Predstava "Mislim da treba da razgovaramo” Gradskog pozorišta, za koju je po motivima djela Ingmara Bergmana tekst napisala Dragana Tripković, a režirao Danilo Marunović, premijerno je izvedena sinoć u Velikoj sali KIC-a "Budo Tomović”. Ako o uspješnosti jedne predstave najbolje svjedoči sud publike, onda je pred novom produkcijom podgoričkog teatra blistava budućnost jer su akteri nakon premijere zasluženo ispraćeni ovacijama.
“Namjera mi je bila da napravim predstavu o najvažnijoj stvari na svijetu, a to je ljubav, kao opšte mjesto teatra i nepresušni izvor tema. Želio sam i da to bude satkano od iskustva koje smo svi imali, jer svako od nas makar jednom u životu pripadao je nekom dijelu kruga u kom se nalaze naši glavni likovi. Zato je emotivna detonacija koju glumci emituju sa scene tako snažna”, kazao je reditelj Marunović nakon premijere.
On kaže da čovjek u savremenoj drami ništa novo ne može da izmisli osim suštinskog odnosa sa partnerom. To je, kaže, toliko dramatično da uvijek nanovo možemo tražiti pozorišne teme i razloge za pozorištem.
“U dramskoj strukturi postavili smo stvari tako da par koji je reprezent koncepta otvorenog braka ne nudi ništa novo i nije ništa srećniji u odnosu na konvencionalan brak, jer se svode na isti nivo emotivne i lične ostvarenosti. Na kraju je ta vrsta katarze koja kaže da je bilo koja vrsta moralnosti ili potreba za njom nepotrebna za strast i ljubav, ali i da je brak zapravo lažna institucija u koju skoro niko više ne vjeruje”, istakao je Marunović.
Maestralnu ulogu, dostojnu glumačkih velikana, ostvario je Mišo Obradović igrajući dirljivo ogoljeno glavni lik Jovana.
“Nikad ne znamo šta rečenica ,,mislim da treba da razgovaramo” može da donese. Iz mnogih situacija koje mogu da nam se čine kao pad ili gubitak zapravo stoji šansa za novi početak i preispitivanje. Meni je to dosta značilo u procesu”, napomenio je Obradović.
Podsjeća da postoje dvije definicije braka koje su mi bile zanimljive u ovom kontekstu, jedna je da je brak komunizam u dvoje, a druga da je monaštvo u dvoje.
“Danas je podvig postići nešto udvoje, otrgnuti se od svega i očigledno je da je ovo baš možda taj mitski, androgini par između kog postoji nešto zbog čega ne mogu baš tako lako da se razdvoje. Moram da kažem i da se reditelj Danilo prema tekstu postavio tako, a mi smo ga ,,tjerali” da ta posljednja scena bude obilježena nekim rediteljskim rukopisom. Stvarno je dao sve nama i najviše se bavio režijom glumca, što je danas malo zaboravljeno i zapostavljeno”, zaključio je Obradović.
Njegova partnerka u predstavi Vanja Jovićević kaže da je kroz ovaj tekst otkrila mnogo toga o bračnom životu.
“Meni sve ovo bilo strano, zato što drugačije razmišljam o odnosima i u početku mi je sve to bilo nepojmljivo i zaista je trebalo mnogo raditi da bih shvatila da postoji sto ljudi i sto ćudi, da svako drugačije gleda na ljubav i posmatra odnos, zbog čega mi je bilo vrlo dragocjeno igrati u ovoj ulozi”, napominje Jovićević.
Ovakav tip predstava, kako ističe, mnogo joj se dopada jer se tiče nečega što je život i što živimo svakodnevno.
"Sigurna sam da bih se i da sam gledalac u publici, poistovjetila sa nekim od likova, jer su to situacije koje se dešavaju svima nama”, poručila je Jovićević.
Glumica Ivona Čović-Jaćimović naglasila je da sve zavisi od toga čija duša je spremna da ide do određenih ili neodređenih granica, šta koga ispunjava, inspiriše, te da ona uglavnom podržavam sve izbore..
“Najbitnije je da je čovjek srećan i zadovoljan svojim izborom. Mi kao sredina i društvo rastemo i napredujemo u svim sferama i mislim da se lagano dobija sloboda i u toj vrsti braka, a na to se i svodi sve, slobodu izbora, onako kako ko osjeća i kako ko želi”, kazala je Čović-Jaćimović.
U predstavi, uz pomenute glumce, još igraju: Miloš Pejović, Ivana Mrvaljević i Pavle Popović.
Scenografiju potpisuje Smiljka Šeparović-Radonjić, kostimografiju je uradila Adrijana Pajić, a izbor muzike Danilo Marunović.
Reprizno izvođenje zakazano je za večeras sa početkom u 20 sati, takođe na Velikoj sceni KIC-a ,,Budo Tomović”.
