Zahtjev Kabineta predsjednika Crne Gore da Ministarstvo pravde hitno postupi po molbi Slavice Bratić, iako je krivični postupak protiv bivše ministarke Vesne Bratić u toku, otvorio je pitanje da li se u Crnoj Gori svjesno brišu granice između pomilovanja i oslobađanja od krivičnog gonjenja.
92
Advokat Veselin Radulović za Pobjedu upozorava da predsjednik nema ustavno ni zakonsko ovlašćenje da utiče na tok krivičnih postupaka i da se miješanjem različitih pravnih instituta dodatno urušava povjerenje u pravosuđe.
Iz Kabineta je saopšteno da je, povodom obraćanja Slavice Bratić, predsjednik Jakov Milatović zahtijevao od Ministarstva pravde hitno postupanje u skladu sa Zakonom o pomilovanju.
U saopštenju se navodi da zakonska procedura predviđa da postupak po službenoj dužnosti pokreće i vodi Ministarstvo pravde, koje prikuplja sve relevantne podatke od drugih državnih organa, sagledava i ocjenjuje navode iz molbe i sačinjava obrazloženi prijedlog za pomilovanje, koji predsjedniku predstavlja neophodni preduslov za odlučivanje.
Kabinet se pritom poziva na član 17, stav 1 Zakona o pomilovanju, kojim je propisano da ministar pravde pokreće postupak, dok stav 2 istog člana, kao i odredbe članova 11, 12 i 13, preciziraju način prikupljanja podataka, razmatranja molbe i izrade obrazloženog prijedloga.
Drugim riječima, predsjednik od Ministarstva pravde traži sprovođenje procedure predviđene za pomilovanje.
Istovremeno, Slavica Bratić u javnom apelu predsjedniku navodi da je on „jedina instanca koja u ovom momentu ima ingerencije da spriječi nepravdu“ i traži da „oslobodi jednog doktora nauka i redovnog profesora od krivičnog gonjenja“.
Upravo u toj formulaciji – oslobađanje od krivičnog gonjenja – nalazi se suština pravnog spora.
Tumačenje pomilovanja
Veslein Radulović je decidan i navodi da iako Zakon o pomilovanju propisuje da se pomilovanjem, između ostalog, može dati oslobađanje od krivičnog gonjenja taj postupak se pokreće po molbi ili po službenoj dužnosti kada to čini ministar pravde.
- Ta odredba mora se tumačiti restriktivno. U svakom slučaju predsjednik države ne može da taj postupak inicira na ovakav način i da faktički traži od ministra pravde da taj postupak pokrene. Dakle, zahtjev predsjednika države da ministar pravde hitno pokrene postupak pomilovanja, odnosno oslobađanja od krivičnog gonjenja Vesne Bratić, predstavlja nezakonit i neprimjeren čin – naglašava advokat. Pojašnjava da postupak pokreće i vodi ministar pravde u skladu sa zakonom i bez političkog pritiska.
- Ovakvim javnim zahtjevom predsjednik direktno kompromituje proceduru i prejudicira ishod, narušavajući princip podjele vlasti i nezavisnost institucija - ističe.
I Krivični zakonik (član 131) i Zakon o pomilovanju navode da se pomilovanjem može dati i „oslobođenje od krivičnog gonjenja“. Međutim, Ustav Crne Gore predsjedniku daje ovlašćenje da daje pomilovanja, ali ne i da preuzima funkciju tužilaštva ili suda.
Radulović naglašava da Zakon o krivičnom postupku propisuje da krivični postupak mogu obustaviti tužilac ili sud, dok ne postoji nijedna procesna norma koja omogućava da se postupak u toku obustavi odlukom predsjednika o pomilovanju.
- Zbog toga se odredba o „oslobođenju od krivičnog gonjenja“ u savremenom ustavnom sistemu tumači restriktivno, u skladu sa podjelom vlasti i nezavisnošću pravosuđa – pojasnio je on.
Hapšenje
Bivša ministarka prosvjete Vesna Bratić uhapšena je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u okviru istrage koja se odnosi na način na koji su tokom 2021. godine vršena razrješenja i imenovanja direktora obrazovnih ustanova. Prema navodima iz istrage, Bratić se sumnjiči da je selektivno primjenjivala zakonska ovlašćenja – da je razriješila osam direktora za koje je kasnije u sudskim postupcima utvrđeno da su nezakonito smijenjeni, dok istovremeno nije razriješila oko četrdeset direktora koji, prema dokumentaciji i nalazima tužilaštva, nijesu ispunjavali zakonske uslove za ostanak na funkciji.
