Program vakcinacije u Velikoj Britaniji postigao je izuzetan uspjeh. Međutim, kako većina odraslih osoba biva revakcinisana, nevakcinisanima je prepušteno da dobiju i šire ovaj virus. Ovo usmjerava fokus na djecu, tinejdžere i škole. To već možemo vidjeti sa porastom stope zaraze kod tinejdžera i mladih (koji tek počinju da se vakcinišu), ali je na niskom nivou među revakcinisanim osobama srednje i starije dobi.
Šta da radimo? Da li treba da vakcinišemo tinejdžere (i kasnije mlađu djecu)? Pitao sam svog internog stručnjaka, mog sina tinejdžera. Smatrao je da mu nije potrebna vakcina, ali da će je primiti „ako bi to stvari vratilo u normalu“. Samo jedno gledište, ali navelo me je da pomislim da je jedan od odgovora na našu dilemu traženje stavova tinejdžera; čini mi se zbunjujućim i odbacujućim da su njihovi glasovi uglavnom odsutni. Nikada ne bismo razmišljali o vakcinaciji drugih manjinskih grupa bez traženja njihovog mišljenja, a opet, gotovo sva istraživanja prije iznose stavove roditelja nego mladih.
Nema sumnje da djeca i tinejdžeri mogu da se zaraze i šire koronavirus. Čini se da su ga djeca iz osnovne škole rjeđe imala, ali znamo da oko 40% tinejdžera ima Covid antitijela, što znači da su zaraženi tokom prošle godine. Ovo je važno jer nam govori da su mnogi već zaštićeni, ali nije ni blizu dovoljnoj mjeri.
Nikada ne bismo razmišljali o vakcinaciji drugih manjinskih grupa bez traženja njihovog mišljenja, a opet, gotovo sva istraživanja prije iznose stavove roditelja nego mladih.
Većina djece i tinejdžera ima tihu infekciju Covidom – ili gotovo da nemaju simptoma. Rizik da se ozbiljno razbole vrlo je nizak, a smrtnost od Covida je veoma mala. Tokom prve godine pandemije bilo je oko 30 smrtnih slučajeva mlađih od 18 godina, što predstavlja ukupan rizik blizu dva od milion. Većina smrtnih slučajeva mlađih od 18 godina bila su kod djece sa teškim zdravstvenim stanjem ili invaliditetom, koja su ranjiva svake zime, bez obzira na Covid.
Rizik od smrti od Covida za inače zdravu djecu bliži je jednom u dva do tri miliona. Ipak, čak i jedna jedina smrt djeteta je previše. Zato je važno ovo staviti u kontekst. Prije Covida, svake godine smo izgubili skoro 2.000 mlađih od 18 godina (ne računajući nedonoščad) od niza bolesti i nezgoda, u prosjeku 15 godišnje od gripa.
Prednosti vakcinacije za tinejdžere su trostruke.
- Prvo, smanjenje rizika od obolijevanja.
- Drugo, smanjenje prenosa na ugrožene odrasle osobe.
- Treće, koristi od manjeg narušavanja njihovog života i školovanja. Korist od smanjenja rizika od bolesti izuzetno je mala za zdrave tinejdžere.
Nesumnjivo je mnogo više koristi za tinejdžere sa slabijim zdravstvenim stanjem ili invaliditetom. Ali rizici post-Covid sindroma (koji se nazivaju i „dugim Covidom“) kod djece su nepoznati i na njih treba računati. Kažem nepoznati, jer imamo samo podatke o broju zaražene djece koja imaju trajne simptome.
Postoje zabrinjavajući izvještaji da i do 25% zaražene djece ima stalne probleme. Međutim, ovo ignoriše veoma visok nivo umora i glavobolje o kojima su izvještavali čak i zdravi tinejdžeri. Moramo znati šta Covid donosi povrh uobičajenih simptoma svakodnevnog života. Ovi podaci bi uskoro trebalo da budu dostupni.
