Nelegalni kamenolomi najčešće se otvaraju u blizini infrastrukturnih projekata – puteva, mostova i gradilišta, kako bi se smanjili troškovi transporta i izbjeglo plaćanje koncesija. Upravo izbjegavanje koncesionih naknada i drugih zakonskih obaveza predstavlja glavni razlog zašto kamenolomi nijesu registrovani, navodi Pobjeda. Time se uzrokuje višemilionska šteta po budžet, dok su posljedice po životnu sredinu i povjerenje građana – dugoročne – kažu predstavnici NVO sektora. Sagovornici Pobjede poručuju da zakoni postoje, ali da bez političke volje i odlučne primjene sistem ostaje nemoćan.
Predstavnik NVO „Breznica“ Milorad Mitrović upozorava da je situacija alarmantna na teritoriji čitave države.
„Na osnovu podataka iz Pljevalja, ali i opšte slike u cijeloj državi, evidentno je da u Crnoj Gori ima veliki broj nelegalnih kamenoloma, a taj broj posljednjih godina raste „kao pečurke poslije kiše“. Zabrinjava situacija na cijeloj teritoriji države – gotovo da nema sela bez kamenoloma. Nelegalni kamenolomi najčešće se otvaraju u blizini infrastrukturnih projekata – puteva, mostova i gradilišta – kako bi se smanjili troškovi transporta i izbjeglo plaćanje koncesija. Upravo izbjegavanje koncesionih naknada i drugih zakonskih obaveza predstavlja glavni razlog zašto kamenolomi nijesu registrovani. Pored toga, očigledan je i problem nedostatka kontrole i prebacivanja nadležnosti između inspekcija, što stvara prostor za nevjerovatne zloupotrebe“, istakao je Mitrović.
Milioni izgubljeni, priroda uništena
Na pitanje ko je odgovoran što pojedinci zarađuju na uštrb države, Mitrović odgovara da je krivica višeslojna.
„Prije svega, odgovorni su oni koji svjesno i planski vrše nelegalnu eksploataciju i ostvaruju ogromnu dobit bez plaćanja koncesija državi i opštini. Međutim, ništa manja odgovornost nije ni na nadležnim institucijama koje godinama ne reaguju ili se proglašavaju nenadležnim. Kao ilustraciju navodim primjer iz Pljevalja, gdje su, prijave građana i aktivista završavale u birokratskom lavirintu urbanističko-građevinske, poljoprivredne i šumarske inspekcije, koje su prebacivale odgovornost jedna na drugu. U slučaju radova na putu Pljevlja – Metaljka, gdje su izvođači bili Crnagoraput i podizvođač Imperijal, nekoliko kamenoloma je otvoreno bez jasnih oznaka legalnosti, a pitanje porijekla kamena nikada nije bilo predmet ozbiljne kontrole“, tvrdi Mitrović.
Prema njegovim riječima, odgovorni su i pojedinci koji nezakonito zarađuju, ali i sistem koji im to omogućava kroz pasivnost, nedostatak volje i eventualnu političku zaštitu. Šteta je, kaže, višestruka – finansijska, ekološka i društvena.
„Samo u opštini Pljevlja procjenjuje se da je za petnaest godina izgubljeno više od pet miliona eura koncesionih prihoda, što bi, primjera radi, bilo dovoljno za zamjenu deset kilometara azbestnih cijevi u vodovodnoj mreži. Na nivou cijele države taj iznos je zasigurno višestruko veći. Ekološka šteta, često je nenadoknadiva – devastacija zemljišta, uništavanje šumskih i poljoprivrednih površina, narušavanje pejzaža, povećano zagađenje vazduha i voda, kao i rizik od klizišta i erozije. Posebno je zabrinjavajuće što se eksploatacija često vrši bez ikakvih studija procjene uticaja na životnu sredinu, bez studije procjene rizika i bez plana sanacije terena na kome je izvršena nelegalna eksploatacija. Društvena šteta ogleda se u urušavanju povjerenja građana u institucije. Anketa koju smo radili pokazuje da veliki procenat građana nije upoznat sa zakonskim posljedicama, a čak 94 odsto nikada nije prijavilo nelegalnu eksploataciju, što govori o osjećaju nemoći i nepovjerenju građana u sistem“, naveo je Mitrović.
