Tako je i ministarka prosvjete, kulture, nauke i sporta Vesna Bratić juče na Fejsbuku targetirana na najprizemniji način.
Postavljanje žene u kontekst seksualnog objekta, samo zbog toga što se ne slažemo sa njenim mišljenjem, što ona vrijeđa nečija nacionalna ili građanska uvjerenja, što ona želi nekome da umre – ne znači civilizovan obračun i sučeljavanje.
I nema „ali...“ Da, ona je rekla da je Boris Dežulović ustaša, da Lovćen treba izmjestiti, da su se Crnogorke udavale u crnom jer su u koroti za Kosovom, da je Latinka Perović baba koja treba da ode bogu na istinu... Mnogo toga je rekla Vesna Bratić i najbolje joj je kad ćuti, jer je svaki njen javni istup izazvao buru komentara.
Vesna Bratić je ministarka i javna ličnost i svaka njena izjava mora i treba da bude na kantaru građanskog mišljenja. Svako njeno nepočinstvo u ministrovanju i upravljanju resorima, mora da bude podvrgnuto društvenoj kritici ili osudi. Svako njeno umanjivanje nacionalnog identiteta koji nije srpski zaista vrijeđa svakog ko se osjeća drugačije i ima pravo da se osjeća drugačije, takođe. Da se razumijemo: pravo Vesne Bratić da bude Srpkinja joj niko i nikada ne smije osporiti. Ali, ona nema pravo da bude „četnik“ koji druge naziva „ustašama“, da Crnogorce negira i naziva milogorcima, izmišljenim narodom. Niti da govori o elitnom narodu, znamo uostalom kako je nastao fašizam. Kada još to radi ministarka u Vladi Crne Gore, to su već opasne stvari.
Ali, Vesna Bratić ima pravo na to da joj društvo – što god mislilo o njenoj stručnosti – sačuva dostojanstvo i dignitet. Da nije žena koju je najlakše ocrniti i uvrijediti tako što će se pričati masni vicevi i skaredne priče, niti je ona – ,,zato jer je žena“ – najlakša meta za stavljanje u seksualni kontekst.
Isto tako, svi oni koji smatraju da je crtež uvreda i kreću u odbranu Vesne Bratić tako što objavljuju crtež i stavljaju ga na uvid široj javnosti – ne štite njeno dostojanstvo niti dostojanstvo građana Crne Gore. To se radi komentarom, mišljenjem, osudom, saopštenjem, crtežom, ko umije – pa takozvanim čojstvom i junaštvom kojim se busamo u grudi junačke. Niti je junaštvo autorovo anonimna objava koja vrijeđa, niti je čojstvo dalje davanje uvrede na uvid. Što god mislili o njoj, ona je skarednom karikaturom postala žrtva i ne bi smjela da bude u fokusu javnosti na taj način.
A pitanje koje se postavlja je – ko je autor? Svakako, niko kritičkog duha ko je htio da „duhovito“ ukaže na političku stvarnost Crne Gore. Ovo nijesu dobre namjere niti stajanje u zaštitu kulture, nauke, prosvjete i sporta Crne Gore koje Bratić vodi.
Kome ide u prilog ova priča? Onome ko je brutalno iskoristio to što je ministarka (koja ima problem sa obraćanjem u javnosti) žena koju treba prikazati kao žrtvu da bi neko drugi bio još gori.
Naga žena koja kleči pred sveštenim licem u mantiji može da bude karikatura aktuelnog političkog trenutka i da se tumači kao odnos nove vlasti prema Crkvi. Mislimo da je Vlada u podređenom položaju prema Crkvi? OK, mislimo, i Vlada to ne krije jer je sastavljana pod Ostrogom.
Neslaganje sa vlastima se rješava i pokazuje protestima, tekstovima, analizama, saopštenjima, štrajkovima, izborima, građanskim pobunama... Naravno i duhovitim opaskama.
Anonimne uvrede su za kukavice.