Predmet SDT fokusiran je na navodno propuštanje da se razriješi veći broj direktora, a ne primarno na nezakonite smjene onih osam direktora koje su sudovi već utvrdili u parničnim postupcima. Upravo ta razlika – između sudski utvrđenih nezakonitih razrješenja i krivičnopravne odgovornosti zbog navodnog nepostupanja – dodatno je zbunila javnost i otvorila brojna pitanja o osnovu i dometu istrage.
Slučaj ima i parnični krak, budući da su brojni razriješeni direktori u prethodnim godinama dobili sporove protiv države, uz pravosnažne presude kojima su utvrđene nezakonite smjene i dosuđene naknade štete. Paralelno s tim, u javnosti su ranije saopštavani i podaci o više krivičnih prijava koje su protiv Bratić podnošene zbog postupanja u periodu dok je rukovodila resorima prosvjete, nauke, kulture i sporta.
Hapšenje bivše ministarke izazvalo je snažne političke reakcije – dio političkih subjekata govorio je o političkom progonu, dok su drugi isticali da je riječ o zakasnjelom, ali nužnom procesuiranju. U tom kontekstu uslijedio je i apel Slavice Bratić predsjedniku države da, kako je navela, „spriječi nepravdu“, što je potom rezultiralo zahtjevom Kabineta predsjednika prema Ministarstvu pravde.
Predsjednik ne poznaje sistem
Na pitanje Pobjede da li predsjednik države uopšte može zahtijevati oslobađanje od krivičnog gonjenja ili pokrenuti proceduru koja bi imala takvo dejstvo, advokat Veselin Radulović odgovara bez dileme.
- Naravno da predsjednik Crne Gore ne može osloboditi neko lice od krivičnog gonjenja. Ovaj slučaj, nažalost, pokazuje koliko ljudi koji su na najodgovornijim pozicijama ne poznaju pravni sistem ili nemaju dovoljno dobre savjetnike da ih to nauče ako oni to ne znaju - rekao je Radulović za Pobjedu.
On naglašava da je ključno razlikovati aboliciju od pomilovanja.
- Predsjednik Crne Gore ne može dati aboliciju, odnosno ne može osloboditi neko lice od krivičnog gonjenja. Abolicija podrazumijeva oslobađanje od krivičnog gonjenja i tu nadležnost ima Skupština kroz donošenje posebnog zakona. U određenim slučajevima, kada se radi o oslobađanju od izvršenja kazne, dolazimo do instituta amnestije, ali i taj institut reguliše Skupština zakonom. U ovom dijelu predsjednik, po mom mišljenju, nema nikakva ovlašćenja – ističe Radulović.
Na pitanje Pobjede da li zahtjev predsjednika prema Ministarstvu pravde može imati bilo kakvu pravnu snagu, Radulović je kategoričan.
- Ne postoji mogućnost da Ministarstvo pravde u ovom slučaju reaguje i ne bi imalo nikakvu pravnu snagu da Ministarstvo pravde u bilo kom smislu reaguje i obavijesti predsjednika na bilo koji način – kazao je on.
Prebacivanje odgovornosti?
Na dodatno pitanje da li ovakav potez pokazuje pokušaj prebacivanja odgovornosti, Radulović kaže da prije svega pokazuje nepoznavanje sistema, ali i da se ne može zanemariti politički kontekst.
- Ova reakcija predsjednika Milatovića pokazuje nešto što je možda i bilo očekivano, da on kao član te Vlade koju je činila gospođa Bratić i vjerovatno u određenom smislu politički i možda lično blizak s njom želi na neki način da je pomogne. To nije dobro. Treba pustiti institucije i sistem. Političari moraju da shvate da moraju da dozvole i da naprave ambijent institucijama, prvenstveno tužilaštvu, da rade svoj posao – ističe advokat.
Radulović upozorava da političari ne smiju da utiču na rad pravosuđa.
