili sve ono čime vladaju. Tu dolazimo i do sporta i to, nažalost, nije jedini primjer", odgovara Olenik.
I opet se vraćamo na Vičevića, teror navijača i dokle će ga država tolerisati?
"U takvim situacijama čak je i nepotrebno tražiti neposrednog inicijatora. Huligani - navijači su eksponenti ekstremne nacionalističke politike koja je ovdje na sceni već decenijama. Zato njima nije potrebno da se za konkretan slučaj Zvezdinog trenera napravi neki dogovor sa onima koji stoje iza njih i podržavaju ih. Oni su jednostavno kao i glavni i odgovorni urednici i novinari velikog broja režimskih medija – ohrabreni su već godinama unazad da se time bave jer se niko iz vlasti tome ne suprotstavlja", kaže Veljanovski.
Profesor zaključuje da se to sve dešava jer Srbija, nažalost, nema političku elitu u aktuelnoj vlasti iz koje neko treba da kaže, barem iz pristojnosti, da se procesuiraju oni koji šire govor mržnje – što je krivično djelo. To djelo je Evropskom konvencijom o ljudskim pravima jedno od najvećih ekstremnih ogrešenja o zakone, ali i zakone Srbije koja je prihvatila tu evropsku konvenciju.
Navijači u prljavim poslovima države
"Navijači služe da svima unaprijed kažu - nemoj slučajno da je neko kritikovao ideje Srbije uopšte i ideje o ,,srpskom svetu“, što je zapravo ideja o velikoj Srbiji. Navijači su podsticani od vlasti, oni su tajnim vezama, finansijski i infrastrukturno vezani za organe vlasti", objašnjava prof. Veljanovski.
Ekstremizam najbolji izvozni proizvod Srbije
"Jako je bitno da država prestane da organizuje, plaća i koristi navijače, odnosno kriminalce ili nasilničke grupe – jer veći dio njih je organizovano dovođen na litije u Crnoj Gori sa namjerom da se izazove nered. Pošto ti autobusi sa ljudima idu gdje im kaže po regionu i rade šta im se kaže - to sada postaje uvozno-izvozna roba", kaže Olenik.
