U Francuskoj je posljednjih nekoliko nedjelja tema vakcinalnih pasoša izazvala lavinu bijesa. Protivljenje ovoj mjeri ujedinilo je i oštru ljevicu i desnicu, sa više od 200.000 ljudi koji su izašli na ulice da iskažu nezadovoljstvo.
U kaleidoskopu različitih uključenih grupa, jedini ujedinjujući transparent je tvrdnja da je politika Emanuela Makrona kršenje francuskog načela slobode.
Francuska nije jedinstvena u suočavanju sa takvim otporom. U SAD, obaveno nošenje naski i izazvali su strastveno sramoćenje i pokretanje pravnih radnji.
Lični izbor ili...?
Oni koji se odlučno protive bilo čemu što je okarakterisano kao vakcinalni pasoš imaju tendenciju da to pitanje uobliče kao isključivo lični izbor. To može izgledati površno razumno, ali naglašava ključni nesporazum – pretpostavku da je vakcinacija samo individualna blagodet.
Imunizacija kolektivno smanjuje prostor za razvoj bolesti, pružajući zaštitni zid koji štiti ugrožene članove društva
Naprotiv; imunizacija je u suštini mjera javnog zdravlja koja se sprovodi kako bi se smanjila učestalost i teret bolesti na nivou populacije. Nepobitno je da ima ogromnu individualnu korist, ali posmatranje vakcinacije kroz ovaj reduktivni, individualistički objektiv u osnovi iskrivljuje stvarnost da se radi o nečemu mnogo većem od lične zaštite.
Imunizacija kolektivno smanjuje prostor za razvoj bolesti, pružajući zaštitni zid koji štiti ugrožene članove društva. Iako infekcija Covidom uglavnom ne može nanijeti mladoj, zdravoj osobi trajnu štetu, njihovo prenošenje moglo bi nanijeti značajnu, čak i fatalnu, štetu ugroženim osobama.
Ovo je razmatranje koje se često propušta u argumentima o dokazima o vakcinaciji u javnim prostorima. Oni koji to proglašavaju kršenjem svojih sloboda ne shvataju da drugi razumno očekuju da ih ne treba bez potrebe izlagati potencijalno smrtonosnom virusu ako se to može izbjeći.
Libertarijanski argument ne uspijeva ni na drugom nivou – nevakcinisana populacija i dalje predstavlja prijetnju čak i za vakcinisane. Osim što vakcine nemaju savršenu efikasnost, virusi mutiraju reprodukcijom.
Prava jednih uravnotežiti sa slobodama drugih
Neimunizovani, zapravo, čine masu ljudskih petrijevih posuda u kojima se brzo javljaju mutacije obdarene sposobnošću da izbjegnu zaštitu koju pruža vakcinacija. Smanjena efikasnost vakcinacije protiv delta soja je snažan podsjetnik na ovu stvarnost.
Kako ćemo dalje postupiti je izazovno pitanje. Istovremeno, možemo priznati da pojedinačna prava postoje, ali i priznati da prava nijesu apsolutna i da se moraju uravnotežiti sa slobodama drugih.
Vrlo malo nas bi se protivilo nametanju ograničenja brzine na zajedničkom javnom putu ili ograničenju pušenja na javnim mjestima, s obzirom na to da ove aktivnosti mogu naštetiti drugima.
Koncept zajedničke vakcinacije počiva na istom principu. Vrijedi napomenuti da ove debate svakako nijesu nove. U Engleskoj i Velsu, Zakon o vakcinaciji iz 1853. godine nalaže univerzalnu vakcinaciju protiv malih boginja, sa kaznama za one koji su odlučili da se ne pridržavaju. Takva je bila virulenca velikih boginja da su obavezne vakcine za škole uvedene u nekoliko američkih država već 1827.
Takođe je vrijedno napomenuti da, iako su ove mjere bile izuzetno efikasne u smanjenju infekcije, protivnici su ih takođe kritikovali kao medicinski despotizam. Takve optužbe imaju savremeni odjek u nizu nedavnih pravnih izazova protiv obaveznih vakcina.
