Vlada Crne Gore nedavno je usvojila Prijedlog zakona o kulturnim dobrima koji bi, prema najavama, trebalo da se nađe na dnevnom redu narednog zasjedanja Skupštine Crne Gore.
Njegovim usvajanjem, prestaće da važi aktuelni Zakon o zaštiti spomenika kulture, koji je na snazi od 1991. godine.
Kao što se već iz naziva Zakona vidi, u Crnoj Gori se pojam „spomenici kulture“ mijenja pojmom „kulturna dobra“. Ali, to je samo jedna od mnoštva novina ovog akta koji je sa 150 članova, za čak 41 član obimniji od prethodnog.
Po uzoru na Hrvate: Najznačajnija novina je uvođenje takozvane spomeničke rente. Pored dosadašnjih izvora finansiranja zaštite i očuvanja kulturnih dobara, koja su se pokazala više nego ograničenima - opštih prihoda iz budžeta, budžeta opština, donacija, i drugih izvora u skladu sa zakonom, uvodi se još jedan – pomenuta spomenička renta.
Riječ je, u stvari, o vrsti poreza i, biće tek precizirana sa jednim ili više poreskih zakona, što je u nadležnosti Ministarstva finansija.
Renta je preuzeta po uzoru na hrvatsko zakonodavstvo. U susjednoj državi već 10 godina se održavanje kulturnih dobara finansira i od nje, što je, kako kaže Tomo Miljić, pravnik u Ministarstvu kulture i medija, pokazalo jako dobre rezultate.
Istina, u Hrvatskoj se, dodaje Miljić, koji je radio na tekstu crnogorskog Zakona, primjenjuje model na kojem je i naš zakonodavac u početku insistirao: da se pri državnom budžetu otvori novi, samo za to namijenjen račun na koji se slivaju ta sredstva.
U Crnoj Gori je takvo rješenje naišlo na otpor, prvenstveno Ministarstva finansija, koje je bilo mišljenja da se na taj način pravi neka vrsta paralelnog fiskalnog sistema. Na kraju je usvojena varijanta po kojoj će se ta sredstva slivati u kasu državnog budžeta, sa posebnom naznakom čemu su namijenjena.
Milioni eura za održavanje: Sada je na potezu Ministarstvo finansija da, nakon posebne stručne elaboracije, odluči kojim poreskim zakonom i na koji način će se odvajati sredstva za rentu.
Rentu će plaćati onaj ko je obveznik određene vrste poreza – da li je to porez na dobit, porez na imovinu, ili porez na dodatnu vrijednost (PDV)...tek će se vidjeti. Nije isključeno ni da se ona uvede po više osnova.
U Ministarstvu kulture, kaže Miljić, bili su mišljenja da bi dobro bilo rentu obračunatavati u okviru PDV-a. Jer, samo malo povećanje PDV-a, čak ispod jednog procenta, slilo bi u ovu oblast više miliona eura na godišnjem nivou.
U tom smislu, izmjena zakona su značajne, ako se ima u vidu da je do sada za održavanje spomenika kulture izdvajano svega nekoliko stotina hiljada eura godišnje, što je pokrivalo troškove tek za plate zaposlenih i za tekuće troškove po institucijama kulture zadužene za ovu oblast.
Planom izrade zakonskih akata predviđeno je da se u drugom kvartalu, dakle, do kraja juna, uradi predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na nepokretnosti, kao i izmjene i dopune Zakona o porezu na promet nepokretnosti.
»Spisak poreskih zakona je duži i tek ćemo znati u koji će od njih Ministarstvo finansija ugraditi spomeničku rentu. Na kraju smo se i mi složili da to pređe u njihovu nadležnost. Jer, fiskalni sistem je prilično razrađena oblast. Svako drugačije rješenje sigurno bi nam oduzelo mnogo više vremena za razradu i implementaciju«, kaže Tomo Miljić za Portal Analitika.