Zakoni postoje, primjena izostaje
Sagovornik iz NVO „Breznica“ smatra da Crna Gora na papiru ima definisane zakonske okvire koji regulišu eksploataciju mineralnih sirovina, uključujući obavezu koncesija, nadzor i sanaciju terena, ali da je problem u primjeni.
„Inspekcijski nadzor očigledno nije adekvatan ili nije dovoljno efikasan. Kada prijave završavaju tako što se svi proglašavaju nenadležnim, to ukazuje na ozbiljan institucionalni problem. Takođe, činjenica da tokom velikih infrastrukturnih tendera nije bilo obavezno precizno navesti lokaciju eksploatacije kamena govori o sistemskim propustima. Rješenje vidi u jasnom definisanju odgovornosti svake inspekcije, jačanju koordinacije između državnih i lokalnih organa, uključivanju tužilaštva u sistemske kontrole, pooštravanju kaznene politike, obavezi investitora da dokažu porijeklo materijala i oduzimanju protivpravno stečene imovine. Bez političke volje i odlučne primjene zakona, nelegalni kamenolomi će i dalje „nicati“ širom Crne Gore, na štetu budžeta, prirode i građana“, poručio Mitrović.
Sličan stav dijeli i građanski aktivista Darko Saveljić, koji naglašava da se primarno ne bavi ovom tematikom, ali da je kao zaposleni u Agenciji za zaštitu životne sredine Crne Gore djelimično upoznat sa problemom.
2Čini mi se da ovaj problem sve više prijeti da pretvori Crnu Goru u zemlju kamenoloma. Naša priroda je naš najveći resurs – za turizam, poljoprivredu i ukupni razvoj. Kamenolomi su nešto potpuno suprotno od onoga što bi trebalo da budu državne smjernice razvoja. Treba imati u vidu realnost razvoja. Država mora da se razvija i ne može bez agregata za auto-puteve i puteve, bez betona za izgradnju stambenih objekata, turizma, energetike i industrije. Postojanje kamenoloma samo po sebi nije sporno. Sporno je kada su oni nelegalni, kada se otvaraju bez kontrole, bez procjene uticaja na životnu sredinu i bez plana sanacije. Ključ je u pronalaženju balansa između razvoja i zaštite prirode. Ako želimo održivu budućnost, moramo jasno definisati gdje je eksploatacija dozvoljena, pod kojim uslovima i uz kakav nadzor. U suprotnom, rizikujemo trajnu devastaciju prostora koji je naš najvredniji resurs“, zaključio je Saveljić.
Pobjeda je nedavno pisala nakon usvojenog dokumenta Ministarstva energetike i rudarstva Crne Gore - „Informacija o godišnjem planu davanja koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina u 2026. godini“- da su, prema riječima ekološkog aktiviste Aleksandra Dragićevića, kamenolomi bez kontrole i da država širi koncesije.
Dok Vlada, prema Dokumentu, planira nove koncesije za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina 2026. godine, ignorišući dio primjedbi i lokalnih zajednica koje upozoravaju na zdravstvene, bezbjednosne i turističke rizike, postoji, smatra Dragićević, raširena ilegalna eksploatacija kamena i šljunka, kao i nedostatak inspekcijskog nadzora i ozbiljne ekološke posljedice širom Crne Gore. Prema riječima Dragićevića, problem eksploatacije mineralnih sirovina u Crnoj Gori odavno je izašao iz okvira pojedinačnih slučajeva i prerastao u sistemski izazov. On je kazao da je, prema podacima iz 2025. godine, u Crnoj Gori bilo operativno 48 legalnih kamenoloma, od kojih je 12 vršilo eksploataciju van odobrenih eksploatacionih polja, dok su u međuvremenu otvoreni novi, ali bez preciznih javno dostupnih podataka.