U jednom američkom slučaju prošle nedjelje, sudija Frenk H. Isterbruk podržao je pravo Univerziteta Indijana da naloži vakcinaciju studentima koji se vraćaju na nastavu. Odlučujući da univerzitet ima pravo da propiše neophodne mjere za zaštitu drugih studenata u zajednici, Isterbruk je primijetio: „Vakcinacija ne štiti samo vakcinisane osobe, već i one koji stupe u kontakt sa njima, a na univerzitetu je neizbježan kontakt“.
Posebno se ova procjena oslanjala na odluku Vrhovnog suda iz 1905. godine, Džejkobson protiv Masačusetsa, koja je utvrdila da države mogu da zahtijevati od javnosti da se vakcinišu protiv malih boginja ili rizikuju da budu kažnjene, što je slučaj motivisan istom „slobodarskom“ lažnom viješću.
Povratak iskorijenjenih bolesti
Kontekst je takođe kritičan. Čak i prije pojave koronavirusa, propaganda na mreži protiv vakcina dovela je do povratka smrtonosnih bolesti koje su nekada bile praktično iskorijenjene širom svijeta. Oklijevanje po pitanju vakcine je spektar, a antivakserski aktivisti pokazali su se spretnim u naoružavanju društvenih medija kako bi zaplašili roditelje.
U 2019. godini, endemski preporod ospica primorao je Svjetsku zdravstvenu organizaciju da proglasi nevakcinisanost jednom od deset vodećih prijetnji javnom zdravlju.
Iako oni koji protestuju mogu biti glasni, oni su ipak manjina
Antivakseri, podstaknuti pandemijom, učinili su pozivanje na slobodu centralnom temom svojih poruka. Jedan posebno ružan, istorijski nepismen štos je njihovo prisvajanje žute zvijezde koja se koristila za stigmatizaciju Jevreja u nacističkoj Njemačkoj, tvrdeći da su na sličan način odvojeni od društva zbog svojih uvjerenja. Osim što je zapanjujuće tonski gluv, ovo je žalosna lažna ekvivalencija.
Sertifikovanje vakcina izgleda kao razuman zahtjev za komunalne aktivnosti i sa istorijskim porijeklom, posebno kada je jedina prepreka pogrešno ideološko protivljenje. Ali možda je najrelevantnije pitanje da li vakcinalni pasoši mogu pomoći u uklanjanju sablasti pandemije.
Uprkos buci i bijesu, podaci iz Francuske izuzetno obećavaju. Najava vlade da će za ulazak u javne prostore biti potrebna potpuna vakcinacija izazvala je ogroman porast vakcinacije u nekad skeptičnoj naciji. Ovo je vitalno zapažanje, jer sugeriše da je veliki dio apatije bio posljedica samozadovoljstva i laissez-faire kontrarijanizma, a ne nekog duboko ukorijenjenog protivljenja. Iako oni koji protestuju mogu biti glasni, oni su ipak manjina. Makronov potez, uprkos svim protivnicima, vjerovatno je dobro ocijenjen.
Vakcinacija ostaje naša najbolja nada i još se vode važni razgovori o tome kako najefikasnije i pravedno maksimizirati unos za sve i koji oblik mandata i podsticaja treba da ima. Međutim, jedno je sigurno – vakcinacija nadilazi pojedinca i mogućnost izbora ima neizbježan društveni uticaj. Na kraju, oni koji bi se pozvali na slobodu – liberté francuskog nacionalnog gesla kao svoju mantru protiv vakcinacije izdaju sebe kada izostavljaju jednako vitalno bratstvo – fraternité.
* * * * *
Autor je dr Dejvid Robert Grajms, ljekar i istraživač karcinoma, autor knjige „Iracionalni majmun: Zašto padamo na dezinformacije, teoriju zavjere i propagandu“ i kolumnista Guardiana