Nužnost državne reakcije: Podsjetimo - od 357 nepokretnih spomenika kulture čak je njih 246 ocijenjeno kao devastirano u dokumentu Ministarstva kulture i medija koji se zove Stanje kulturne baštine Crne Gore.
Prema preliminarnoj procjeni, za sanaciju samo ovih nepokretnih kulturnih dobara (pokretna nisu uračunata) potrebno je više od 250 miliona eura! U tu cifru nije uračunata ni preliminarna procjena (jer je previše kompleksna) za 12 starih urbanih cjelina. Primjera radi, samo Stari Bar unutar svojih zidina ima ostatke oko 600 objekata koje je potrebno neodložno zaštititi od daljeg propadanja.
Spomenička renta ovaj pojam zadržala je jer je prvobitno, Nacrtom zakona koji nije prošao Vladinu proceduru, i bila zamišljena kao renta – kao naknada za neposredno ili posredno ekonomsko iskorišćavanje kulturnih dobara, ili za ugrožavanje, odnosno izazivanje potencijalne opasnosti po kulturna dobra obavljanjem raznih privrednih djelatnosti. Bila je, dakle, predviđena po više osnova - za upotrebu kulturnih dobara pri reklamiranju, u proizvodnji predmeta namijenjenih za prodaju, za izradu kopija kulturnih dobara koja su namijenja prodaji, za njihovo snimanje u komercijalne svrhe, te za održavanje manifestacija i javnih skupova ili privredne djelatnosti unutar zakonom zaštićenih kulturnih dobara.
Takvo rješenje nije prošlo, ali su u Ministarstvu kulture i medija ipak veoma zadovoljni i usvojenom idejom o poreskom izdvajanju.
„Država svako kulturno dobro mora dati nekome na upravljanje, i samim tim obezbijediti sredstva za njegovo održavanje“, kaže Miljić za Portal Analitika i dodaje.
Veća državna briga: Za malu Crnu Goru bilo je, dodaje Miljić, neophodno naći rješenje po kojem će država na konzistentniji način stati iza finansiranja oblasti od primarnog nacionalnog i državnog interesa.
Postoje zemlje koje od svoje kulturne baštine na razne načine prihoduju značajna materijalna sredstva. Primjera radi, Italija, na čijoj je teritoriji, prema nekim proračunima i tvrdnjama, čak 60 posto ukupne svjetske kulturne baštine, od nje prihoduje značajna sredstva. U Italiji postoji Ministarstvo za kulturna dobra (Ministero per i beni culturali) a, po tamošnjim zakonima, u kulturnu baštinu mogu se svrstati i bašte, parkovi, ulice, trgovi, ruralna arhitektura, pa čak i – brodovi, ukoliko imaju određenu kulturno-istorijsku vrijednost.
Crna Gora, međutim, sada ne prihoduje praktično ništa, osim zanemarljivih sredstava od prodaje karata za ulazak u pojedine muzeje i galerije ili za obilazak nekih zakonom zaštićenih starih gradskih cjelina.
Ali, spomenička renta nije jedina značajna novina koju u ovu oblast uvodi novi zakon. Njime se po prvi put u Crnoj Gori prepoznaju i nematerijalna kulturna dobra, a kulturnim dobrom može biti proglašen i pejzaž. Predviđa se osnivanje inspekcijske službe pri Ministarstvu kulture i medija, dok će Repulički zavod za zaštitu spomenika prerasti u dvije institucije – Upravu za kulturna dobra i posebnu instituciju za stručnu zaštitu kulturne baštine.
„Samim tim što će Vlada barem dva puta godišnje raspravljati o stanju kulturne baštine, jednom kroz usvajanje godišnjeg plana zaštite i drugi put, usvajanjem godišnjeg izvještaja o tome, činimo značajan korak ka uspostavljanju svijesti o značaju ove materije“, zaključuje za Portal Analitika Tomo Miljić.
Gordana Borović
