Trenutno je Švedska u prednosti pred drugim tehnološki razvijenim zemljama u trci ko će prvi moći bez novca, jer se tek tri odsto novčanih transakcija obavlja papirnim novčanicama ili kovanicama. Poređenja radi, cijela eurozona devet odsto transakcija obavlja čvrstim novcem, a SAD sedam odsto.
U Švedskoj je, konkretno, sada nemoguće platiti javni prevoz novcem, jer su u upotrebi ili pripejd kartice ili SMS poruke, a postoje čak i gradovi u kojima bankarske poslovnice više uopšte ne posluju papirnim novcem. Zanimljivo je da su i neke crkve već prešle na digitalno poslovanje, pa donacije primaju preko elektronskih kartica koje izdaju banke.
Jedan od pobornika ukidanja novca je i nekadašnji član grupe ABBA, Bjorn Ulveus, koji se za zabranu štampanja novčanica založio nakon što mu je sin treći put opljačkan. Manje novca znači i manje oružanih pljački banaka, a u Švedskoj je taj broj sa 110 u 2008, pao na samo 16 u 2011. godini. Manje novca u opticaju ujedno je i pomoć državnom trezoru, jer se utaja poreza mnogo teže otkriva ako se usluge i robe plaćaju bez elektronskog traga. Zato je i Mario Monti u Italiji zakonom zabranio gotovinske transakcije čija vrijednost premašuje 1.000 eura.
Ipak, preduslov prelaska na isključivo digitalni novac je stvaranje mogućnosti da se nešto plaća anonimno, jer je neprihvatljivo da iza svake transakcije pojedinca ostaje jasan elektronski trag. Takođe, mnogima je neprihvatljivo da izdavaoci kartica, a to su uglavnom banke, od svake pojedinačne transakcije ostvaruju neku proviziju.