Smanjenje prenosa na ugrožene odrasle osobe najveća je korist od vakcinacije tinejdžera. Ali postoje etička pitanja u vezi sa vakcinacijom pojedinaca koja prvenstveno donose korist drugima. Mi smo imali presedan u tome što vakcinišemo djecu protiv rubeole kako bismo zaštitili trudnice i njihove nerođene bebe. Takođe vakcinišemo tinejdžere protiv HPV-a u velikoj mjeri kako bismo zaštitili tinejdžerke i žene koje postaju. Ali pri tome, sigurnosna „ljetvica“ mora biti vrlo visoka.
Rizici vakcinacije tinejdžera su dvojaki: bilo koji neželjeni efekti vakcinacije i korišćenje oskudnih zaliha vakcina koje bi možda bilo bolje primijeniti negdje drugdje. Sada imamo podatke o bezbjednosti vakcine samo kod tinejdžera iz ispitivanja Pfizer i Moderna za oko 3.000 tinejdžera, iako su samo podaci o Pfizeru objavljeni u potpunosti. Ispitivanja su pokazala da su vakcine visoko efikasne i vrlo sigurne, a Pfizer je licenciran za upotrebu kod tinejdžera u Velikoj Britaniji. SAD i neke evropske zemlje sada uvode vakcine za starije od 12 godina.
Postoje izvještaji o vrlo rijetkim neželjenim efektima ovih vakcina kod mladih muškaraca u SAD i Izraelu, iako su gotovo svi slučajevi bili blagi i posebno stanje (miokarditis) izgleda mnogo češće kod Covida nego nakon vakcinacije. Ovo nas podsjeća da će, iako su ispitivanja kod tinejdžera bila izuzetno pozitivna, sve vakcine imati vrlo rijetke neželjene efekte i potrebni su nam podaci iz mnogo većeg broja da bismo u potpunosti razumjeli rizike.
Što se tiče zdravih tinejdžera, hajde da prvo iskoristimo zalihe vakcina kako bismo podigli nivo vakcinacije kod odraslih što je više moguće, omogućili pojačanu zaštitu za starije i ispunili naša obećanja da ćemo obezbijediti vakcine za siromašnije zemlje.
Zajedničko vijeće za vakcinaciju i imunizaciju (JCVI) pažljivo će razmotriti balansiranje rizika od teških bolesti i smrti naspram rizika od vakcine. Brojeve je relativno lako unijeti. Međutim, ostale koristi i rizike je teže kvantifikovati. Kako vrednujemo smanjenje prekida u obrazovanju?
Moj razgovor sa sinom podsjetio me je na to da se smanjenje poremećaja obrazovanja i sloboda viđanja prijatelja bez straha i kontrola ne smiju potcjenjivati, posebno jer je pandemija uzela veliki danak u mentalnom i fizičkom zdravlju djece i mogućnostima učenja.
Pa, gdje sam sletio? Bez pokušaja da pogađam JCVI, vjerujem da je razumno ponuditi vakcinaciju tinejdžera sa hroničnim bolestima i zdravstvenim stanjima koja ih čine ranjivijima. Što se tiče zdravih tinejdžera, hajde da prvo iskoristimo zalihe vakcina kako bismo podigli nivo vakcinacije kod odraslih što je više moguće, omogućili pojačanu zaštitu za starije i ispunili naša obećanja da ćemo obezbijediti vakcine za siromašnije zemlje. Tada bi trebalo da vakcinišemo zdrave tinejdžere kada budemo imali odgovarajuće bezbjednosne podatke, ali za ovo moramo sačekati.
Vakcinacija će biti jedna od najvažnijih stvari koje možemo učiniti da normalizujemo život djece i smanjimo štetu koju im je pandemija već donijela. Takođe će se suprotstaviti onome što osjećam kao nadolazeću opasnost, očiglednu po tome kako neke zemlje sada dozvoljavaju vakcinisanje odraslih i djece mlađe od 12 godina u Velikoj Britaniji. Nemojmo završiti na mjestu gde se nevakcinisani tinejdžeri tretiraju kao odvojena klasa.
* * * * *
Autor Rasel Viner je pedijatar i profesor na Institutu za zdravlje djece Univerzitetskog koledža u Londonu