Nema podataka
Eksploatacija kamena i rad kamenoloma u Crnoj Gori već godinama izazivaju zabrinutost dijela javnosti zbog mogućih posljedica po životnu sredinu, ali odgovori nadležnih institucija pokazuju da precizni podaci o razmjerama štete i kontroli ovog sektora nijesu objedinjeni u jednoj instituciji. Iz Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore navode da nemaju direktnu nadležnost nad evidencijom nelegalnih kamenoloma niti nad sprovođenjem inspekcijskog nadzora nad eksploatacijom mineralnih sirovina.
Kako su pojasnili, te nadležnosti prvenstveno pripadaju rudarskoj i ekološkoj inspekciji, kao i drugim organima koji se bave upravljanjem mineralnim resursima.
„Agencija za zaštitu životne sredine nema direktnu nadležnost nad evidencijom nelegalnih kamenoloma, niti nad sprovođenjem inspekcijskog nadzora nad eksploatacijom mineralnih sirovina. Te nadležnosti primarno pripadaju rudarskoj i ekološkoj inspekciji, kao i drugim organima koji se bave upravljanjem mineralnim resursima. Međutim, Agencija kroz svoje redovne aktivnosti i komunikaciju sa drugim institucijama, lokalnim samoupravama i građanima povremeno dobija informacije i pritužbe koje se odnose na moguće negativne uticaje eksploatacije kamena na životnu sredinu. Takve informacije se, u skladu sa našim ingerencijama, prosljeđuju nadležnim inspekcijskim organima na dalje postupanje“, naveli su iz Agencije.
Na pitanje da li postoje procjene štete koju su prouzrokovali kamenolomi, bilo legalni ili nelegalni, iz Agencije ističu da takve zbirne procjene ne rade.
„Agencija ne izrađuje zbirne procjene ukupne štete koju uzrokuju pojedinačni kamenolomi, bilo da su legalni ili nelegalni. Naša uloga se prvenstveno odnosi na sprovođenje postupaka procjene uticaja na životnu sredinu, strateške procjene uticaja, izdavanje integrisanih dozvola i praćenje stanja životne sredine kroz različite segmente monitoringa. U tom smislu, prilikom razmatranja projekata eksploatacije mineralnih sirovina, Agencija analizira potencijalne uticaje na životnu sredinu i daje mišljenja ili saglasnosti u skladu sa zakonskom procedurom. Kada se kroz monitoring ili prijave ukaže na moguće negativne uticaje na životnu sredinu, informacije se dostavljaju nadležnim inspekcijskim organima radi preduzimanja daljih mjera“, saopšteno je iz Agencije.
U odgovoru navode i da eksploatacija kamena može imati značajne posljedice po životnu sredinu, posebno ukoliko se ne sprovodi u skladu sa propisanim standardima.
„Eksploatacija kamena kao i druge vrste eksploatacije mineralnih sirovina mogu imati značajne uticaje na životnu sredinu ukoliko se ne sprovode u skladu sa propisanim standardima i mjerama zaštite. Ti uticaji se najčešće ogledaju u degradaciji prostora i pejzaža, promjenama reljefa, gubitku ili fragmentaciji staništa, povećanom stvaranju prašine i buke, kao i potencijalnom uticaju na kvalitet zemljišta i voda. Zbog toga je od posebne važnosti da se eksploatacija sprovodi uz adekvatne studije procjene uticaja na životnu sredinu, jasno definisane mjere zaštite, kao i obavezu rekultivacije prostora nakon završetka eksploatacije“, naveli su oni.