- Oni ne smiju na bilo koji način da utiču i da komentarišu niti da pozdravljaju neka hapšenja, niti da ih najavljuju, niti da ih, kao što je u ovom slučaju gospođa Bratić, osuđuju i da traže načina da ih zaustave. To šalje jako lošu sliku o pravosuđu i to najviše narušava integritet tužilaštva i pravosuđa generalno – smatra on.
Objašnjavajući razliku između instituta, Radulović navodi:
- Pomilovanje je individualni akt. Akt milosti predsjednika države. Najprostije rečeno. On se odnosi na kaznu ili pravne posljedice osude. Podrazumijeva već izrečenu pravosnažnu presudu koju predsjednik države može, u određenim situacijama, donekle da koriguje – ističe Radulović.
Zbog toga, kako naglašava, pomilovanje ne može doći u obzir dok je postupak u toku.
- Kada je u pitanju pokrenuti postupak, odnosno postupak koji je u toku, kao u ovom slučaju gospođe Bratić, i kada govorimo o aboliciji, abolicija podrazumijeva oslobađanje nekog lica od krivičnog gonjenja. Tu nadležnost ima isključivo parlament. Ta nadležnost se koristi izuzetno i ne može se proizvoljno koristiti u političke svrhe. Mislim da u ovom slučaju apsolutno ne postoji razlog za to, posebno jer se radi o pojedinačnom slučaju. Na pojedinačni slučaj može se primijeniti institut pomilovanja, ali samo u slučaju kada se postupak pravosnažno okončan i kada se izrekne kazna – pojasnio je advokat.
Politički kontekst i dvostruki aršini
Radulović upozorava i na širi politički obrazac.
- Godinama svjedočimo da političari žele da kontrolišu sve, uključujući pravosuđe, i da krivična odgovornost zavisi od toga da li ste bliski partijama i grupacijama koje imaju političku moć i političku vlast. Ako ste bliski, onda se traži i nalazi način da ne odgovarate za bilo koje sumnje ili dokaze koji vas terete za zloupotrebu položaja ili bilo koje drugo krivično djelo – decidan je on.
Kada je riječ o reakcijama političkih partija na hapšenje Vesne Bratić, Radulović kaže da je problematičan dvostruki standard.
- Problematično je i jako zabrinjavajuće da imamo političke partije koje su određena procesuiranja i hapšenja prvo najavljivale, zatim ih pozdravljale i predstavljale kao svoje lične rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. A kada se desilo procesuiranje i hapšenje gospođe Bratić, oni su to osudili i poslali poruke da se radi o političkom progonu. I jedno i drugo nije dobro – ukazuje Radulović.
Javnost zbunjena
Kada je riječ o samom predmetu protiv Vesne Bratić, Radulović navodi da su informacije koje su dostupne javnosti zbunjujuće.
- Shvatili smo da joj se na teret stavlja to što određeni broj direktora nije smijenila. Ne ono što je i utvrđeno u nekim sudskim presudama – da je nezakonito smijenila određene direktore. To ostavlja prostor za sumnje šta je tužilaštvo radilo i šta je utvrdilo – smatra advokat.
Podsjeća da je Bratić rukovodila sa četiri resora koji su raspolagali budžetom od oko 220 miliona eura godišnje i da je Državna revizorska institucija utvrdila ozbiljne nepravilnosti u raspolaganju tim sredstvima.
- Čini se da se tužilaštvo tim dijelom nije bavilo, kao ni pitanjima nostrifikacije brojnih diploma sa veoma sumnjivih školskih ustanova iz okruženja – kazao je on.
Radulović dodatno problematizuje i pitanje samostalnosti odluka.
- Svako razuman zna da ona kao ministarka nije mogla i nije sigurno donosila takve odluke sama, već da je dobijala spiskove ljudi koje treba razriješiti i spiskove ljudi koje treba postaviti i da je ispunjavala partijske zadatke. U tom dijelu je izostala ocjena tužilaštva da li se radi o nekoj vrsti organizovanog djelovanja, možda i krivičnog djela stvaranja kriminalne organizacije, gdje je gospođa Bratić bila samo jedan od članova koji je izvršavao naloge određenih ljudi – ističe on.
Pobjeda je povodom ovog slučaja uputila pitanja i Ministarstvu pravde, ali ministar Bojan Božović do zaključenja broja nije odgovorio na molbu za komentar.