Govoreći o zakonskom okviru, iz Agencije ističu da on postoji, ali da je u praksi neophodno dodatno unapređenje i jačanje kontrole.
„Važeći zakonski okvir u Crnoj Gori uređuje pitanja eksploatacije mineralnih sirovina, uključujući i kamen, kao i obaveze u pogledu zaštite životne sredine. Ipak, u praksi se često dešava da je neophodno dodatno unapređenje propisa i jačanje mehanizama kontrole kako bi se efikasnije spriječila nelegalna eksploatacija i negativni uticaji na životnu sredinu. U tom kontekstu, važno je istaći da je u toku priprema novog zakona o rudarstvu, a Agencija za zaštitu životne sredine ima svog predstavnika u radnoj grupi za izradu tog propisa. Očekujemo da će novi zakon donijeti jasnija pravila i ograničenja u oblasti eksploatacije mineralnih sirovina, posebno u dijelu suzbijanja nelegalne eksploatacije, kao i u pogledu jačanja zaštite zdravlja ljudi i životne sredine“, naveli su iz Agencije.
MUP bez odgovora o dozvolama za eksploziv u kamenolomima
Odgovore smo zatražili i od Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, odnosno od Direktorata za vanredne situacije, koji je nadležan za izdavanje dozvola za eksplozivna sredstva koja se koriste pri eksploataciji kamena. Međutim, iz ovog resora nijesmo dobili konkretne podatke na pitanja koliko je dozvola izdato prošle godine, u kojim gradovima i kojim firmama, kao ni koliko ih je izdato tokom ove godine.
Iz Ministarstva nijesu odgovorili ni na pitanja koji se uslovi moraju ispuniti za dobijanje dozvole, kao ni da li postoje firme kojima dozvole nijesu odobrene. Umjesto toga, dostavili su odredbe Zakona o eksplozivnim materijama.
„Zakonom o eksplozivnim materijama propisano je čl. 12 izdavanje dozvole za stavljanje u promet eksplozivnih materija, dok se čl. 17 istog zakona utvrđuje lista eksplozivnih materija koje se stavljaju u promet, a koja je objavljena u Službenom listu Crne Gore. Na osnovu navedenog, u prometu na teritoriji Crne Gore mogu se naći eksplozivne materije za koje je ovo ministarstvo izdalo dozvolu, uz napomenu da se radi o eksplozivnim materijama koje se mogu isključivo koristiti za civilnu upotrebu“, navodi se u odgovoru Ministarstva.
Dodaju da eksplozivna sredstva mogu koristiti samo privredna društva, druga pravna lica ili preduzetnici koji posjeduju odgovarajuće dozvole.
„Eksplozivna sredstva mogu da koriste isključivo privredna društva, druga pravna lica ili preduzetnici koji moraju posjedovati dozvolu za vršenje djelatnosti miniranja shodno članu 53 gore navedenog zakona. Pored ove dozvole privredna društva, druga pravna lica ili preduzetnici moraju imati i dozvolu za nabavku shodno članu 37 istog zakona, kako bi obavljali navedene poslove, a sve u cilju zaštite života i zdravlja ljudi, imovine i cjelokupne životne sredine“, saopštili su iz Ministarstva.
Istakli su i da propisivanje uslova za koncesije i koncesionare, kao i pribavljanje drugih dozvola iz ove oblasti, nije u nadležnosti tog ministarstva.
„Propisivanje uslova za koncesionare, koncesija, kao i pribavljanje adekvatnih dozvola iz ove oblasti nije u nadležnosti ovog ministarstva“, navodi se u odgovoru.
Nema formiranih predmeta
Tužilaštva nemaju formirane predmete protiv nelegalnih kamenoloma. Iz viših državnih tužilaštava Podgorice, Pljevalja, Kotora, Ulcinja i Nikšića dobili smo odgovore da prošle godine, kao ni ove, nije bilo formiranih predmeta povodom nelegalnih kamenoloma.
